Pogled u svijet
“Trebali bismo ih izmisliti”
Profesor Anatolij P. Ziljber, koji u Petrozavodsku radi kao ravnatelj Odjela za intenzivnu njegu i anesteziju u Sveučilišnoj i republičkoj bolnici Karelije (Rusija), pohvalio je Jehovine svjedoke, rekavši: “Oni se ne odaju prekomjernom pijenju alkohola, ne puše, nisu pohlepni za novcem, ne krše obećanja niti lažno svjedoče. (...) Oni nisu neka misteriozna sekta, nego građani koji poštuju zakon.” Ziljber dodaje: “[Oni] su poštovani, sretni ljudi koji se zanimaju za povijest, književnost, umjetnost i život u svim njegovim aspektima.” Nakon nabrajanja pozitivnih promjena koje su zahvaljujući Svjedocima nastupile u beskrvnoj kirurgiji, profesor kaže: “Mogli bismo parafrazirati Voltaireove riječi i reći: Kad Jehovini svjedoci ne bi postojali, trebali bismo ih izmisliti.”
Visoka moda?
Cipele s debelim potplatom, “jedan od nezaobilaznih detalja za mlade koji prate modu”, i cipele s visokim potpeticama uzrokuju u Velikoj Britaniji otprilike 10 000 ozljeda godišnje, primjećuje londonski The Times. Steve Tyler, predstavnik Britanskog instituta za standardizaciju, kaže: “Najčešće su ozljede iščašenja ili uganuća zgloba i prijelomi noge, no takve cipele mogu uzrokovati i probleme s kralježnicom, naročito kod mladih djevojaka kojima se tijelo još uvijek razvija.” U posljednjih nekoliko mjeseci u Japanu su zbog cipela s debelim potplatom dvije žene izgubile život. U jednom slučaju radi se o 25-godišnjoj radnici iz dječjeg vrtića koja je nosila sandale s potplatom debelim 12 centimetara, pa se spotaknula i pala, zadobila frakturu lubanje i umrla. Druga je mlada žena izgubila život kad je automobil u kojem se vozila udario u betonski stup jer vozačica nije mogla dobro zakočiti budući da je nosila čizme s potplatom debelim 15 centimetara. U nastojanju da izbjegnu sudske tužbe neki su proizvođači počeli stavljati na obuću etikete s upozorenjem.
Poslovi za djecu
“Današnji roditelji koji uvijek nekud žure ležerno gledaju na to da im djeca pomažu u obavljanju kućanskih poslova”, izvještava The Toronto Star. Premda svakidašnji kućanski poslovi “nikad neće biti najvažnija stvar u životu djece”, kaže Jane Nelsen, autorica knjige Positive Discipline, takvi zadaci “izgrađuju samopouzdanje i samopoštovanje”. Prema jednoj studiji koja je objavljena u časopisu Child, kućanski poslovi koje bi, realno gledajući, mogla obavljati djeca uzrasta od dvije do tri godine mogli bi biti spremanje igračaka i stavljanje odjeće u koš za prljavo rublje. Djeca u dobi od tri do pet godina mogla bi postavljati stol, nositi suđe u sudoper i paziti da mjesto na kojem se igraju bude uredno. Djeca u dobi od 5 do 9 godina mogla bi sama spremati krevet, grabljati lišće i čupati korov, dok bi djeca u dobi od 9 do 12 godina mogla obavljati poslove kao što su pranje i brisanje suđa, iznošenje smeća, košenje trave i usisavanje prašine. Gđa Nelsen dodaje da je “dobro postaviti određeni rok do kojeg treba dovršiti posao”.
Mladi i kriminal
Jedno istraživanje koje je proveo Scottish Executive pokazuje da u Škotskoj 85 posto mladića i 67 posto djevojaka u dobi od 14 i 15 godina kaže da je tijekom prošle godine počinilo neko krivično djelo. Glazgovski list The Herald izvještava da je od 1 000 anketiranih učenika iz šest škola samo 12 posto reklo da nikad nije učinilo nikakav prekršaj. Među onima koji su priznali da su počinili krivično djelo, 69 posto mladića i 56 posto djevojaka reklo je da je uništavalo tuđu imovinu. Otprilike 66 posto mladića i 53 posto djevojaka kralo je po trgovinama, a gotovo 50 posto i mladića i djevojaka ukralo je nešto iz škole. Neka druga krivična djela bila su paljenje tuđe imovine i upotreba oružja u cilju nanošenja ozljede. Mladi iz spomenute dobne grupe rekli su da je glavni uzrok zbog kojeg su počinili ta krivična djela bio pritisak vršnjaka, dok je kod onih iznad 15 godina uzrok češće bio pribavljanje novca za kupovanje droge.
