Astronomi kažu da se i dalje otkrivaju nove planete dok znanstvenici mjere neznatna podrhtavanja udaljenih zvijezda — uzrokovana gravitacijskom silom planeta koje kruže oko njih. Do 1999. tvrdilo se da izvan Sunčevog sustava postoji 28 takvih planeta. Novootkrivene planete navodno su velike kao Jupiter ili još veće. Jupiterova je masa otprilike 318 puta veća od Zemljine. Smatra se da su te planete, kao i Jupiter, sačinjene od helija i vodika. Zbog udaljenosti nekih točaka u njihovim putanjama kaže se da je veoma mala vjerojatnost da uz njih postoje bilo koje druge planete veličine Zemlje. Osim toga, za razliku od Zemljine kružne putanje duge 150 milijuna kilometara, ove planete kruže oko svojih zvijezda ovalnim putanjama. Putanja jedne od planeta odvodi je od njene zvijezde čak 58 do 344 milijuna kilometara. “Postaje sve jasnije da se relativno rijetko nalazi ovakve uredno posložene kružne putanje kakve vidimo kod nas u Sunčevom sustavu”, rekao je jedan astronom.

Španjolski đaci s otoka Gomere, jednog od Kanarskih otoka, sada trebaju učiti jezik zviždanja, koji već stoljećima koriste tamošnji pastiri, izvještava londonski The Times. Gomerski silbo, ili zvižduk, razvio se u brdovitim predjelima kao sredstvo komuniciranja s jednog brda na drugo, a sastoji se od zvukova kojima se oponašaju slogovi riječi. Zviždači stavljaju prste u usta da bi proizveli različite tonove, a ruke stavljaju pokraj usta, tako da se zvuk pronosi zrakom — na daljinu od čak tri kilometra. Silbo je u ‘60-ima gotovo potpuno izumro, no sada je ponovo postao popularan i na otoku se svake godine obilježava dan zviždanja. Međutim, taj jezik ima i svojih mana. “Konverzacija je moguća, no nema puno stvari o kojima možete razgovarati”, kaže prosvjetni savjetnik Juan Evaristo.

“Djeci školskog uzrasta roditelji moraju postaviti određene granice, a one se ne odnose samo na to dokle smiju ostati budna nego i na to što rade prije spavanja”, piše časopis Parents. “Gledanje televizije, igranje kompjuterskih igara i videoigara te surfanje po Netu spadaju u stimulativne aktivnosti zbog kojih dječji um ‘radi prekovremeno’. Osim toga, budući da imaju previše izvanškolskih aktivnosti, djeca ne mogu u razumno vrijeme završiti domaće zadaće.” Istraživanja pokazuju da kod mlađe djece neispavanost često ima drugačije posljedice — djeca postaju toliko hiperaktivna da se s njima ne može izaći na kraj, dok odrasli postaju pospani i mirni. Zbog toga se neispavana djeca u školi ne mogu koncentrirati, pratiti nastavu, zadržati u mislima ono što uče niti rješavati zadatke. Stručnjaci kažu da roditelji trebaju odrediti vrijeme kad djeca trebaju ići na spavanje i to treba biti imperativ — a ne posljednje sredstvo kojem se pribjegava nakon što se iscrpi energija ili ponestane ideja što bi se moglo raditi.

Prema jednom nedavnom izvještaju Ujedinjenih naroda, diljem svijeta “HIV/AIDS-om zaraženo je preko 50 milijuna ljudi — što odgovara broju stanovnika Velike Britanije i Sjeverne Irske — a 16 milijuna je umrlo”, piše kanadski list The Globe and Mail. “Istraživanja provedena u devet afričkih zemalja pokazala su da je sada tom bolešću zaraženo 20 posto više žena nego muškaraca” i da kod “djevojaka tinejdžerske dobi [postoji] otprilike peterostruko veća vjerojatnost da će se zaraziti HIV/AIDS-om nego kod dječaka tinejdžerske dobi”. Peter Piot, generalni direktor Zajedničkog programa Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS, opisuje situaciju u Istočnoj Evropi kao “pravu eksploziju”. Izvještaj ističe da se “na području bivšeg Sovjetskog Saveza stopa zaraze HIV-om u posljednje dvije godine više nego udvostručila, što je najrapidniji porast na svijetu”. Stručnjaci kažu da je to pokazatelj porasta intravenoznog uzimanja droge među stanovništvom tog područja. Diljem svijeta više od polovice zaraženih HIV/AIDS-om “zarazilo se do 25. godine, a većina njih umrla je prije 35. rođendana”.

