Prema podacima Svjetske fondacije za zaštitu prirode (WWF), u zapadnoj Evropi mrki medvjed je ugrožena vrsta. Njihov broj toliko se smanjio da sada na tom području postoji samo šest malih populacija. “Među njima su najugroženije populacije mrkog medvjeda u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji, gdje borci za zaštitu prirode upozoravaju da će medvjedi vjerojatno izumrijeti ukoliko se njihov broj ne poveća dovođenjem medvjeda iz nekih drugih područja”, piše londonski The Daily Telegraph. “U Italiji u predjelima južnih Alpa žive samo četiri medvjeda”, dodaju novine. U Grčkoj krivolov predstavlja veliki problem, jer srditi stočari i pčelari ubijaju medvjede zbog toga što im napadaju stoku i uništavaju košnice. Za razliku od toga, iz nekih dijelova istočne Evrope stižu izvještaji o rastu populacija medvjeda. U Rumunjskoj su zahvaljujući strogim zaštitnim mjerama i programu dovođenja medvjeda iz drugih područja stvorene populacije koje se i povećavaju. U Rusiji, gdje je medvjed zaštićena životinja, postoji otprilike 36 000 medvjeda. “Prijeko je potrebno da se što prije poduzme akcija spašavanja posljednjih medvjeda u zapadnoj Evropi”, kaže Callum Rankine, koji sudjeluje u WWF-ovoj Kampanji za zaštitu evropskih mesoždera. “Ako ne dođe do hitne intervencije, ti će medvjedi izumrijeti.”

U kriznim situacijama milijuni ljudi koriste darovane lijekove. Međutim, jedno nedavno istraživanje koje je provela Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pokazuje da darovani lijekovi često nisu odgovarajuće identificirani ili im uskoro ističe rok trajanja. Iako se šalju u najboljoj namjeri, mnogi lijekovi “ne zadovoljavaju najhitnije stvarne potrebe zdravstva, a kad stignu u zemlju, stvaraju se zalihe u ionako preopterećenom sustavu za distribuciju lijekova i teško ih je potrošiti”, kaže WHO-ov službenik dr. Jonathan Quick. Više od polovine darovanih lijekova koji su poslani u Bosnu bilo je neprikladno za upotrebu. U Armeniju i Mostar moralo se poslati specijalne peći za spaljivanje neprikladnih lijekova. Procjenjuje se da transport 1 000 tona neprikladnih lijekova iz Hrvatske u neku drugu zemlju gdje će se odgovarajuće uništiti stoji između dva i četiri milijuna dolara.

Premda većina biljaka primamljuje oprašivače bojom ili mirisom, tropska Mucuna holtoni postiže to reflektiranjem zvuka, izvještava njemački časopis Das Tier. Tu biljku penjačicu posjećuju šišmiši, koji stvaraju sliku prostora oko sebe odašiljući ultrazvučne signale. Znanstvenici sa Sveučilišta u Erlangenu otkrili su da nektar te biljke djeluje kao “akustično mačje oko”, budući da vraća ultrazvučne signale točno do šišmiša. “Na taj način biljka olakšava šišmišu da pronađe cvijet”, piše časopis.

“U istočnoj Evropi i na sjeveru Italije, gdje ljudi imaju običaj brati gljive, svake se godine desi znatan broj smrtnih slučajeva i trovanja”, izvještava londonski The Times. Budući da je postalo popularno spremanje jela od samoniklih gljiva, u Velikoj Britaniji stručnjaci upozoravaju na opasnost da se pojede neku od otprilike 250 otrovnih vrsta koje rastu u toj zemlji. Pojedete li zelenu ili šiljatu pupavku, vjerojatno ćete umrijeti. Berače gljiva potiče se da se zbog sigurnosti priključe grupama predvođenim osobama koje znaju prepoznati jestive gljive. “Nema nekih jednostavnih pravila pomoću kojih se određuje je li [gljiva] bezopasna ili opasna, pa je stoga nerazborito da osoba ide brati gljive bez pratnje znalca”, upozorava jedan uvaženi član Britanskog mikološkog društva.

U Africi AIDS nije samo tragedija koja pogađa zdravstvo već se brzo pretvara i u ekonomsku katastrofu, izvještava Le Monde. Budući da je oko 23 milijuna ljudi HIV-pozitivno i da virus svake godine ubija 2 milijuna ljudi, “epidemija AIDS-a uskoro će anulirati sve dosadašnje uspjehe u razvitku Afrike”. Razna afrička poduzeća bore se s povećanim izostajanjem radnika s posla ili sa smrtnim slučajevima koji su uzrokovani tom bolešću. Jedno državno željezničko poduzeće izgubilo je više od 10 posto radnika. U jednom  drugom velikom poduzeću koje ima 11 500 zaposlenih 3 400 je HIV-pozitivno. Poljoprivredna proizvodnja slabi zbog toga što poljoprivrednici umiru od AIDS-a. Osim toga, stanovništvo se sve manje obrazuje, a nepismenost raste, budući da obitelji nemaju niti novca niti vremena da bi slale djecu u školu i budući da je na stotine učitelja već umrlo od AIDS-a.