Učenici koji stvaraju nered
U Japanu je buntovno ponašanje tinejdžera nekada bilo prava rijetkost. No danas učitelji diljem Japana kažu da je zbog učenika koji su nemirni i stvaraju nered sve teže sačuvati red i mir na nastavi. Predstavnici uprave šireg gradskog područja Tokya anketirali
su učenike u dobi od 9, 11 i 14 godina o tome što osjećaju prema drugim ljudima. Prema pisanju The Daily Yomiuria, 65 posto njih reklo je da ih prijatelji živciraju i da ih više ne mogu podnijeti, 60 posto ispitanika reklo je to za svoje roditelje, a 50 posto za učitelje. Četrdeset posto učenika reklo je da nikad ili gotovo nikad ne može obuzdati gnjev. Svaki peti učenik rekao je da iskaljuje gnjev tako da nešto razbije.“Misteriozni virus”
“Neki misteriozni virus širi zarazu po zalihama krvi diljem svijeta”, izvještava New Scientist. “Nitko ne zna je li taj ‘TT’ virus opasan, no neki strahuju da bi mogao biti uzročnik bolesti jetre.” TT virus, koji je dobio naziv po inicijalima pacijenta iz Japana u čijoj je krvi prvi put otkriven, nađen je “i kod davalaca krvi i kod pacijenata s bolesnom jetrom koji primaju transfuzije”. Ustvari, jedno istraživanje provedeno u Kaliforniji pokazalo je da je virus prisutan kod 8 od ukupno 102 davaoca krvi koja su kod testiranja krvi na viruse, uključujući i HIV te hepatitis B i C, imala negativne rezultate. Procjenjuje se da stopa zaraze u Velikoj Britaniji iznosi 2 posto, u Francuskoj 4 do 6 posto, u Sjedinjenim Državama 8 do 10 posto, a u Japanu 13 posto. U članku stoji da znanstvenici “koji proučavaju TT virus u raznim dijelovima svijeta nipošto ne žele izazvati paniku”, nego nastoje “utvrditi da li virus predstavlja neku opasnost po zdravlje”.
Okovratnik koji spašava život
U nekim dijelovima Južnoafričke Republike stočari su zbog napada šakala u svakoj sezoni parenja gubili i do 40 posto mlade stoke. To je bilo nezgodno ne samo zbog financijskih gubitaka već i zbog toga što je naglo porasla populacija šakala. Napori kojima se htjelo ukloniti šakale pokazali su se bezuspješnima, pa čak i štetnima po druge divlje životinje. Međutim, problem je riješen jednim domišljatim izumom koji se posljednjih godina počeo koristiti. Radi se o polutvrdom okovratniku za ovce koji se može podesiti prema širini vrata, služi za višekratnu upotrebu, ne sputava ovcu, a ne može ni ozlijediti šakala. On jednostavno štiti ovcu od smrtonosnog ugriza šakala. Prema pisanju lista Natal Witness, stočari koji su počeli koristiti te okovratnike “kažu da su šakali u kratkom roku trajno prestali ubijati ovce”. A budući da su se morali vratiti svojoj prirodnoj ishrani koja se sastoji od insekata, glodavaca i strvina, njihov je broj sada u padu.
Ose koje buše drvo
Osa najeznica ima organ za polaganje jajašaca koji je “ojačan ioniziranim manganom ili cinkom”, izvještava National Geographic. Osa koristi taj svoj metalni “alat” kako bi u deblu stabla izbušila duboku rupu i položila jajašca na ličinke domaćine ili ih stavila u njihovo tijelo. “Neke [ose] mogu u tvrdom drvetu praviti rupe duboke i više od osam centimetara”, kaže Donald Quicke s britanskog Imperial Collegea. Kad se ose izlegnu, pojedu ličinke nametnika koji buše drvo i potom se probijaju prema izlazu, žvačući drvo dijelom usta koji je otvrdnuo zahvaljujući mineralima iz tijela pojedenih ličinki.
“Tiha opasnost” u Indiji
“Unatoč tome što je u posljednjih nekoliko godina u Indiji ostvaren napredak u pogledu zdravlja i kvalitete života, pothranjenost je i dalje ‘tiha opasnost’”, izvještava The Times of India. Pothranjenost košta Indiju preko 230 milijuna dolara u obliku troškova za zdravstvenu njegu i gubitaka zbog smanjene produktivnosti. Prema izvještaju, preko 50 posto indijske djece mlađe od četiri godine je pothranjeno, 30 posto novorođenčadi ima “znatno manju težinu od uobičajene”, dok je 60 posto žena anemično. Meera Chatterjee, stručna savjetnica za društveni razvoj u Svjetskoj banci, kaže da “pothranjenost ne samo da uništava život pojedinaca i obitelji već i smanjuje rezultate ulaganja u obrazovanje te djeluje kao jedna od glavnih prepreka društvenom i ekonomskom napretku”.
Nesretni svećenici?
U proteklih šest godina tri je puta provedena anketa o tome što francuska javnost misli o svećenicima. Rezultati najnovije ankete objavljeni su u katoličkom listu La Croix i pokazuju da 45 posto Francuza ne smatra svećenike sretnim i zadovoljnim osobama. Općenito uzevši, ljudi još uvijek u svećeniku vide osobu koja je prijateljski raspoložena prema ljudima i koja je spremna slušati. Međutim, list kaže da ga “sve manje Francuza smatra čovjekom koji je neophodan u društvu” te da ga samo 56 posto njih smatra “Božjim svjedokom na Zemlji”. Manje od 33 posto ljudi općenito i samo 51 posto osoba koje redovito idu u crkvu željelo bi da se njihov sin ili rođak zaredi.