POMISAO da si sam u stranoj zemlji djeluje zastrašujuće. No kao što je prethodni članak iz ove serije pokazao, mnogi mladi ipak odluče živjeti neko vrijeme u inozemstvu. Neki odlaze radi školovanja ili dodatnog obrazovanja. Neki žele naučiti jezik. Neki jednostavno žele zaraditi. Drugi su pak preselili u strane zemlje u kojima postoji potreba za propovjednicima Kraljevstva.

Ukoliko imaš dobre razloge da živiš u inozemstvu — razloge pri kojima su uzete u obzir tvoje duhovne potrebe i ciljevi * — što možeš učiniti da tvoj boravak bude uspješan?

Kao prvo, moraš biti spreman prilagoditi se. To ne znači zaboraviti na kršćanska načela ili svoju duhovnu rutinu. No to bi moglo značiti naviknuti se na drugačiju hranu, naučiti neka nova pravila ponašanja ili raditi određene stvari na nov način. Te nove navike mogle bi se prilično razlikovati od onih koje si imao kod kuće. Stoga se ovdje može dobro primijeniti Isusova zapovijed da ‘prestanemo suditi’ (Matej 7:1). Doista, nijedna rasa ili kultura nema pravo smatrati sebe boljom od druge (Djela apostolska 17:26). Jednako kao što stariji ne bi trebali kritički uspoređivati mlade svog vremena s današnjim mladima, tako ni mladi koji žive u inozemstvu ne bi trebali kritički uspoređivati stranu zemlju sa svojom (Propovjednik 7:10). Usredotoči se na pozitivne stvari koje nude ta nova zemlja i kultura. Osim toga, što prije naučiš jezik te zemlje, to ćeš se prije osjećati kao kod kuće.

Apostol Pavao uspješno se prilagođavao različitim kulturama u svom misionarskom djelu jer je bio spreman ‘ljudima svih vrsta postati sve’ (1. Korinćanima 9:22). Sličan stav može i tebi pomoći da se prilagodiš. Adrianne u sklopu aranžmana “au pair” živi u Njemačkoj, gdje obavlja kućanske poslove za jednu obitelj u zamjenu za stan i hranu.  Ona kaže: “Moram biti jako fleksibilna jer ne mogu očekivati da će se drugi prilagoditi meni.”

Nije neobično biti tužan i nostalgičan prvih nekoliko tjedana. Biblija pokazuje da se Jakov ‘tako zaželio kuće svojega oca’, iako je dotad živio u stranoj zemlji više od 20 godina! (1. Mojsijeva 31:30). Stoga se nemoj iznenaditi ako i ti ponekad budeš imao periode kada će ti biti teško. Naravno, ako stalno razmišljaš o tome što si napustio, samo ćeš povećati svoju tugu (4. Mojsijeva 11:4, 5). Najbolji način da savladaš tugu je da se usredotočiš na navikavanje na svoju novu rutinu i okolinu. Iako je dobro održavati kontakt sa svojom obitelji preko pisama i telefonom, prečesto nazivanje kući moglo bi ti otežati prilagođavanje na novi dom.

Mnogi su mladi kršćani ustanovili da je ponovno uspostavljanje duhovne rutine najbolji lijek protiv usamljenosti (Filipljanima 3:16). Amber se prisjeća svojih prvih tjedana u inozemstvu: “Bilo mi je teško navečer kada nisam imala što raditi, pa sam više proučavala ili čitala knjigu.” Mlada Rachel, “au pair” Britanka u Njemačkoj, savjetuje iz osobnog iskustva: “Odmah se poveži sa skupštinom. Odmah počni posjećivati sastanke.” U početku ćeš možda trebati pomoć kako bi došao na sastanke. No unutar kršćanske skupštine možeš naći dobre prijatelje koji ti mogu biti poput ‘braće i sestara i majke’ (Marko 10:29, 30).

Sudjelovanje u kršćanskom djelu evangeliziranja također je važan dio dobre duhovne rutine. Propovijedanje ti neće koristiti samo duhovno već će ti pomoći i da se prilagodiš novoj kulturi i jeziku.

I konačno, redovito se moli i imaj redovit osobni studij. To je neophodno kako bi ostao duhovno zdrav (Rimljanima 12:12; 1. Timoteju 4:15). Zato je Adrianne, koju smo spomenuli ranije, ponijela sa sobom biblijsku literaturu na svom materinjem jeziku.

