“ČIM se ujutro probudi priča o njoj. Gleda je tri-četiri puta dnevno i onda još jednom uvečer prije nego što ode spavati.” O čemu govori ta majka iz Kalifornije? O svom dvogodišnjem sinu i o tome koliko je zavolio videokasetu Noa — hodio je s Bogom. * Ona dodaje: “Kad se vani igra, u ruci drži čekić i priča o tome kako gradi spasonosnu arku.”

Jedna druga majka je napisala: “Moram vam reći veliko hvala za sav trud, vrijeme i ljubav koje ste uložili u snimanje videokasete Noa. Imam trogodišnjeg sina koji je napamet naučio gotovo čitavu videokasetu, čak i zvučne efekte! Ona mu je najdraža i traži da je gleda svaki dan, dva-tri puta dnevno.”

Danielle, jedna djevojčica, napisala je: “Sviđa mi se i želim slijediti primjer Noe. Nadam se da snimate još videokaseta za djecu.”

Naravno, treba puno vremena da bi se snimile biblijske videokasete. Zašto?

Puno prije nego što se snimi bilo koja sekvenca ili nacrta bilo koji crtež, scenarist sastavlja glavnu radnju na temelju biblijskog izvještaja. To će na koncu postati knjiga snimanja, a zatim scenarij. Knjiga snimanja je niz malih skiciranih crteža koji crtačima pomažu da stvore sekvencu i tok priče. Nekoliko je osoba, uključujući i crtače, razgovaralo kako se može predočiti povijest Noe — koje će dijelove glumiti glumci, a koje bi bilo najbolje prikazati crtežima. Sekvence s glumcima pomažu da se u dječji um unese realnost izvještaja. One pokazuju da Biblija govori o stvarnim osobama koje su služile Jehovi prije mnogo tisuća godina. Koji je sljedeći korak u snimanju?

Biraju se osobe koje će glumiti Nou i njegovu obitelj. Kreiraju se njihovi kostimi i odlučuje se koje će kombinacije boja prevladavati u pojedinoj sceni. Sve je to bilo neophodno jer crtači nisu mogli nacrtati i obojiti Nou, njegovu ženu, sinove i snahe dok nisu vidjeli kako glumci izgledaju u svojim kostimima. Crteži se moraju podudarati sa scenama iz stvarnog života. No gdje će se snimati te scene?

Izabrana je Danska jer podružnica Društva Watch Tower u toj zemlji ima vješte izrađivače kulisa i dovoljno mjesta u tiskari za snimanje potrebnih scena u zatvorenom prostoru. Za snimanje je zadužena filmska ekipa iz Odjela za audio/video službe Obrazovnog centra Društva Watchtower u Pattersonu (New York), a pridružilo joj se i osoblje iz Danske. Tekst se snimao uz pomoć pripovijedanja. To je uvelike olakšalo proizvodnju kasete na drugim jezicima jer nije bilo problema sa zahtjevnom zvučnom montažom, odnosno ubacivanjem sinkroniziranog prijevoda dijaloga. Ali kako je pripremljen zahtjevan likovni dio?

Crtači su na temelju knjige snimanja koju je načinio stvaralački tim vodenim bojama nacrtali stotine crteža. To nisu isključivo bili kvadratni ili pravokutni crteži. Ponekad su bili savijeni ili ovalnog oblika, ovisno o kutu iz kojeg će se snimati kamerom. Nijedan nije imao mjere veće od 56x76 centimetara, a mjera većine crteža iznosila je samo 28x38 centimetara.

Za snimanje crteža koristila se posebna kamera. Da bi se dobio trodimenzionalni efekt, crteži su bili postavljeni u tri “layera” — prednji plan, srednji plan i pozadina. Na taj se način scene moglo snimati kroz  drveće, slonove noge ili bilo što drugo da bi se dobio dojam dubine. Kamerom se upravljalo putem kompjutera i moglo je se pomicati po sceni ili zumirati da bi se dobio poseban efekt. Tako se može dobiti dojam da se scena kreće, a ustvari to čini samo kamera.

Budući da Društvo Watch Tower nema stručnog znanja ni novčanih sredstava za snimanje pravog animiranog filma, multimedijski pristup korištenja sekvenci s glumcima i crtežima služi kao dobro kompromisno rješenje. Ta se metoda svidjela djeci u dobi od 3 do 12 godina kojoj je videokaseta i namijenjena. A ona jasno ističe mnoge pouke koje se može naučiti iz Noinog primjera. Štoviše, pitanja na omotu videokasete pomažu roditeljima da sa svojom djecom ponove glavne misli priče.

Ostali posebni efekti, kao što su ogromne količine kiše koje su padale u vrijeme potopa, ostvareni su putem kompjuterske tehnologije. Lako je uvidjeti da je puno vremena i kreativnosti utrošeno u stvaranje videokasete Noa.

Budući da se biblijski izvještaji ne mijenjaju, videokaseta Noa — hodio je s Bogom uvijek će vrijediti i može pomoći u poučavanju svake nove generacije mladih. Djeca i roditelji poslali su stotine pisama zahvale tražeći još takvih videokaseta. Jedna osoba je napisala: “Imam 50 godina i odavno sam podigla svoju djecu. No mislim da bi za današnje roditelje koji imaju malu djecu od neprocjenjive vrijednosti bila biblioteka s videokasetama biblijskih priča.”