“SVAKE godine”, kaže izvještaj Instituta Alan Guttmacher, “zatrudni skoro jedan milijun djevojaka tinejdžerske dobi.” Čak “78% tinejdžera kojima se rode djeca nije vjenčano”.

U prošlosti su se muškarci osjećali odgovornima za svoju djecu. No, kao što kaže knjiga Teenage Fathers, “vanbračna trudnoća nije više sramota i poniženje kao što je nekad bila”. U nekim sredinama mladi na očinstvo čak gledaju kao na statusni simbol! Ipak, vrlo mali broj mladića preuzme na sebe obavezu da se trajno brine za svoju djecu. Mnogi s vremenom odu — odnosno pobjegnu. *

No, može li mladić u potpunosti izbjeći posljedice nemoralnog ponašanja? Prema onome što kaže Biblija ne može. Ona upozorava: “Nemojte se zavaravati: Boga se ne može ismijavati. Jer što god čovjek sije, to će i požeti” (Galaćanima 6:7). Kao što ćemo vidjeti, spolni nemoral često ostavlja doživotne posljedice i na djevojke i na mladiće. Mladi mogu izbjeći takve posljedice ako slijede jasan biblijski savjet da se klone spolnog nemorala.

Odgajanje djeteta povlači za sobom velike žrtve u vremenu, novcu i osobnoj slobodi. Knjiga Young Unwed Fathers zapaža: “Neki mladići nisu spremni ‘brinuti se za nekoga’ kad to uključuje materijalna odricanja.” Ipak, mnogi plaćaju visoku cijenu zbog svoje sebičnosti. U prvom redu, sudovi i zakonodavci u mnogim zemljama stvaraju sve nepovoljniju klimu za muškarce koji se ne brinu za svoju djecu. Kad se roditeljstvo jednom zakonski utvrdi, od mladih se očeva može zahtijevati da godinama plaćaju alimentaciju — i to s pravom. Mnogi mladići prisiljeni su da napuste školu ili da rade slabo plaćene poslove kako bi udovoljili tim obavezama.  “Što ranije mladić postane otac”, kaže knjiga School-Age Pregnancy and Parenthood, “to će steći manji stupanj obrazovanja.” A u slučaju da ne plaća alimentaciju, mogu mu se skupiti ogromna dugovanja.

Dakako, nisu svi mladići takvi da se ne brinu za svoju djecu. Mnogi u početku imaju dobre namjere. Prema jednoj anketi, 75 posto očeva tinejdžerske dobi posjetilo je svoje dijete u bolnici. No, ubrzo je većina mladih očeva preopterećena odgovornostima koje za sobom povlači briga za dijete.

Mnogi shvate da jednostavno nemaju znanje ili iskustvo da bi pronašli odgovarajuće zaposlenje. Posramljeni zbog toga što ne mogu pružiti potrebnu financijsku pomoć oni s vremenom odustanu. Međutim, osjećaji krivnje mogu progoniti mladića još godinama. Jedan mladi otac priznaje: “Ponekad se pitam što je s mojim sinom. (...) Žao mi je što sam ga ostavio, ali sada je on za mene izgubljen. Možda će me jednog dana pronaći.”

Očevi koji su napustili svoju djecu možda se bore i s jakim osjećajima srama — srama zbog toga što su naudili svom vlastitom djetetu. Napokon, kao što Biblija pokazuje, dijete treba oba roditelja, i majku i oca (2. Mojsijeva 20:12; Priče Salamunove 1:8, 9). Kada otac napusti svoje dijete, on ga izlaže mnoštvu potencijalnih problema. Izvještaj američkog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi kaže: “Mala djeca koju odgajaju samohrane majke obično postižu slabije rezultate na usmenim ispitima i ispitima iz matematike . U dobi od otprilike 7 do 10 godina, djeca koju odgaja samohrani roditelj često dobivaju niže ocjene, problematičnijeg su ponašanja i među njima je viša stopa kroničnih zdravstvenih i psihičkih poremećaja. Među adolescentima i mladim odraslim osobama koje je odgajala samohrana majka postoji povećani rizik da će postati roditelji u tinejdžerskoj dobi, prekinuti srednju školu, završiti u zatvoru te da neće biti ni zaposleni niti pohađati školu.”

Časopis Atlantic Monthly zaključuje: “Sve je više socijalno-znanstvenih pokazatelja da su djeca razvedenih roditelja i vanbračna djeca u nekoliko životnih područja manje uspješna od djece koja su odrasla u obiteljima s oba roditelja. Za djecu samohranih roditelja šest je puta veća vjerojatnost da su siromašna. Također je vjerojatno da će i ostati siromašna.”