“Korištenje krema za sunčanje s velikim zaštitnim faktorom daje ljudima lažan osjećaj sigurnosti  i može povećati opasnost da obole od raka kože”, izvještava londonski The Times. “To je zato što provode više vremena na suncu te su više izloženi zračenju.” Istraživači Evropskog instituta za onkologiju u Milanu (Italija) ustanovili su da osobe koje koriste zaštitni faktor 30 provode 25 posto više vremena na suncu nego osobe koje koriste faktor 10. Autor studije Phillipe Autier kaže: “Djelotvornost zaštitne kreme u sprečavanju raka kože, posebice melanoma, nije dokazana na stanovništvu općenito. No, uvjerljivi podaci ukazuju na čvrstu vezu između dužine rekreativnog izlaganja suncu i raka kože.” Zdravstveni stručnjaci sada upozoravaju na opasnosti dugog izlaganja suncu, bez obzira na to koji se zaštitni faktor koristi. Christopher New, voditelj kampanje za borbu protiv raka koju je pokrenula britanska Uprava za zdravstveno obrazovanje, savjetuje: “Nemojte prestati s upotrebom zaštitnih krema, no imajte na umu da to što ih upotrebljavate ne znači da se možete duže sunčati.”

U Indiji ljudi već desetljećima koriste pedikeb, poznat i kao triša ili bicikl rikša. No časopis Outlook piše da se to prijevozno sredstvo nije nimalo promijenilo i da ima “masivnu drvenu konstrukciju, veliku šasiju od lijevanog željeza i nespretno nakrenuta sjedala, s tim da nema mjenjač brzine”. Posljednjih godina mnogi se protive upotrebi pedikeba zbog napora kojem su izloženi vozači, a to su često stariji, pothranjeni muškarci. No sada kad u Indiji zagađenost zraka doseže opasnu razinu, bicikli rikše doživljavaju preporod. Jedna tvrtka sa sjedištem u Delhiu dizajnirala je model bicikla rikše sa znatno lakšom i zaobljenijom konstrukcijom koja smanjuje otpor zraka, mjenjačem brzine koji uvelike smanjuje napor pri okretanju pedala, sjedalom bicikla dizajniranim prema ergonomskim standardima, upravljačem koji smanjuje pritisak na ručne zglobove te većim i udobnijim putničkim sjedalima. Prema riječima T. Vineeta, voditelja projekta, ovaj se model “dobro uklapa u današnju društveno-političku klimu u kojoj se izrazi ljudska prava i nezagađen okoliš koriste kao popularne parole”. Outlook piše: “Primitivne rikše mogle bi u 21. stoljeću postati idealno prijevozno sredstvo.”

Do današnjeg dana “tehnologija nije ponudila nijedan način komuniciranja koji bi imao jednak dojam kao pismo”, piše list Le Figaro. Godine 1999. francuska poštanska služba dostavila je rekordnih 25 milijardi pisama. Od toga je 90 posto bila službena pošta, dok su samo 10 posto bila privatna pisma. Gotovo u polovini svih poštanskih pošiljki bilo je reklamnih materijala, a 98 posto anketiranih primalaca tih pošiljki reklo je da ih je pažljivo pročitalo. Svakoga dana 90 000 francuskih poštara, među kojima ima 40 posto žena, prijeđe više od 72 000 ruta kako bi dostavili 60 milijuna pisama koliko ih se svakodnevno pošalje.

Francuski list Le Monde izvijestio je da je 1999. “zlosretna godina za reosiguranje”. Godine 1998. prirodne katastrofe uzrokovale su materijalne štete u iznosu od 90 milijardi dolara, od čega je 15 milijardi dolara naplaćeno od osiguravajućih društava. Međutim, godina 1999. — koju su obilježili potresi u Turskoj i na Tajvanu, tajfuni u Japanu, poplave u Indiji i Vijetnamu te druge katastrofe — mogla bi još više koštati osiguravajuća društva. Ona su zabrinuta zbog toga što raste vjerojatnost da na gusto naseljenim područjima dođe do velikih katastrofa. Jedno od vodećih svjetskih osiguravajućih društava upozorava na “razorne posljedice” globalnog zagrijavanja i na to kako “čovjekove aktivnosti utječu na klimu”.

“Mount Everest, najveća planina na svijetu, čak je viša nego što su znanstvenici dosad mislili i još uvijek raste”, stoji u jednom nedavnom Reutersovom izvještaju. “Koristeći najsuvremenije satelitske sustave, alpinisti su izmjerili da je Everest visok 8 850 metara (...). To je dva metra više nego u prethodnom službenom mjerenju provedenom davne 1954, kada je izmjerena visina od 8 848 metara.” Kod novog mjerenja uzeta je visina vrha prekrivenog snijegom. Visina vrha stijene koja se nalazi ispod snijega još uvijek nije poznata. National Geographic Society usvojio je taj novi podatak i unijet će ga u svoje karte. Osim što postaje sve viša, čitava planina — bolje reći čitav planinski lanac Himalaja — pomiče se na sjeveroistok, prema Kini, 1,5 do 6 milimetara godišnje.