SVJEDOCI smo spektakla koji nam priređuje astronomski sat na staroj gradskoj vijećnici u Pragu (Češka Republika). Svakog punog sata, od osam sati ujutro do osam uvečer, ovaj zadivljujući mehanizam kao da oživi. Pored mehaničke parade apostola, s vanjske strane sata vidimo još neke pokretne figure. One predočavaju ono  čega su se stanovnici Praga nekada najviše bojali. S jedne strane, procjenjujući težinu kese s novcem koju drži u ruci, stoji Škrtac i predočava pohlepu. Pored njega stoji Umišljenost — čovjek koji se divi svom liku u ogledalu. I Škrtac i Umišljenost kimaju glavom u znak samoodobravanja. S druge strane sata nalazi se kostur — Smrt — koji jednom koščatom rukom zvoni, a drugom okreće pješčani sat. Sve to vrijeme kostur otvara i zatvara svoje zubate vilice i kima u pravcu Turčina — simbola invazije — koji stoji odmah do njega. Turčin miče glavu lijevo-desno, pokazujući tako da ne želi poći s njim.

Jedna priča govori o tome kako je jedan vrapčić uletio u usta kostura baš u trenutku kad ih je ovaj posljednji put zatvarao u toku jedne takve izvedbe. Nesretni je vrabac ostao čitav sat zatvoren u ustima, sve dok ih kostur nije ponovo otvorio! Ako ljude u današnjoj kompjuterskoj eri toliko fascinira to isključivo mehaničko čudo, možete li zamisliti kakav je tek dojam ono ostavljalo na ljude koji su živjeli stotinama godina ranije?

Naravno, turisti se prvenstveno koncentriraju na pokretne likove, koji su dodavani kroz stoljeća otkako je sat prvobitno postavljen. No najstariji i najgenijalniji sastavni dio tog sata njegov je astronomski brojčanik. Što nam on pokazuje? Prije svega, točno vrijeme. Na crnom, vanjskom prstenu sata ispisane su zlatne gotičke brojke i to u skladu sa starom češkom podjelom dana na 24 sata, po kojoj dan počinje s zalaskom sunca. Ovaj se prsten okreće tako da se 24. sat uvijek poklapa sa zalaskom sunca, bez obzira na to koje je doba godine. Rimske brojke, koje se nalaze ispod samog vanjskog prstena, dijele dan u dva 12-satna razdoblja, s oznakom za podne na vrhu, a za ponoć na dnu sata. Prsti zlatne ruke pokazuju koje je doba dana.

Pored toga, na astronomskom brojčaniku nalazi se i veliki zlatni disk koji svojim kretanjem prati putanju Sunca, dok mala kugla pokazuje Mjesečeve faze. Prividna rotacija zvjezdanog neba oko Zemlje može se pratiti na manjem prstenu odmaknutom od središta sata, na kojem su ucrtani znakovi zviježđa. U samom središtu sata prikaz je zemaljske kugle s ucrtanim meridijanima, paralelama i polovima te Pragom u njenom središtu. Na brojčaniku su i tri kružnice koje predočavaju ekvator te sjevernu i južnu obratnicu. Zahvaljujući tome, brojčanik tijekom cijele godine pokazuje u kakvom su odnosu položaji Zemlje, Mjeseca, Sunca i  zvijezda. Ispod astronomskog brojčanika nalazi se disk s kalendarom, na kojem je svaki mjesec u godini slikovito predočen jednim prizorom iz seoskog života. Disk s kalendarom pokazuje datum tako što se svake noći u ponoć pomakne naprijed za jedno od 365 mjesta, izuzev jedne noći u prestupnoj godini.

Pogled u unutrašnjost satnog mehanizma otkriva zapanjujuće mnoštvo velikih i malih zupčanika. Brigu o tom složenom uređaju vodi jedan mehaničar koji ga svakog tjedna temeljito pregledava.

Za praški astronomski sat vezane su mnoge legende. Prema jednoj, sat je konstruirao neki majstor Hanuš. Njegovo remek-djelo bilo je tako genijalno da su se gradski oci pobojali da će slične satove izraditi i u drugim gradovima i tako Prag lišiti slave. Želeći majstora Hanuša spriječiti u tome, unajmili su ljude da ga napadnu i oslijepe. Legenda završava tako da Hanuš na samrti ulazi u kućište satnog mehanizma i uništava ga.

Srećom, to je samo preuveličana priča. No Hanuš je bio stvarna osoba, praški urar od 1475. do 1497. godine. Stručnjaci su godinama vjerovali da je astronomski sat njegovo djelo. Međutim, najnovija su istraživanja pokazala da je sat konstruirao Mikuláš iz Kadaňa, i to još 1410. Hanuš ga je rekonstruirao 1490. Od 16. stoljeća naovamo satni je mehanizam nekoliko puta popravljan i rekonstruiran. No većina njegovih dijelova nije se mijenjala otkako je rekonstruiran 1865.

Krajem drugog svjetskog rata nacističke su snage prilikom povlačenja iz Praga zapalile staru gradsku vijećnicu. Tom je prilikom astronomski sat jako oštećen. Po završetku rata razmatrana su dva glavna prijedloga za obnovu sata — vraćanje prvobitnog izgleda ili izrada novih brojčanika i figura s potpuno drugačijom simbolikom. Prag je u to vrijeme zahvaćao ateistički način razmišljanja, pa figure koje su predočavale apostole nisu baš bile po volji komunističkim vlastima. Međutim, prije nego je satu izmijenjen izgled, tri su vrhunska urara pokazala da se sat može popraviti, pa mu je vraćen njegov prijeratni izgled. Tako mi danas umjesto, primjerice, tesara, zidara, krojača i pralje, još uvijek možemo vidjeti škrca, kostur, Turčina i apostole.

Dvanaestorica apostola marširaju u procesiji astronomskog sata, no neki detalji nisu baš biblijski. Judu Iskariota i Jakova, Alfejeva sina, zamijenili su Pavao i Barnaba, koje Biblija ne ubraja među 12 apostola (Djela apostolska 1:12-26). Oko glave svakog apostola je aureola — poganski simbol koji nisu koristili rani kršćani.

Nakon pojavljivanja i posljednje figure apostolâ, zakukuriče pozlaćeni pijetao koji počiva iznad prozorâ . Zvono je označilo puni sat, prozori se zatvaraju, a mnoštvo se počinje razilaziti. Biste li voljeli ponovo vidjeti taj prizor? Za to ćemo morati pričekati naredni puni sat. Za to vrijeme možemo proučavati brojčanik ovog sata, koji već gotovo 600 godina privlači posjetioce pred staru gradsku vijećnicu u Pragu.