DESETOG kolovoza 1628. bio je divan ljetni dan u švedskom glavnom gradu Stockholmu. Mnoštvo ljudi okupilo se u luci kada je grandiozan kraljevski ratni brod Vasa, čija je gradnja trajala tri godine, krenuo na svoju prvu plovidbu s ciljem da se pridruži švedskoj ratnoj floti.

Vasa nije bio običan ratni brod. Kralj Gustav II Adolf Vasa htio je da to bude najimpresivniji brod na svijetu. Neki kažu da je kralj naredio izgradnju druge topničke palube nakon što je čuo da Danci grade brod s dvije topničke palube. Kralj je htio da brod koji će nositi ime njegove obitelji bude bolji od svih drugih brodova.

Vasina prva plovidba trebala je biti prilika u kojoj bi raskošno pokazao svoju kraljevsku moć i slavu. Brod je bio naoružan sa 64 topa i ukrašen s preko 700 skulptura i drugih dekoracija. Vrijednost broda iznosila je preko 5 posto švedskog bruto nacionalnog dohotka. Taj moćni ratni stroj i ploveća izložba umjetnina bio je u ono vrijeme vjerojatno najveličanstveniji brod na svijetu. Nije neobično da su ljudi ponosno klicali ispraćujući brod koji je ostavljao za sobom molove štokholmske luke!

Međutim, Vasa nije otplovio niti jednu milju kad se zbog snažnog naleta vjetra nagnuo na bok. Voda je svom silinom ušla kroz otvore za topovske cijevi i brod je potonuo. Bila je to možda najkraća prva plovidba u povijesti pomorstva!

Promatrači su bili zaprepašteni. Potopljen je ponos švedske mornarice, i to ne u bici, niti u silovitoj oluji na otvorenom moru, nego u svojoj matičnoj luci zbog pukog naleta vjetra. Osim toga, ljudi se nisu mogli načuditi tome da je poginulo pedesetak putnika i članova posade. Umjesto da bude predmet nacionalnog ponosa, Vasa je postao sinonim za razočaranje i sramotu.

Provedena je sudska istraga kako bi se utvrdilo tko je odgovoran za tu sramotnu katastrofu. No ni protiv koga nije pokrenut krivični postupak, vjerojatno zato što su dokazi ukazivali na kralja i zamjenika vrhovnog zapovjednika švedske mornarice, viceadmirala Klasa Fleminga.

Graditelji su na kraljev zahtjev morali eksperimentirati s projektantskim idejama koje nisu poznavali. Zbog toga je Vasa sagrađen veoma neproporcionalno. Nešto prije nego što se brod prevrnuo, admiral Fleming ispitao je stabilnost broda. Trideset muškaraca trčalo je rame uz rame s jednog boka broda na drugi. Nakon tri trčanja admiralu je postalo jasno da će se, ako tako nastave, brod prevrnuti na licu mjesta. Stoga je prekinuo pokus, no ipak nije otkazao prvu plovidbu. Budući da je istraga pokazala da su upletene i ugledne osobe kao što su kralj i admiral, odustalo se od tužbe.

Godine 1664-65. jedan je bivši zapovjednik švedske vojske pomoću običnog ronilačkog zvona izronio gotovo sve topove s Vase. Otad je Vasa polako padao u zaborav kako je sve dublje tonuo u mulj, završivši na dubini od 30 metara.

U kolovozu 1956. amaterski arheolog Anders Franzén izvadio je pomoću jednog specijalnog uređaja komad hrastovine koji je ležao na dnu mora. Franzén je godinama kopao po starim spisima i pretraživao morsko dno u potrazi za Vasom. Sad ga je najzad našao. Vasa je u složenoj operaciji izvađen iz mulja te je u jednom komadu pod vodom pažljivo dovučen do doka pripremljenog za prihvat broda.

 Dvadeset i četvrtog travnja 1961. na štokholmskim molovima opet se okupilo mnoštvo oduševljenih promatrača. Nakon što je 333 godine ležao na dnu mora, Vasa se vratio — ovaj put kao turistička atrakcija i velika dragocjenost za arheologe mora. Preko 25 000 artefakata otkrilo je zanimljive detalje u vezi s tim ratnim brodom iz 17. stoljeća te nam je na jedinstveni način približilo brodogradnju i kiparstvo onog vremena.

Zašto su Vasa i njegovi artefakti tako dobro sačuvani? Između ostalog, zato što je brod bio nov kad je potonuo i što je mulj sprečavao raspadanje. Osim toga, školjkaš brodotočac, koji uništava brodsko drvo, ne živi u morima koja imaju malu koncentraciju soli.

Vasa je imao oko 120 tona mrtvog tereta. Stručnjaci pretpostavljaju da je trebao imati barem dvostruko više tereta da bi bio stabilan, no nije bilo dovoljno prostora. Osim toga, taj bi dodatni teret uzrokovao spuštanje toparnica bliže vodi. Vasin izgled bio je veličanstven, no njegova nestabilnost osudila ga je na propast.

Danas je Vasa najstariji u cijelosti sačuvani i identificirani brod na svijetu i nalazi se na sigurnom, u vlastitom muzeju. Tamo svake godine 850 000 posjetilaca stječe samo mali uvid u kraljevsku raskoš iz 17. stoljeća, koja je ostala praktički nepromijenjena zahvaljujući katastrofi iz 1628. To podsjeća na nerazumnost odgovornih osoba koje su zbog ponosa i nemara odlučile zanemariti provjerene metode projektiranja i gradnje brodova.