“Prisustvuju li djeca vjerskim službama?” pitanje je koje je nedavno postavljeno u jednom izdanju publikacije Canadian Social Trends. Odgovoreno je da, prema jednom istraživanju koje je provela služba Statistics Canada, “više od jedne trećine, odnosno 36% kanadske djece mlađe od 12 godina prisustvuje vjerskim službama barem jednom mjesečno, a većina njih čini to svakog tjedna. Daljnjih 22% čini to rjeđe, ali prisustvuje službi barem jednom godišnje.” Međutim, članak je istaknuo da je “vjerska pripadnost odgovorna za najveće razlike u redovitosti sudjelovanja djece u vjerskim službama. (...) Djeca u vjerskim zajednicama koje mnogi promatrači smatraju vodećima, kao što su Anglikanska i Ujedinjena crkva, imala su najniži postotak tjednog prisustvovanja (18%).” Djeca rimokatolici bila su malo bolja, s 22 posto tjednog prisustvovanja. Iako je 44 posto muslimanske djece svakog tjedna prisustvovalo muslimanskim vjerskim službama, “i ona su u godini koja je prethodila anketi zabilježila najvišu stopu izostanaka (39%)”.

Korištenje dječjih hodalica može štetno utjecati na fizički i intelektualni razvoj djece, izvještavaju londonske novine The Independent. Istraživači s Njujorškog državnog sveučilišta otkrili su da veliki prednji dio hodalice onemogućava djetetu da vidi svoje noge i sprečava ga da dodiruje stvari oko sebe. Primijećeno je da bebe koje koriste hodalice počinju uspravno sjediti, puzati i hodati više od pet tjedana kasnije nego one koje ih nikada nisu koristile. Osim toga, istraživanje je pokazalo da se svake godine 50 posto djece koja koriste hodalice ozlijedi u nezgodama, tako što padnu niz stepenice ili u vatru ili se jednostavno prevrnu. Dr. Denise Kendrick s Medicinskog fakulteta sveučilišta u Nottinghamu (Velika Britanija) kaže: “Dječje hodalice nisu sigurne. Čini se da one prije zadovoljavaju potrebe roditelja time što zaokupljaju pažnju njihove djece nego što na bilo koji način koriste djetetu.”

Najgora svjetska epidemija trovanja hranom izbila je 1996. u Velikoj Britaniji, pri čemu je umrlo 18 osoba. Krivac za to bila je bakterija E. coli O157 pronađena u zaraženom mesu. Istraživači su nedavno otkrili da je dodavanjem cimeta u nepasterizirani sok od jabuka u roku od tri dana uništeno 99,5 posto te bakterije, izvještava londonski The Independent. U drugom su slučaju znanstvenici dodali začine sirovoj govedini i u kobasice te su otkrili da cimet, klinčić i češnjak najdjelotvornije uništavaju E. coli O157. Istraživači smatraju da bi ti začini mogli biti djelotvorni i u borbi protiv drugih bakterija, uključujući i salmonelu te Campylobacter jejuni.

Prema podacima Narodne banke objavljenim u londonskom The Timesu, Britanci duguju 170 milijardi američkih dolara putem osobnih zajmova, kreditnih kartica i kupovine na otplatu, a svake godine plaćaju 5,5 milijardi dolara kamata. Više od trećine stanovništva ima neki oblik bjanko kredita, koji u prosjeku iznosi 10 400 dolara po osobi. U razdoblju od tri godine u Velikoj se Britaniji plaćanje kreditnim karticama udvostručilo, dostižući u 1998. iznos od 115 milijardi dolara. Istraživanje pokazuje i da se samo 13% zaduženih boji da bi njihovi dugovi mogli izmaknuti kontroli. A svaki je peti priznao da se zadužio “kako bi zadržao svoj dosadašnji način života”, izvještava Narodna banka.

Od 304 mlade žene koje su bile anketirane u jednom istraživanju objavljenom u njemačkom časopisu Psychologie Heute, gotovo je jedna četvrtina izjavila da je bila prisiljena na neki oblik spolne aktivnosti protiv svoje volje. Osim toga, u izvještaju stoji da je više od jedne četvrtine žena izjavilo da su muškarci pokušali koristiti droge ili alkohol kako bi ih bez njihovog pristanka naveli na spolni odnos. U nastavku se kaže: “Ako se u obzir uzmu pokušaji mladih muškaraca da slome otpor žena koristeći psihološki pritisak, droge ili alkohol, vjerojatnost da neka mlada žena u dobi od 17 do 20 godina bude prisiljena na spolni odnos protiv  svoje volje penje se na preko 50 posto.”

