RAZMISLITE samo o brojkama. Procjenjuje se da između 200 i 250 milijuna djece mlađe od 15 godina većinu sati, ne računajući vrijeme koje utroše na spavanje, provede u radu. Samo je tijekom 1995. i 1996. četvrt milijuna djece, od kojih su neka imala tek sedam godina, bilo prisiljeno da sudjeluje u oružanim bitkama, zbog čega su neka postala robovi rata. Broj žena i djece koje se svake godine proda kao robove iznosi otprilike više od jednog milijuna.

No hladne brojke ni u kom slučaju ne mogu otkriti očaj koji doživljavaju ti pojedinci. Naprimjer, u jednoj zemlji na sjeveru Afrike spisateljica Elinor Burkett upoznala je Fatmu, mladu ženu koja je uspjela pobjeći svom okrutnom gospodaru. Međutim, nakon što su njih dvije porazgovarale, Burkettova je shvatila da će Fatma “zauvijek ostati rob u svom načinu razmišljanja”. Može li Fatma uopće zamisliti bolju budućnost? “Ona ne može planirati dalje od zore”, kaže Burkettova. “Budućnost je jedan od mnogih apstraktnih pojmova koji u njenom svijetu ne postoje.”

Da, baš u ovom trenutku milijuni ljudi robovi su za koje nema nade. Zašto i kako svi ti ljudi postanu robovi? U kakve su oblike ropstva uvučeni?

Turistička brošura koja kruži Sjedinjenim Državama ne može biti izravnija: “Seks-izleti u Tajland. Prave djevojke. Pravi seks. Prava bagatela. (...) Jeste li znali da za samo 200 dolara stvarno možete kupiti djevicu?” Brošura nije rekla da su te “djevice” vjerojatno otete ili prisilno prodane u bordele, gdje u prosjeku imaju od 10 do 20 mušterija dnevno. Ako odbiju pružiti seksualne usluge, pretuče ih se. Kad je izbio požar u jednom bordelu na otoku Phuketu, turističkom odmaralištu na jugu Tajlanda, u njemu je izgorjelo pet prostitutki. Zašto? Zato što su ih  vlasnici lancima vezali za krevete da ne bi pobjegle iz zarobljeništva.

Otkuda dolaze te mlade žene? U taj su sektor seks-biznisa navodno uključeni milijuni djevojaka i žena iz cijelog svijeta koje su otete, prodane i prisiljene da rade kao prostitutke. Međunarodna prostitucija cvjeta zbog siromaštva u zemljama u razvoju, obilja u bogatim zemljama i zakona koji zatvaraju oči pred međunarodnom trgovinom ljudima i iskorištavanjem najamnih radnika.

Organizacije koje brane prava žena, a djeluju u jugoistočnoj Aziji, procijenile su da je od sredine 1970-ih do početka 1990-ih diljem svijeta prodano 30 milijuna žena. Trgovci ljudima obilaze željezničke stanice, siromašna sela i gradske ulice u potrazi za djevojkama i ženama koje izgledaju ranjivo. Obično su žrtve neobrazovane osobe, siročad, napuštene ili nesituirane osobe. Daju im se lažna obećanja o poslu, preveze ih se preko granica i onda proda u bordele.

Otkako se 1991. raspao komunistički blok, nastala je čitava nova populacija siromašnih djevojaka i žena. Deregulacija, privatizacija i rastuća klasna nejednakost dovode do sve većeg kriminala, siromaštva i nezaposlenosti. Mnoge žene i djevojke iz Rusije i Istočne Evrope sada su postale izvor profita za svijetom raširenu organiziranu prostituciju. “Manje je opasno trgovati ljudima nego drogom”, rekla je bivša evropska povjerenica za pravosudna pitanja Anita Gradin.

U jednoj maloj azijskoj tvornici tepiha djeca od samo pet godina besplatno rade od 4 sata ujutro do 11 sati uvečer. U mnogo slučajeva takvi radnici dječjeg uzrasta suočavaju se s kobnim zdravstvenim opasnostima: rade na opasnim strojevima, puno sati provode u prostorijama sa slabom osvijetljenošću i ventilacijom te su izloženi opasnim  kemijskim sredstvima koja se koriste u proizvodnji. *

Čemu tako velika zainteresiranost za radnike dječjeg uzrasta? Razlog se krije u tome što je dječji rad jeftin i što su djeca po prirodi poslušna, može ih se lako disciplinirati i previše su uplašena da bi se žalila. Njihovu sitnu građu i spretne prstiće beskrupulozni poslodavci smatraju dragocjenim svojstvima za obavljanje određenih poslova, kao što je tkanje tepiha. Ta djeca često dobiju posao, dok njihovi roditelji nezaposleni sjede kod kuće.

