ANTROPOLOG George Dorsey opisao je Boga “Starog zavjeta” kao “okrutnog Boga”. Dalje je rekao: “Jahve je (...) krajnje odbojan. On je Bog otimača, mučitelja, ratnika i osvajanja.” Još su neki došli do sličnih zaključaka u vezi s Bogom “Starog zavjeta” — Jahvom, odnosno Jehovom. Zbog toga se neki ljudi danas pitaju je li Jehova zapravo bio okrutan Bog, koji je s vremenom promijenio svoju osobnost i postao Bog “Novog zavjeta”, Bog pun ljubavi i milosrđa.

Takva predodžba o Bogu Biblije nije nešto novo. Prvi ju je u drugom stoljeću n. e. iznio Marcion, koji je zastupao neke gnostičke ideje. Marcion nije priznavao Boga “Starog zavjeta”. Tog je Boga smatrao nasilnim i osvetoljubivim, tiraninom koji je onima koji bi ga obožavali nudio nagrade u materijalnom obliku. S druge strane, Marcion je Boga “Novog zavjeta” — koji se objavio preko Isusa Krista — opisao kao savršenog Boga, Boga čiste ljubavi i milosrđa, milosti i praštanja.

Samo Božje ime, Jehova, znači “on prouzročuje da postaje”. To daje razumjeti da Jehova prouzročuje da on sam postane Ispunjavatelj svih svojih obećanja. Kad je Mojsije pitao Boga za Njegovo ime, Jehova je ovako pojasnio značenje tog imena: “Pokazat ću se da jesam ono čime ću se pokazati da jesam” (2. Mojsijeva 3:14, NS). Rotherhamov prijevod to prevodi ovako: “Postat ću što god želim.”

Tako je Jehova naumio postati, odnosno pokazati da jest, sve ono što je potrebno da bi ispunio svoje pravedne naume i obećanja. Dokaz za to su i brojne titule te izrazi kojima ga se opisuje: Jehova nad vojskama, Sudac, Suveren, Ljubomoran, Suvereni Gospodin, Stvoritelj, Otac, Veličanstveni Učitelj, Pastir, Slušač molitve, Otkupitelj, sretan Bog i još mnogi drugi. On je sam odlučio da postane sve to — i još mnogo toga — kako bi izvršio svoje naume pune ljubavi (2. Mojsijeva 34:14; Suci 11:27, St; Psalam 23:1; 65:2; 73:28, NS; 89:26; Izaija 8:13; 30:20; 40:28, St; 41:14, St; 1. Timoteju 1:11).

Da li to onda znači da se Božja osobnost ili njegova mjerila mijenjaju? Ne znači. U Jakovu 1:17 o Bogu stoji sljedeće: “Kod njega nema promjene okretanja sjene.” No kako Bog može reagirati u skladu s okolnostima  koje se stalno mijenjaju kad se on sam ne mijenja?

To zorno pokazuje primjer brižnih roditelja koji zbog svoje djece stalno mijenjaju svoje uloge. U jednom jedinom danu roditelj može biti kuhar, domaćica, električar, bolničarka, prijatelj, savjetnik, učitelj, onaj tko pruža stegu i još mnogo toga. Preuzimanjem tih uloga roditelji ne mijenjaju svoju osobnost; oni se jednostavno prilagođavaju nastalim potrebama. Jednako je tako s Jehovom, samo u daleko većoj mjeri. Nema granice tome što on može prouzročiti da postane kako bi ispunio svoj naum i djelovao u korist svojih stvorenja (Rimljanima 11:33).

Naprimjer, i u Hebrejskim i u Kršćanskim grčkim pismima Jehova je prikazan kao Bog ljubavi i milosrđa. U osmom stoljeću pr. n. e. prorok Mihej pitao je u vezi s Jehovom: “Tko je Bog kao ti? koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe ostatku od nasljedstva svojega, ne drži dovijeka gnjeva svojega, jer mu je mila milost” (Mihej 7:18). Apostol Ivan napisao je nešto slično tome, dobro poznate riječi: “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8).

S druge strane, Jehovu se u oba dijela Biblije prikazuje kao pravednog Suca onima koji uvijek iznova, grubo i nepokajnički krše njegove zakone te nanose štetu drugima. ‘Jehova će istrijebiti sve bezbožnike’, rekao je psalmist (Psalam 145:20). Nešto slično stoji i u Ivanu 3:36: “Tko pokazuje vjeru u Sina, ima vječni život; tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život, nego Božja srdžba ostaje na njemu.”

Jehovina osobnost i njegove najvažnije osobine — ljubav, mudrost, pravda i moć — nisu se promijenile. Jehova je izraelskom narodu rekao: “Ja Jehova ne mijenjam se” (Malahija 3:6). To je bilo otprilike 3 500 godina nakon što je stvorio ljude. U skladu s tom božanskom izjavom, pomnim istraživanjem čitave Biblije otkrivamo Boga koji ne mijenja svoja mjerila i osobine. Tijekom stoljeća Jehova Bog nije postao nimalo blaži jednostavno zbog toga što takvo ublažavanje nije ni bilo potrebno.

U čitavoj nam se Bibliji otkriva da Božja nepokolebljivost pri zastupanju pravednosti nije ništa manja niti je ljubav koju pokazuje veća nego što je bila u vrijeme kada je tek počeo kontaktirati s ljudima u Edenu. Razlike u njegovoj osobnosti koje se naizgled može zapaziti u raznim dijelovima Biblije u stvarnosti su samo različiti aspekti jedne te iste nepromijenjene osobnosti. Razlog tome su različite okolnosti i različite osobe, od kojih svaka zahtijeva različit pristup, to jest odnos prema njoj.

Dakle, Biblija jasno pokazuje da tijekom stoljeća nije došlo ni do kakve promjene u Božjoj osobnosti te da do nje neće doći ni u budućnosti. Jehova je najpotpuniji primjer nepromjenljivosti i dosljednosti. On je u svako vrijeme pouzdan i dostojan povjerenja. Na njega se uvijek možemo osloniti.