Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Mladi pitaju . . .

Kako gledati na bušenje tijela?

Kako gledati na bušenje tijela?

‘Kada sam prvi put vidjela ljude s probušenim usnicama ili drugim dijelovima tijela, pomislila sam: “To je stvarno super!”’ (Lisa).

LISA nije usamljeni slučaj. Sve veći broj mladih ljudi nosi naušnice i druge ukrase na različitim dijelovima tijela, čak i na obrvama, jeziku, usnici i pupku. Takav se postupak naziva bušenje tijela. *

Šesnaestogodišnja Heather jedva čeka da i sama bude u trendu. Uvjerena je da će joj naušnica na pupku izgledati “apsolutno super”. A 19-godišnji Joe već ponosno nosi na jeziku zlatni ukras. Jedna druga djevojka dala je probušiti obrvu jer je željela nešto “što upada u oči”, a čime će “šokirati ljude”.

Ne bi se moglo reći da je stavljanje nakita na tijelo nešto novo. Još u biblijskim vremenima, boguodana žena Rebeka nosila je prsten na nosu (1. Mojsijeva 24:22, 47, NS). U vrijeme izlaska iz Egipta Izraelci su nosili naušnice (2. Mojsijeva 32:2). Doduše, nije poznato da li je za pričvršćivanje takvog nakita bilo potrebno probušiti uho i nos. Međutim, vjerni su robovi imali probušene uši kao simbol lojalnosti svojim gospodarima (2. Mojsijeva 21:6). Bušenje tijela imalo je veliku važnost i u drugim drevnim kulturama. Azteki i Maye bušili su svoje jezike iz vjerskih razloga. Probijanje usnice još je uvijek jako rašireno u Africi i među južnoameričkim Indijancima. Stavljanje ukrasnih predmeta kroz nos uobičajeno je među Melanezijcima i stanovnicima Indije i Pakistana.

Do prije samo nekoliko godina u zapadnom je svijetu bilo uobičajeno samo bušenje ušnih resica i to jedino za žene. No danas tinejdžeri i mlade odrasle osobe oba spola nose nakit na gotovo svakom dijelu tijela na kojem ga se može pričvrstiti.

Zašto buše tijelo

Mnogi buše tijelo jer smatraju da je to moderno — da to znači biti “in”. Drugi smatraju da će tako istaknuti svoj izgled. Nema sumnje da ovaj modni trend dobiva zamah i zato što top-modeli, sportske zvijezde i popularni pjevači nose nakit na tijelu. Izgleda da je za neke mlade bušenje tijela način na koji izražavaju neovisnost, način da pronađu sebe i daju do znanja da su drugačiji. Kolumnist John Leo zapaža: “Izgleda da je želja da se iritira roditelje i šokira obične ljude jedan od glavnih motiva da se uvijek iznova buši tijelo.” Izgleda da nezadovoljstvo, nekonformizam, prkos i bunt potiču tu potrebu za izražavanjem vlastitog “ja”.

Ima čak i onih koji buše tijelo da bi zadovoljili duboke psihičke i emocionalne potrebe. Naprimjer, neki mladi smatraju da će tako steći veće samopoštovanje. Neki koji su kao djeca bili žrtve spolnog zlostavljanja u tome vide način da dokažu da su gospodari svog tijela.

Zdravstveni rizici

No, je li bušenje uvijek bezopasno? Mnogi liječnici kažu da nije. Bez sumnje, riskantno je pokušati sam izvršiti bušenje. Također može biti riskantno otići nekom takozvanom profesionalcu koji se time bavi. Mnogi nemaju potreban stupanj obrazovanja, ono što znaju naučili su od prijatelja, iz časopisa i s videokaseta. Zbog toga možda koriste nehigijenske postupke ili čak ne shvaćaju rizike bušenja tijela. Isto tako, mnogi koji se bave bušenjem ne poznaju dovoljno anatomiju. To nije zanemariv problem, jer ako se rupicu napravi na pogrešnom mjestu, može doći do obilnog krvarenja. Povreda živca može prouzročiti trajno oštećenje.

Još jedan ozbiljan rizik je infekcija. Nesterilnim priborom mogu se prenijeti smrtonosne bolesti poput hepatitisa, AIDS-a, tuberkuloze i tetanusa. Čak i kada se primjenjuju sterilni postupci, i dalje je prijeko potrebno voditi brigu nakon što je postupak izvršen. Naprimjer, probušeni pupak izložen je iritaciji zbog stalnog nadraživanja odjećom. Zacjeljivanje stoga može potrajati i do devet mjeseci.

Liječnici kažu da je bušenje hrskavice nosa ili uha mnogo opasnije od bušenja ušne resice. Bilten koji izdaje American Academy of Facial Plastic and Reconstructive Surgery (Američka akademija plastične i rekonstruktivne kirurgije lica) objašnjava: “Naročito je opasno ako se uokolo gornjeg ruba uške napravi više rupica za naušnice — ozbiljne infekcije mogu dovesti do gubitka cijelog gornjeg dijela uške. Ukrasi na nosu također su opasni — infekcija na tom predjelu može zahvatiti obližnje krvne žile i proširiti se do mozga.” Bilten zaključuje: “Bušenje bi bilo najbolje ograničiti samo na predio ušne resice.”