Radioastronomi, koji slušaju signale koji ukazuju na rađanje prvih galaksija i zvijezda, sve su više uznemireni zbog “tehničkih novotarija suvremene civilizacije”, izvještava International Herald Tribune. Televizijske stanice, radioodašiljači, komunikacijski sateliti i mobiteli zaglušuju pozadinske zvukove iz svemira koje ti znanstvenici nastoje čuti. U želji da nastave sa svojim istraživanjima, astronomi traže neko tiho mjesto “gdje bi bili zabranjeni svi oblici odašiljanja radiovalova”. Planiraju postaviti niz radioantena, raspoređenih na području od nekoliko stotina kilometara, i te bi antene bile “100 puta jače od instrumenata koji se danas koriste”. Znanstvenici se nadaju da će prikupljene informacije pomoći da se odgovori na pitanja o porijeklu vremena, svemira i materije.

U Ciudad de Mexicu ptičja populacija nekontrolirano raste. Prema izvještaju novina Reforma, sada na širem gradskom području živi otprilike 1 335 000 golubova. Spomenici i kipovi omiljeno su odmaralište tih ptica. Stručnjaci za kontrolu razmnožavanja ptica kažu da “ptice koje su se prilagodile na život u glavnom gradu raspoređuju svoja svakodnevna putovanja u tri faze”, pišu novine. “Jedno mjesto izabiru za prenoćište, drugo za traženje hrane, a neko treće za odmor, no [svako od tih mjesta] obilježavaju svojim izmetom.” Ptice uzrokuju i razne bolesti, od alergija pa sve do bakterijskih, mikotičkih i virusnih infekcija. Međunarodno društvo za ekološku zaštitu i mirno preseljavanje gradskih golubova “predložilo je da se donese zakon kojim bi se zabranilo hranjenje ptica na javnim mjestima”. Međutim, Društvo ujedno predlaže “kažnjavanje svakog tko bi ubio pticu, a to bi služilo kao zaštitna mjera”.

“Jedno od najstarijih i najvećih drveta na svijetu samo što nije usahnulo od grljenja”, izvještava The Australian. Drvo kauri, koje se nalazi sjeverno od Aucklanda (Novi Zeland), svake godine dođe vidjeti na tisuće turista koji imaju običaj uhvatiti se za ruke, praveći tako lanac oko njegovog ogromnog debla i gazeći po okolnom tlu. “Drvo je visoko preko 50 metara, no ne spada u najviše drveće na svijetu”, pišu novine. “Međutim, ako računamo masu drveta, onda spada u red najvećih.” Drvo je poznato kao “starac iz šume” i službeno je staro 2 000 godina, no smatra se da je i dvaput starije od toga. Nakon što je preživjelo tolike godine u kojima su mu prijetile prirodne katastrofe, štetočine i opasnost da bude posječeno, sada bi moglo usahnuti od grljenja. Jedan službeni čuvar kaže: “Drvo vjerojatno umire, no ne znamo može li ponovno oživjeti.”

Znanstvenici kažu da su otkrili još jednu prednost dojenja: moguće je da koristi djetetu tako što sprečava gojaznost u kasnijoj životnoj dobi. Prema izvještaju njemačkog časopisa Focus, istraživački tim sa Sveučilišta u Münchenu izmjerio je tjelesnu težinu 9 357 djece u dobi od pet do šest godina i ispitao kako se svako dijete hranilo u dojenačkoj dobi. Rezultati su pokazali da je kod djece koju se dojilo tri do pet mjeseci, u usporedbi s djecom koja se nikad nisu hranila majčinim mlijekom, postojala 35 posto manja vjerojatnost da će do početka školovanja postati gojazna. Ustvari, što se dijete duže hranilo majčinim mlijekom, to je manja vjerojatnost da bude gojazno. Jedan istraživač smatra da su za taj koristan učinak zaslužni sastojci majčinog mlijeka koji pospješuju metabolizam.

Djeca u dobi od jedne do četiri godine često piju premalo tekućine. To je pokazala jedna studija Instituta za istraživanje dječje ishrane u Dortmundu (Njemačka), o kojoj je izvijestio časopis za potrošače Test. U dobi od jedne do četiri godine djeca su naročito sklona dehidriranju i trebala bi piti gotovo litru tekućine dnevno, ne računajući tekućinu u redovnim obrocima. No djeca u prosjeku piju trećinu manje od toga — i ne uvijek zato što su sama tako odlučila. Istraživači su otkrili da je u svakom petom slučaju roditelj taj koji ne da djetetu piti kad ga ono zamoli. A što je najbolje piti? Tamo gdje nije opasno po zdravlje, najbolje je piti običnu vodu, piše Test.