KAD biste povjesničare upitali: “Je li moral ljudi danas bolji ili gori nego u prošlosti?”, neki bi možda odgovorili da je teško uspoređivati moral različitih vremenskih perioda. Oni možda smatraju da svako doba treba suditi u skladu s njegovim okolnostima.

Razmotrimo, naprimjer, promjene na području nasilnog kriminala u Evropi od 16. stoljeća naovamo. Ubojstva nisu bila rijetka pojava ni prije 400 godina. Ljudi su često uzimali zakon u svoje ruke, a krvne osvete bile su uobičajene.

Usprkos tome, povjesničari Arne Jarrick i Johan Söderberg u knjizi Människovärdet och makten (Ljudsko dostojanstvo i moć) napisali su da je u nekim mjestima period između 1600. i 1850. bio “obilježen pravom civiliziranošću društvenog života”. Ljudi su više uzimali u obzir potrebe drugih — bili su suosjećajniji. Naprimjer, drugi povjesničari zapažaju da su krađe i krivična djela nad imovinom bila puno rjeđa u 16. stoljeću nego danas. Organiziranih grupa lopova bilo je malo, pogotovo na selu.

Dakako, postojalo je ropstvo i dovelo je do jednog od najtežih zločina u povijesti — evropski su trgovci otimali ljude u Africi, a kasnije se s milijunima tih robova okrutno postupalo u zemljama u koje su odvedeni.

Dakle, ako se osvrnemo na prošla stoljeća, vjerojatno ćemo uvidjeti da su, gledano iz povijesne perspektive, neke stvari bile bolje, a neke gore. Usprkos tome, tijekom 20. stoljeća desilo se, i još se uvijek dešava, nešto sasvim drugačije i sasvim ozbiljno — uistinu neviđeno.

Povjesničari Jarrick i Söderberg primjećuju: “U 1930-ima pojava ubojstva i umorstva ponovno je porasla i tako je nažalost potrajalo više od pola stoljeća.”

Mnogi komentatori kažu da se moral posvuda srozao tijekom 20. stoljeća. Jedan esej o etici kaže: “Osoba može jasno vidjeti da se stav društva prema seksu i tome što je u moralnom pogledu prihvatljivo uvelike promijenio zadnjih 30-40 godina — od nekadašnjeg jasnog određivanja što  je u društvu moralno ispravno, putem strogih pravila, do današnjeg slobodnijeg i individualnijeg stava.”

To znači da su ponašanje u pogledu seksa i drugi aspekti morala stvari koje većina osoba sada smatra nečim o čemu će same odlučiti. Da bi to potkrijepio dokazima, spomenuti esej navodi statistike koje pokazuju da je 1960. od sve djece rođene u Sjedinjenim Državama samo 5,3 posto bilo vanbračno. Godine 1990. bilo ih je 28 posto.

U jednom predavanju na Sveučilištu u Notre Dameu, američki senator Joe Lieberman moral našeg vremena opisao je kao “vakuum vrijednosti (...) u kojem su tradicionalne predodžbe o ispravnom i pogrešnom postepeno izblijedjele”. Prema Liebermanu ta se pojava “razvija unutar skoro dvije generacije”.

Zbog čega, prema povjesničarima i drugim analitičarima, dolazi do takvog zapanjujućeg razvoja događaja tijekom 20. stoljeća? “Jedna od najvažnijih promjena u društvu u zadnja dva stoljeća je sekularizacija”, primjećuje knjiga Människovärdet och makten. Sekularizacija je značila da “ljudi imaju priliku razviti vlastiti stav o različitim gledištima. Ta ideja (...) potječe od filozofa prosvjetiteljstva iz 18. stoljeća koji su prvi (...) odbacili Bibliju kao jedini izvor istine.” Zbog toga religije, naročito kršćanstvo, više ne predstavljaju tako važan izvor moralnog vodstva, kao što je to bio slučaj u prošlosti.

No zašto je moralo proći više od 200 godina da filozofija utemeljena u 18. stoljeću uzme maha? “Te se ideje nisu lako širile u javnosti”, kaže prije spomenuta knjiga. “Sekularizacija se sporo razvijala.”

Iako je trend napuštanja tradicionalnih moralnih mjerila i kršćanskih vrijednosti uglavnom tekao sporo prošlih 200 godina, naglo je porastao tijekom 20. stoljeća. To je naročito bio slučaj u zadnjih nekoliko desetljeća. Zašto?

Faktor koji je veoma doprinio tome je munjeviti tehnološki i ekonomski društveni razvoj tijekom 20. stoljeća. U jednom članku njemačkog tjednika Die Zeit stajalo je da živimo u “dinamičnoj epohi, a ne u svijetu koji karakterizira statičnost, kao što je bilo u prijašnjim stoljećima”. Članak je objasnio da je to uzrokovalo nastanak sustava ekonomije tržišta koji se temelji na natjecanju, a motivira ga sebičnost.

“Tu sebičnost”, piše dalje u članku, “ništa nije moglo zaustaviti. Zbog nje raste  brutalnost koja je dio našeg svakodnevnog života, kao i korupcija u koju su u mnogim zemljama uključene čak i vlade. Ljudi misle na sebe i potpuno zadovoljavanje vlastitih želja.”

