NAŽALOST, gornji primjer nije neki jedinstveni slučaj. Novine, radio i televizija govore o sličnim događajima diljem svijeta. Prema Državnom centru za statistike u prosvjeti, u američkim je školama tijekom 1997. prijavljeno oko 11 000 izgreda u kojima se koristilo oružje. Tijekom 1997. u Hamburgu (Njemačka) broj izvještaja o nasilnim ispadima porastao je za 10 posto, a 44 posto osumnjičenih imalo je manje od 21 godine.

 Korupcija među političarima i vladinim službenicima uobičajena je stvar. Izvještaj Anite Gradin, povjerenice Evropske unije (EU), iz 1998. otkrio je da je EU tokom 1997. izgubio otprilike 1,4 milijarde dolara zbog korupcije. U nju je spadalo sve od poništavanja kazni za parkiranje do nepoštenog dobivanja poljoprivrednih ili drugih subvencija EU-a. Dolazilo je do velikog pranja novca te krijumčarenja oružja i narkotika, a da osobe zaposlene u EU-u ne bi progovorile, kriminalne organizacije su ih podmitile. Godine 1999. čitava Evropska komisija morala je dati ostavku.

Međutim, ne varaju samo oni iz najviših slojeva društva. Izvještaj Evropske komisije o ilegalnim radnicima otkrio je da čak 16 posto EU-ovog bruto nacionalnog dohotka čini prihod od poslova koji su neprijavljeni i za koje se ne plaća porez. U Rusiji ilegalni prihod navodno iznosi čak 50 posto ukupnog dohotka. Štoviše, u Sjedinjenim Državama Udruženje službenih istražitelja slučajeva prijevare izjavilo je da američka poduzeća izgube više od 400 milijardi dolara godišnje zbog radnika koji im kradu novac ili nekretnine.

Mnogi pedofili preko Interneta pokušavaju namamiti djecu i maloljetnike na protuzakonite seksualne postupke. Švedski predstavnik organizacije Save the Children (Spasimo djecu) kaže da vlada sve veća zabrinutost s obzirom na dječju pornografiju na Internetu. Godine 1997. ta je organizacija u Norveškoj primila 1 883 dojave o web stranicama s dječjom pornografijom na Internetu. Sljedeće godine broj tih dojava naglo je porastao na skoro 5 000. Veliki dio tog materijala proizvodi se u zemljama gdje državne ili lokalne vlasti ne mogu kontrolirati tu prezira vrijednu djelatnost.

Mnogi ljudi koji se zgražaju nad takvim lošim stanjem morala u današnjem svijetu možda razmišljaju o prošlosti, čeznući za duhom zajedništva koji je vladao u vrijeme njihovih roditelja ili djedova i baka. Možda su čuli da su ljudi u to vrijeme vodili puno mirniji život te da su se poštenje i drugi aspekti morala visoko cijenili u svim društvenim slojevima. Stariji možda pričaju o vremenu kad su radišni ljudi pomagali jedni drugima, kad su obiteljske veze bile jake te kad su se mladi osjećali sigurnima i pomagali na farmi ili u zanatskoj radnji svojih roditelja.

Nameću nam se pitanja: Je li moral ljudi uistinu bio bolji u prošlosti? Ili je nostalgija naprosto iskrivila naše sjećanje na prohujale dane? Pogledajmo kako glase odgovori povjesničara i drugih analitičara društvenih trendova.