VEĆ tisućama godina muškarci rado ukrašavaju svoj vrat. Naprimjer, oko 1737. pr. n. e. egipatski faraon poklonio je Josipu zlatnu ogrlicu (1. Mojsijeva 41:42).

U mnogim dijelovima svijeta muškarci danas nose kravate. Različiti izvori navode da su se preteče današnje kravate pojavile u Engleskoj i Francuskoj u drugoj polovici 16. stoljeća. Muškarci su u to vrijeme nosili kratke kaputiće zvane “doublet”. Oko vrata su kao ukras nosili nabrani ovratnik. Ovratnik je uglavnom nalikovao velikom tanjurastom obruču i stavljao se oko vrata, a mogao je biti i nekoliko centimetara debeo. Izrađivao se od bijele tkanine, a potom bi ga se škrobilo kako bi zadržao svoj oblik.

S vremenom je nabrani ovratnik zamijenjen širokim lanenim ovratnikom. To je bio bijeli ovratnik koji je prekrivao čitava ramena i padao preko njih. Te se ovratnike još nazivalo i Vandyke ovratnicima. Među onima koji su ih nosili bili su i puritanci.

U 17. stoljeću muškarci su ispod običnog dugačkog kaputa počeli nositi još jedan dugački kaputić, to jest prsluk. Oni koji su ga nosili oko vrata bi omotali široku vratnu maramu, to jest starinsku kravatu. Taj dio odjeće više bi puta omotali oko vrata. Slobodne krajeve puštali bi da padaju s prednje strane košulje. Slike iz drugog dijela 17. stoljeća pokazuju da su vratne marame već tada bile veoma moderne.

Vratne marame izrađivale su se od muslina, batista, čak i od čipke. Marame izrađene od čipke bile su skupe. Engleski kralj Jakov II navodno je jednu takvu maramu koju je nosio na dan svoje krunidbe platio 36 funti i 10 šilinga, što je u to vrijeme bila poprilična svota novca. Neke čipkane marame bile su dosta velike. Marama koja se može vidjeti na liku Charlesa II u Vestminsterskoj opatiji široka je 15, a dugačka 86 centimetara.

Vratnu se maramu moglo vezati na mnogo načina. U nekim bi se slučajevima preko marame stavila svilena vrpca kojom bi je se pričvrstilo i koju bi se potom zavezalo u veliku mašnu ispod brade. Taj je stil dobio ime “solitaire”. Mašna je nalikovala današnjoj leptir-mašni. Maramu se navodno moglo vezati na barem stotinu načina. Za Beaua Brummella, Engleza koji je snažno utjecao na mušku modu, kaže se da je jedno čitavo jutro proveo vezujući maramu da bi to učinio onako kako spada.

Šezdesetih godina 19. stoljeća marama s dugačkim krajevima počela je poprimati moderniji oblik i dobila je ime kravata. U međuvremenu je u modu ušla košulja s ovratnikom. Kravatu se vezivalo ispod brade, a njeni dugački krajevi slobodno su visili na prsima. Tako je nastala suvremena kravata. Devedesetih godina 19. stoljeća došla je u modu još jedna vrsta kravate, takozvana leptir-mašna.

Kravata je danas dio odjeće koji, po mišljenju mnogih, umnogome utječe na izgled onoga tko ga nosi. Neki ljudi čak mogu njima nepoznatu osobu prosuđivati na temelju kravate koju ona nosi. Stoga bi bilo mudro da kravata koju nosite bude čista, a njen uzorak ili boje u skladu s košuljom, hlačama i sakoom.

Bez obzira na to koji čvor izaberete, kravata treba biti uredno vezana. Možda je najuobičajeniji klasični  način vezivanja kravate. (Vidi prikaz na stranici 14.) Čvor je uredan i jednostavan, a kravata vezana na taj način naširoko je prihvaćena kao odjevni detalj koji se nosi u formalnim prigodama. Drugi uobičajeni način vezivanja kravate je dvostruki čvor, koji je nešto veći. U tom se slučaju ispod samog čvora kravate obično stvori jedna udubina.

Mnogi se muškarci osjećaju nelagodno kada nose kravatu. Ne vole da ih nešto stišće oko vrata. Pa ipak, neki koji su imali taj problem ustanovili su da taj osjećaj ima više veze s veličinom košulje. Ako je to i vaš problem, provjerite je li vam ovratnik košulje preuzak. Kada je ovratnik odgovarajuće veličine, možda čak nećete ni osjetiti da nosite kravatu.

Kravatu se u mnogim zemljama smatra veoma važnim dijelom odjeće koju nose poslovni ljudi ili odjeće za formalne prilike. Zbog toga mnogi kršćani nose kravatu kada sudjeluju u nekom formalnom vidu svoje službe. Doista, komad tkanine oko muškarčeva vrata može pridonijeti tome da izgleda dostojanstveno i vrijedno poštovanja.