Sociolog Robert Wuthnow sa Sveučilišta Princeton u opsežnoj je anketi utvrdio da su Amerikanci danas usredotočeniji na novac nego što su bili u prošloj generaciji. Prema toj studiji, “mnogi se Amerikanci boje da je želja za novcem potisnula druge vrijednosti, kao što su poštovanje među ljudima, poštenje na poslu i aktivna briga za svoj grad”.

Pohlepa se u društvu još više povećala zato što su mnogi direktori poduzeća sebi namjestili velike povišice i unosne mirovinske olakšice, dok radnike potiču da budu skromni u pogledu svojih plaća. “Problem je u tome što su stavovi rukovodilaca koji teže za profitom zarazni i smanjuju moralne vrijednosti ostalih ljudi”, primjećuje Kjell Ove Nilsson, izvanredni profesor etike i teološki voditelj Kršćanskog vijeća Švedske. “Naravno, to katastrofalno djeluje na moral — kako društveni tako i individualni.”

Još jedan bitan faktor koji pridonosi brzom padu morala u drugoj polovici 20. stoljeća je kultura medija. “Novi prijenosnici vrijednosti su televizijski producenti, filmski magnati, modni propagandisti, gangsta raperi i bezbroj ostalih sudionika u elektronskom medijsko-kulturnom kompleksu”, kaže senator Lieberman. “Ti utemeljitelji trendova vrše izrazito jak utjecaj na našu kulturu, a naročito na našu djecu, i često imaju malen ili nikakav osjećaj odgovornosti za štetne vrijednosti koje promiču.”

Kao primjer za to Lieberman je naveo ploču heavy metal grupe Cannibal Corpse. Pjevači detaljno opisuju silovanje žene kojoj se prijeti nožem. Lieberman i jedan njegov kolega zatražili su od  izdavačke kuće da povuče tu ploču s tržišta. Ali, kako on kaže, bilo je to uzalud.

Tako su odgovorni roditelji danas prisiljeni žestoko se natjecati s kulturom medija u tome tko će utjecati na njihovu djecu i odgajati ih. No što je s obiteljima s nesavjesnim roditeljima? “U takvim slučajevima”, kaže Lieberman, “kultura medija neosporivi je utemeljitelj mjerila, a djetetov osjećaj za ispravno i pogrešno te njegove prioritete u životu prvenstveno oblikuje ono što nauči s televizije, filmskog platna i CD playera.” U novije vrijeme tom se popisu može dodati i Internet.

Po čemu vidimo kakve posljedice ti negativni utjecaji ostavljaju na mlade? U prvom redu, zadnjih je godina puno više djece i tinejdžera počinilo okrutne zločine nad drugom djecom i odraslima.

U Švedskoj se 1998. desilo nešto šokantno. Dva su dječaka, od pet i sedam godina, zadavila četverogodišnjaka s kojim su se igrala! Mnogi su se pitali: Zar djeca nemaju urođeno moralno ograničenje koje im govori da stanu kad odu predaleko? Jedna žena koja je dječji psihijatar iznijela je ovakav upečatljiv komentar: “Moralno ograničenje da se ne bi otišlo predaleko nešto je što se treba naučiti. (...) Ono bi moglo biti povezano s (...) tim kakve uzore djeca imaju i što uče od odraslih koji ih okružuju.”

Slična pojava može se primijetiti kod nasilnih kriminalaca. Prema Stenu Levanderu, profesoru psihijatrije u Švedskoj, između 15 i 20 posto svih sadašnjih zatvorenika su psihopati — ljudi koji su izrazito egocentrični, bez suosjećanja i ne mogu, ili ne žele, shvatiti pojam ispravnog i pogrešnog. Promatrači su čak i među djecom i mladima koji izgledaju normalno primijetili nedostatak moralnih osjećaja. “Vratili smo se na moral iz kamenog doba”, tvrdi Christina Hoff Sommers, profesorica filozofije. Ona je primijetila da većina njenih mladih studenata postaje vrlo nesigurna kad se suoči s pitanjem što je ispravno, a što pogrešno. U tim situacijama odgovaraju da ne postoje stvari kao što su ispravno i pogrešno. Oni smatraju da svaka osoba mora sama odlučiti što je najbolje za nju.

U zadnje vrijeme mnogi su njeni studenti odbacili ljudima svojstveno dostojanstvo i vrijednosti ljudskog života. Naprimjer, kad ih se pitalo što bi učinili ako bi morali birati između spašavanja života svog ljubimca i života čovjeka kojeg ne poznaju, mnogi su rekli da bi se odlučili za životinju.

“Problem nije u tome što su mladi neznalice, nepovjerljivi, okrutni ili lukavi”, kaže profesorica Sommers. “Jednom riječju, oni ne znaju za pojam ispravnog i pogrešnog.” Ona tvrdi da mnogi mladi danas zapravo sumnjaju u postojanje ispravnog ili pogrešnog i smatra da takav stav predstavlja jednu od najvećih prijetnji ljudskom društvu.

Dakle, srozavanje morala u našem vremenu je realnost. Mnogi se boje da posljedice toga mogu biti katastrofalne. Članak iz Die Zeita, koji smo ranije spomenuli, kaže da bi se današnja ekonomija slobodnog tržišta mogla postepeno “pokvariti i možda jednog dana raspasti, kao što je nedavno bilo sa socijalizmom”.

Što sve to zapravo znači? I kakvu budućnost možemo očekivati?