Druge su opasnosti ružni ožiljci i alergijske reakcije na umetnuti nakit. Ako naušnice na vrlo osjetljivim područjima kao što su dojke zapnu ili ih se povuče prilikom odijevanja, probušeni dio tkiva lako se može otrgnuti. Tkivo ožiljka koji nastane na dojci djevojke može začepiti mliječne kanaliće i, ako ne zatraži liječničku pomoć, u budućnosti bi joj moglo biti otežano ili nemoguće dojiti dijete.

Američko stomatološko udruženje nedavno je izjavilo da je bušenje u usnoj šupljini vrlo raširen zdravstveni rizik. Dodatni rizici bušenja u predjelu usta uključuju gušenje ako se nakit proguta, utrnulost jezika ili gubitak osjeta okusa, dugotrajno krvarenje, napuknuće ili odlamanje zuba, pojačano nakupljanje sline, nekontrolirano istjecanje sline, ozljedu desni, smetnje u govoru, otežano disanje, žvakanje i gutanje. Kada je jedna mlada žena imenom Kendra dala probušiti jezik, on je “natekao kao balon”. Da stvar bude gora, čovjek koji je vršio bušenje koristio je ukras koji se inače stavlja na bradu i on joj se zasjekao u jezik i razrezao dublje slojeve tkiva. Kendra je skoro izgubila sposobnost govora.

Bog je svoj narod, Izraelce, poučio da poštuju svoje tijelo i da ne osakaćuju sami sebe (3. Mojsijeva 19:28; 21:5; 5. Mojsijeva 14:1). I premda kršćani danas nisu pod Mojsijevim zakonom, ipak ih se pobuđuje da se s poštovanjem odnose prema svom tijelu (Rimljanima 12:1). Nije li onda razumno izbjegavati nepotrebne zdravstvene rizike? Međutim, osim zdravstvenih postoje i drugi razlozi koje bi trebao uzeti u obzir.

Koju poruku to prenosi?

Biblija ne daje nikakav konkretan propis u vezi s bušenjem tijela. Ipak, ona nas potiče da se ukrašavamo sa “skromnošću i zdravim mislima” (1. Timoteju 2:9). Premda se nešto smatra pristojnim u jednom dijelu svijeta, pitanje je kako se na to gleda tamo gdje ti živiš. Naprimjer, bušenje ušnih resica kod žena u jednom dijelu svijeta moglo bi se smatrati prihvatljivim. No u drugoj zemlji ili kulturi netko bi to mogao smatrati sablažnjivim.

Tako je i s bušenjem tijela i nošenjem naušnica kod muškaraca koje, unatoč tome što je popularno među slavnim osobama, na Zapadu nije postalo općeprihvaćeno. Jedan razlog tome mogao bi biti taj što je to dugo vremena bilo obilježje zatvorenika, motociklističkih bandi, punk rockera i pripadnika homoseksualne sadomazohističke subkulture. Za mnoge bušenje tijela ima prizvuk nastranog i buntovnog. Mnogi to smatraju šokantnim, odvratnim. Mlada kršćanka imenom Ashley kaže: “Jedan je dečko iz mog razreda nedavno dao probušiti nos. On misli da je to super. Ja mislim da je odvratno!”

Onda i ne iznenađuje da jedna dobro poznata američka robna kuća ima pravilo da zaposleni koji imaju izravan kontakt s kupcima smiju imati samo jednu naušnicu na uhu, a zabranjeno je da imaju probušen bilo koji drugi vidljivi dio tijela. “Ne možete predvidjeti kako bi kupci mogli reagirati”, objašnjava predstavnica kompanije. Slično tome, savjetnici za zapošljavanje savjetuju studentima muškog spola koji traže posao da ne nose “naušnice ili drugi nakit koji zahtijeva bušenje tijela; djevojke ne bi trebale nositi (...) naušnice na nosu”.

Mladi bi kršćani naročito trebali paziti da ostavljaju dobar dojam na druge, pa tako i onda kada sudjeluju u djelu evangeliziranja. Oni ne žele ‘ni u čemu dati povoda za spoticanje, da se njihovoj službi ne bi pronašla zamjerka’ (2. Korinćanima 6:3, 4). Bez obzira na to kakvo bi osobno mišljenje mogao imati o bušenju tijela, tvoja vanjština ipak govori o tvojim stavovima i načinu života. Kakav dojam želiš ostaviti?

Naravno, odluka što ćeš u vezi s tim učiniti leži na tebi — dakako i na tvojim roditeljima. “Nemojte dozvoliti da vas svijet koji vas okružuje utisne u svoj kalup” (Rimljanima 12:2, Phillips). Konačno, ti si taj koji će morati živjeti s posljedicama.

^ odl. 4 Pritom ne govorimo o pristojnom bušenju koje je uobičajeno i prihvaćeno u kulturi mnogih zemalja. Riječ je o ekstremnim postupcima koji su danas popularni. (Vidi Kulu stražaru od 1. listopada 1977, str. 319.)

[Slike na stranici 12]

Bušenje tijela veoma je popularno među mladima