“Prikriven blještavilom gradskog svjetla i obavijen sumaglicom zagađenog zraka krije se prizor koji danas mnogi nikada nemaju priliku vidjeti — prizor baršunaste ljepote noćnog neba”, stoji u kanadskim novinama The Globe and Mail. Terence Dickinson, pisac na području astronomije, žali se: “Moguće je da ljudi odrastu, čak i da dođu u zrele godine, a da nikada nisu vidjeli ljepotu noćnog neba.” Naprimjer, on piše da je prije nekoliko godina nakon jednog potresa nestalo struje u nekim dijelovima Kalifornije te da su neki stanovnici telefonirali policiji da bi je obavijestili “o zvijezdama neobičnog izgleda i o nekakvoj magličastoj formaciji” na nebu. Da bi se promatračima zvijezda u Kanadi omogućilo da promatraju noćno nebo bez smetnji i uz minimalno zagađenje svjetlom, u oblasti Muskoka Lakes, sjeverno od Toronta, određeno je da 1 990 hektara državnog zemljišta služi kao “rezervat za očuvanje tamnog neba”. Park je dobio ime Torrance Barrens Conservation Reserve i vjeruje se da je to prvi rezervat za očuvanje tamnog neba na svijetu.

Nedavno provedena studija službe Health Canada, koja se temelji na ispitivanjima 2 500 tinejdžera, otkriva komunikacijski jaz između očeva i njihove djece, osobito kćeri, izvještavaju kanadske novine The Globe and Mail. Samo je 33 posto djevojaka u dobi od 15 do 16 godina izjavilo da im je “lako ili vrlo lako razgovarati s ocem o stvarima koje ih ozbiljno muče”, u usporedbi s 51 posto dječaka. No ipak, “djevojke vrlo cijene svoje očeve i trebaju njihovu podršku”, stoji u izvještaju. Profesor Alan King s Queen’s Universitya potvrđuje da je “očevima teško razgovarati sa svojom djecom, osobito tijekom nemirnih godina rane adolescencije” kad mnogi očevi ignoriraju pitanja vezana za spolnost i rizično ponašanje. No on hrabri očeve da odgovore na taj izazov, posebno sada kad mnoge majke provode s djecom manje vremena nego prije.

Što bi ponio sa sobom ako bi morao neko vrijeme provesti na pustom otoku? Ovo je pitanje bilo postavljeno 2 000 mladih u Njemačkoj. Za većinu ispitanika najvažnije stvari bile bi televizori i radioaparati, uz CD-e i kasete, izvještavaju novine Westfälische Rundschau. Hrana i piće su na drugom mjestu, dok su članovi obitelji i prijatelji na trećem mjestu. Jedan je trinaestogodišnjak objasnio svoj izbor: “Ne bih mogao izdržati bez televizora.” Samo je otprilike trećina ispitanika rekla da bi ponijela koristan alat kao što su noževi, motike i pile. Tek je nekih 0,3 posto spomenulo da bi uzelo Bibliju. Najmlađa sudionica, jedna sedmogodišnja djevojčica, rekla je: “Ja bih povela samo svoju mamu. Kad je ona sa mnom, ništa se loše ne može dogoditi.”

Sumo-borci, poznati u svijetu po svom velikom obujmu, postaju preteški za svoje noge, kažu sportski fiziolozi u Japanu. Časopis New Scientist izvještava da se u posljednjih pet godina udvostručio broj povreda u dvije vrhunske sumo kategorije, što je potaknulo skupinu fiziologa da kod 50 boraca usporedi količinu masnog tkiva sa snagom nogu. “Jedna četvrtina nije imala dovoljno snažne nožne mišiće koji bi mogli dobro nositi njihovu tjelesnu masu”, stoji u izvještaju. Prosječna težina vrhunskih sumo-boraca porasla je sa 126 kilograma, koliko je iznosila 1974, na 156 kilograma 1999. “To je donekle povezano s povećanjem prosječne veličine Japanaca općenito”, kaže sumo komentatorica Doreen Simmonds. Međutim, veća težina ne podrazumijeva obavezno i bolju izvedbu. “Idealan sumo oblik je kruškolik”, kaže Simmondsova. “Niski bokovi, krupna bedra i nožni listovi poput hrasta.”

Angola, Sijera Leone i Afganistan su za djecu najopasnija mjesta na svijetu i ‘šanse da dijete doživi 18. godinu vrlo su male’, stoji u izvještaju Fonda Ujedinjenih naroda za pomoć djeci (UNICEF). Ratovi, trajno siromaštvo i širenje HIV-a i AIDS-a ugrožavaju živote djece više nego što je to bio slučaj prije deset godina. Koristeći “skalu opasnosti za djecu” u rasponu od 1 do 100, UNICEF procijenjuje da faktor rizika u Angoli iznosi 96, u Sijera Leoneu 95, a u Afganistanu 94. Radi usporedbe, faktor rizika za djecu u Evropi u prosjeku iznosi 6, izvještava londonski The Times.