Neki su mladi kršćani isplanirali da će živjeti s obitelji suvjernika dok borave u inozemstvu. Iako se od domaćina ne može očekivati da će preuzeti roditeljsku brigu, oni mogu biti dobro društvo i izvor duhovnog ohrabrenja (Priče Salamunove 27:17).

No i u tom je slučaju otvorena komunikacija s domaćinima od presudne važnosti kako bi se očuvao dobar odnos (Priče Salamunove 15:22; 20:5; 25:11). Amber kaže: “Trebao bi imati predodžbu o tome što će biti tvoja zaduženja. Moraš znati što domaćini očekuju od tebe. A oni moraju znati koja su tvoja očekivanja.” Saznaj kakav je kućni red kod domaćina i u kojoj se mjeri očekuje da sudjeluješ u obavljanju kućanskih poslova. O takvim stvarima treba podrobno razgovarati.

Tvoja će situacija posebno biti izazovna ako, naprimjer, radiš kod obitelji koja ne dijeli tvoja vjerska uvjerenja. Budući da ta obitelj možda ne razumije tvoj stav u pogledu biblijskih načela, mogao bi se naći u kompromitirajućim situacijama (Priče Salamunove 13:20). Obaveze izvršavanja kućanskih poslova mogle bi predstavljati prepreku duhovnim  obavezama, kao što je posjećivanje kršćanskih sastanaka. Stoga ako te neizbježne okolnosti prisile da ostaneš s obitelji koja ne dijeli tvoja vjerska uvjerenja, trebao bi poduzeti određene mjere opreza.

Rachel savjetuje: “Daj im do znanja da si kršćanin. Najbolje je da im to odmah otvoreno kažeš.” Ako objasniš svoja vjerska i moralna načela, to će ti služiti kao zaštita. Osim toga, onome za koga radiš trebao bi jasno reći koliko su ti važni kršćanski sastanci i propovijedanje. Zapravo, mudro je da se prije nego počneš s poslom dogovor o radnom vremenu, slobodnom vremenu, plaći i sličnim stvarima sastavi u pismenom obliku. Time se mogu spriječiti kasniji nesporazumi.

Usprkos svim tvojim naporima, problemi se ipak mogu pojaviti. Naprimjer, što ako domaćini traže da odeš? To može biti priličan šok. Ako dođe do nekog nesporazuma, mogao bi pokušati razjasniti stvari s domaćinima u mirnom i razumnom razgovoru (Priče Salamunove 15:1). Budi spreman priznati svaku svoju pogrešku. Možda će domaćini promijeniti mišljenje. Ako ne, morat ćeš pronaći drugi smještaj.

Drugi bi problemi mogli zahtijevati da nekoga zamoliš za pomoć. Naprimjer, mogao bi zapasti u financijske poteškoće ili se razboljeti. Iz straha da bi mogli doći tvoji roditelji i odvesti te natrag kući mogao bi oklijevati reći im što se događa. Osim toga, oni su kilometrima daleko i možda ne znaju kako tu situaciju riješiti u stranoj zemlji. No, starješine mjesne skupštine možda imaju iskustva u rješavanju takvih problema i možda ti mogu dati neki praktičan savjet. Možda ti mogu pomoći da odlučiš bi li o toj stvari trebao izvijestiti svoje roditelje.

Usprkos poteškoćama i izazovima, vrijeme provedeno u inozemstvu moglo bi biti korisno iskustvo, posebno ako tamo ideš iz vjerskih razloga. Naravno, možda će doći vrijeme kada ćeš se morati vratiti kući. Andreas kaže: “Zbog tako mnogo lijepih sjećanja — ona ružna brzo nestaju — bilo mi je jako teško vratiti se.” Pa ipak, nemoj očekivati da će tvoji prijatelji ili obitelj iznenada promijeniti način na koji rade određene stvari sada kada si se vratio s novim stavovima koje si stekao u inozemstvu. Isto tako nemoj ih iritirati time da im stalno govoriš kako se drugdje rade određene stvari. Prirodno je da svima želiš pričati kako ti je bilo, no nemoj biti razočaran ako svi neće dijeliti tvoje oduševljenje.

Nema sumnje, odluku da neko vrijeme živiš u stranoj zemlji trebao bi ozbiljno shvatiti. Ako nakon razgovora sa svojim roditeljima smatraš da postoje razumni razlozi da se preseliš, budi spreman nositi se s izazovima s kojima ćeš se suočavati. Kao i kod svake velike odluke u životu, mudro je najprije izračunati trošak (Luka 14:28-30).