Imaj na umu da se ovi rizici temelje na statističkim istraživanjima određenih grupa i ne moraju se bezuvjetno ostvariti kod svih pojedinaca. Mnoga djeca odrastu u dobre, uravnotežene osobe usprkos nepovoljnim obiteljskim uvjetima u kojima su odrastala. No čak i u tom slučaju, osjećaji krivnje mogu jako opterećivati mladića koji je napustio svoje dijete. “Bojim se da sam zauvijek stvarno [upropastio] njegov život”, kaže jedan neoženjeni otac (Teenage Fathers).

Ne napuštaju svi mladi očevi svoju djecu. Neki mladići s pravom osjećaju moralnu obavezu prema svojoj djeci i iskreno žele pomoći u njihovom odgoju. Ipak, to je često lakše reći nego učiniti. Jedan od razloga je taj što neoženjeni otac ima malo zakonskih prava nakon što prepusti djevojci i njenim roditeljima da odlučuju koliko će on kontaktirati sa svojim djetetom. “To je stalno natjecanje za pravo glasa u vezi s djetetom”, kaže Jim, kojeg smo citirali na početku. Stoga oni mogu donijeti odluke kojima se mladi otac žestoko protivi, naprimjer o usvajanju — ili čak abortusu. * “Teško mi je dopustiti im da ga samo tako daju nekom strancu”, žali se jedan mladi otac, “ali izgleda da nemam drugog izbora.”

Neki mladići predlože majci djeteta da se vjenčaju. * Istina je da bi brak poštedio djevojku  nekih neugodnosti i pružio djetetu priliku da ga podižu oba roditelja. Čak je moguće da se mladić i djevojka, usprkos svom nemoralnom vladanju, iskreno vole. Međutim, sama činjenica da je mladić fizički sposoban imati djecu nije pokazatelj toga da je duševno i emocionalno dovoljno zreo da bi bio suprug i otac. To također ne znači da je u mogućnosti materijalno uzdržavati ženu i dijete. Istraživanja su pokazala da su brakovi koji se sklapaju zbog trudnoće uglavnom kratkoga vijeka. Zato brzo sklapanje braka nije uvijek mudro rješenje.

Mnogi mladići ponude da financijski podupiru svoju djecu. Kao što je ranije spomenuto, potrebna je čvrsta odlučnost da bi se takva potpora davala kroz dugi vremenski period — možda 18 godina ili duže! No, redovita financijska pomoć može zaštititi majku i dijete od siromaštva.

A što je sa sudjelovanjem u samom odgoju djeteta? I to može biti težak izazov. Ponekad se roditelji mladića i djevojke boje da bi moglo doći do daljnjih spolnih kontakata i zato ih odvraćaju od toga da se viđaju — ili im čak to zabranjuju. Djevojka možda ne želi da se dijete emocionalno veže za nekoga tko nije njen suprug. U svakom slučaju, ako je ocu dopušteno da redovito kontaktira sa svojim djetetom, obitelji će mudro postupiti ako se pobrinu da na tim posjetima bude prisutna još neka odgovorna osoba kako bi se spriječili daljnji nemoralni postupci.

U želji da se zbliže sa svojom djecom neki neoženjeni očevi naučili su obavljati neke osnovne roditeljske zadatke, kao što su kupanje, hranjenje ili čitanje svojoj djeci. Mladić koji je stekao cijenjenje za biblijska mjerila može čak poučavati svoje dijete nekim načelima iz Božje Riječi (Efežanima 6:4). No, dok je barem nešto pažnje i ljubavi, bez sumnje, bolje nego ništa, to ipak nije isto kao imati oca koji je tu svaki dan. I ako se majka djeteta jednom uda, mladi će otac možda biti prisiljen bespomoćno promatrati kako drugi čovjek preuzima odgoj njegovog djeteta.

Očito je, dakle, da roditeljstvo izvan braka vodi samo do puno patnji — i za roditelje i za dijete. Osim što je tako iz sasvim praktičnih razloga, tu je i opasnost da izgubimo naklonost Jehove Boga, koji osuđuje nedozvoljene spolne odnose (1. Solunjanima 4:3). Iako se tešku situaciju kao što je tinejdžerska trudnoća može prebroditi, jasno je da je najbolje već u samom početku izbjegavati uplitanje u nemoralno ponašanje. Jedan mladi otac priznaje: “Jednom kad dobiješ dijete izvan braka, život ti više nikada neće biti isti.” Mladi će otac zaista do kraja svog života morati živjeti s posljedicama svoje pogreške (Galaćanima 6:8). Još se jednom biblijski savjet pokazao mudrim kad kaže: “Bježite od bluda” (1. Korinćanima 6:18).