Da njihova nevolja bude još veća, djeca koja rade po kućama veoma lako mogu postati žrtve seksualnog i fizičkog zlostavljanja. Mnogu djecu se otme, drži u zabačenim logorima, a noću veže lancima da ne bi pobjegla. Preko dana možda grade ceste i rade u kamenolomu.

Još jedan način na koji djeca gube djetinjstvo je ropski brak. Anti-Slavery International objašnjava jedan tipičan slučaj: “Dvanaestogodišnjoj djevojčici je rečeno da je njena obitelj dogovorila da se uda za jednog 60-godišnjeg čovjeka. Ona navodno ima pravo odbiti, ali ustvari nema priliku iskoristiti to pravo, a i ne zna da to može učiniti.”

Stotine tisuća radnika ropski je vezano za svoje poslodavce i radna mjesta zbog pozajmica koje su dobili oni ili njihovi roditelji. Obično je rad kojim se otplaćuje dugove pojava karakteristična za poljoprivredna područja, gdje radnici rade kao obični sluge ili ratari. Ponekad se dugovi prenose s jedne generacije na drugu, što je garancija da će članovi neke obitelji zauvijek ostati u takvom ropstvu. Postoje i slučajevi kad poslodavci kojima se duguje novac prodaju dug nekom novom poslodavcu. U ekstremnim slučajevima radnici koji rade da bi otplatili dugove uopće ne dobiju plaću za svoj posao. A može se desiti i to da ih se drži u ropstvu zbog prilično malih pozajmica koje stalno dobivaju uime plaće, tako da su vezani uz svoje poslodavce.

Binti je iz zapadne Afrike, ima 12 godina i jedna je od tisuća djevojaka koje služe kao trocosi, što na eve jeziku znači “robovi bogova”. Prisiljena je živjeti ropskim  životom i ispaštati za zločin koji nije počinila — silovanje koje je dovelo do njenog rođenja! Trenutno su njena zaduženja ograničena na kućanske poslove koje obavlja za mjesnog fetišističkog svećenika. Kasnije će se Bintine dužnosti povećati, pa će morati i spolno općiti sa svećenikom, koji je njen vlasnik. Nakon toga, kad bude u srednjim godinama, Binti će biti zamijenjena — svećenik će naći druge privlačne djevojke koje će mu služiti kao trocosi.

Obitelji u ritualno ropstvo daju tisuće žrtava poput Binti da bi radile kao pravi robovi, nastojeći tako okajati neki čin koji je prikazan kao grijeh ili kršenje svetog propisa. U nekim dijelovima svijeta djevojke ili žene moraju obavljati vjerske dužnosti i spolno općiti sa svećenicima ili drugim muškarcima — pod izgovorom da su takve žene udane za neko božanstvo. U mnogo slučajeva one besplatno rade i druge poslove. Svoje mjesto boravka ili posao ne mogu promijeniti i često godinama ostanu u ropstvu.

Iako većina zemalja tvrdi da je službeno ukinula ropstvo, u nekim područjima u novije vrijeme ponovno je oživjelo tradicionalno ropstvo. To se obično dešava u regijama koje su razdirane građanskim borbama ili oružanim sukobima. “U područjima gdje se vode borbe vlast zakona uspješno je eliminirana”, izvještava Anti-Slavery International, “a vojnici ili naoružana milicija mogu prisiliti ljude da besplatno rade za njih (...), pri čemu ne osjećaju strah od odmazde tih ljudi; vijest o takvim događajima uglavnom dolazi iz područja koja su pod kontrolom naoružanih grupa koje nisu međunarodno priznate.” Međutim, ista organizacija kaže da je “nedavno bilo i izvještaja o vladinim vojnicima koji su prisiljavali civile da rade kao robovi, a time se prelazi ovlasti bilo kojeg pravnog poretka. Isto tako, izviješteno je da su vojnici i milicija sudjelovali u trgovini robljem, prodajući svoje zarobljenike da rade za druge.”

Nažalost, prokletstvo ropstva i dalje progoni čovječanstvo u mnogim oblicima i pod mnogim izlikama. Stanite i ponovno razmislite o brojkama koje su u pitanju — o milijunima ljudi koji pate kao robovi diljem svijeta. Zatim razmislite o jednom ili dva suvremena roba čije ste priče pročitali na ovim stranicama — možda o Lin-Lin ili o Binti. Da li biste voljeli doživjeti okončanje zločina suvremenog ropstva? Hoće li ukidanje ropstva ikada postati stvarnost? Prije nego što se to desi, mora doći do radikalnih promjena. Pročitajte o njima u sljedećem članku.