AKO ste ikada pokušali fokusirati jednu od tih mrljica, znate da je to nemoguće. Pobjeći će čim malo pomaknete oči, a čak i ako se jedna od tih mrljica pojavi u vašem vidnom polju, ipak ne možete razabrati o kakvoj se mrljici radi.

Kakve su to mrljice? Da li se nalaze na površini očne jabučice ili unutar nje? Pokušajte trepnuti, a da pritom ne pomaknete oči. Ako točkice promijene način kretanja ili nestanu, to znači da su na površini jabučice i u tom slučaju nisu tema ovog članka.

No ako dođe do vrlo male ili nikakve promjene, onda se nalaze u unutrašnjosti oka, u staklastom tijelu, želatinoznoj tvari koja ispunjava unutrašnjost očne jabučice. Budući da se nalaze iza očne leće, ne mogu se jasno vidjeti. A s obzirom na to da je staklasto tijelo želatinozna tvar koja nije puno gušća od vode, te točkice mogu titrati amo-tamo i “odlepršati” kad se pokušate zagledati u jednu od njih. Zbog toga su i dobile medicinski naziv — muscae volitantes, što znači “leteće muhe (pred okom)”.

Odakle zapravo potječu te točkice? Neke su ostaci procesa koji su se odvijali prije vašeg rođenja. U ranoj fazi djetetovog razvitka unutrašnjost oka prilično je vlaknasta. Prije rođenja ta se vlakna i druge stanice pretvore u staklasto tijelo. Međutim, može se dogoditi da ostanu neke stanice i djelići vlakana i oni slobodno plutaju u želatinoznoj tvari. Osim toga, postoji i jedan kanalić koji vodi iz vidnog živca u leću, a njime kod nerođenog djeteta prolazi arterija koja leći donosi hranjive tvari. Prije nego što se dijete rodi ova arterija obično zakržlja i apsorbira je okolno tkivo, no neki njeni sićušni dijelovi mogu ostati.

Međutim, te točkice mogu biti i drugačijeg porijekla. Čak se ni staklasto tijelo kod odrasle osobe ne sastoji samo od želatinozne tvari. Ono je omeđeno osjetljivom hijaloidnom membranom. Ta je membrana naslonjena na mrežnicu, sloj fotoosjetljivog tkiva koji oblaže najveći dio unutrašnjosti vašeg oka i bilježi ono što vidite. Hijaloidna membrana je duž čitavog prednjeg ruba pričvršćena za mrežnicu. Iz tog spoja izlaze sićušne fibrile koje se šire po čitavom staklastom tijelu.

Kako postajemo stariji, te se fibrile počinju stanjivati. Zbog toga se neke od njih kidaju. Osim toga, staklovina postaje rjeđa, tako da pokidani djelići vlakana mogu u njoj lakše plivati. Staklasto se tijelo vrlo polagano skuplja i počinje se odvajati od mrežnice, pri čemu može ostavljati za sobom ostatke staničnih tvari. Stoga ćete s godinama vidjeti sve više tih “letećih muha” kako titraju i vrte se pred vašim očima.

 Jedan dio plutajućih tjelešaca može potjecati i od krvnih žila mrežnice. Udarac u glavu ili bilo kakav preveliki pritisak na očnu jabučicu može dovesti do toga da iz neke krvne žilice izađe niz crvenih krvnih stanica. Te su stanice ljepljive, pa se obično spajaju u obliku grozda ili u lanac. Pojedinačne stanice ili grozdovi mogu doći u staklovinu, tako da se, ako ostanu blizu mrežnice, mogu vidjeti. Tijelo može ponovno apsorbirati crvene krvne stanice, tako da one s vremenom nestaju. No, precizno govoreći, to nisu muscae volitantes, nego rezultat neke manje ozljede oka.

Da li su muscae volitantes pokazatelj da s okom nešto nije u redu? Općenito govoreći, nisu. Ljudi koji normalno vide, pa čak i mladi, vide te točkice i malo-pomalo nauče ne obraćati pažnju na njih. No određene pojave mogu ukazivati na opasnost.

Ako iznenada opazite puno više mrljica nego prije, to bi moglo značiti da se dešava nešto neuobičajeno. To naročito vrijedi u slučaju da vidite i bljeskove koji dolaze iz unutrašnjosti oka. Te se pojave dešavaju na mrežnici, gdje se svjetlost pretvara u živčane impulse. Mnoštvo plutajućih tjelešaca i bljeskovi obično su posljedica djelomičnog odvajanja mrežnice. Kako dolazi do toga?

Mrežnica po svojoj čvrstoći i gustoći sliči vlažnoj papirnatoj maramici, a i osjetljiva je otprilike kao i takva maramica. Njen fotoosjetljivi sloj pričvršćen je za sloj koji se nalazi iza nje te za staklasto tijelo, ali samo na svom prednjem rubu i kod vidnog živca, dok je kod središnje jamice slabije pričvršćen. Staklasto tijelo pomaže da preostali dio mrežnice stoji na svom mjestu. Oko je toliko elastično da u većini  slučajeva čak ni udarci ne uzrokuju kidanje mrežnice ili njeno odvajanje od podloge.

Međutim, udarac može ozlijediti i oslabiti mrežnicu na nekom dijelu ili stvoriti sićušne raspukline ili rupe na mrežnici. Takva rupa može također biti rezultat srašćivanja staklastog tijela i mrežnice: nagli pokret ili ozljeda dovodi do toga da staklasto tijelo poteže mrežnicu, tako da na njoj nastaje mala raspuklina. Tada staklovina može procuriti u prostor iza mrežnice i tako je odignuti od podloge. Taj poremećaj pobuđuje fotoosjetljive živčane stanice, što oko doživljava kao bljeskove.

Ponekad je razdvajanje mrežnice popraćeno slabim ili čak obilnim krvarenjem, budući da mrežnica s unutrašnje strane ima vlastiti splet krvnih žila. Krvne stanice istječu u staklasto tijelo i oko ih percipira kao iznenadnu poplavu plutajućih tjelešaca. Ubrzo nakon toga, kad se mrežnica odvoji, nastaju zatamnjenja u vidnom polju.

Stoga, ako ikad primijetite da vam se naglo povećao broj mrljica pred okom, naročito ako su popraćene bljeskovima, odmah otiđite oftalmologu ili u bolnicu! Možda je došlo do odignuća mrežnice. Nakon što se mrežnica velikim dijelom odvoji od podloge, možda se nastalo stanje više neće moći korigirati.

Da li već godinama vidite pred očima mrljice, ali ne i bljeskove? Ako je tako, vjerojatno nemate razloga za zabrinutost. Te mrljice vide gotovo svi ljudi. One neće nestati ako im ne obraćate pažnju, no vaš mozak uči potiskivati te slike iz svijesti dok se bavite svojim svakodnevnim aktivnostima. Činjenica da one mogu biti u oku, a da ne nanose vidu ozbiljnu štetu svjedoči o fleksibilnosti oka i prilagodljivosti mozga.

Međutim, osobe koje vide ta plutajuća tjelešca trebale bi najprije otići na pregled oftalmologu, pa tek onda mogu sa sigurnošću reći da nemaju razloga za zabrinutost.