NA SAMOM početku željela bih reći da nisam od onih žena koje su uvijek zabrinute za svoje zdravlje. Ne uznemiravam se kad me s vremena na vrijeme nešto malo zaboli. Nastojim prihvatiti život onakvim kakav jest. Ima dobrih i loših dana.

Međutim, u tinejdžerskim godinama počela me mučiti jaka bol. Imala sam bolne menstruacije i u tim sam danima često osjećala oštru bol u jajnicima, a znala bih imati i glavobolju, proljev, vrtoglavicu, mučninu te križobolju. Ponekad me znalo istovremeno mučiti i po nekoliko tih simptoma. Zapazila sam da mi koristi vježbanje i odmor, no za to sam teško nalazila vremena.

Bol je nešto individualno. Ne možete izmjeriti njenu jačinu niti je uvijek možete odgovarajuće opisati drugima. Ponekad sam bila toliko iscrpljena od prije spomenutih simptoma da sam čitave dane provodila u krevetu ili bih se prisilila da ustanem iz kreveta i da pod utjecajem analgetika započnem s aktivnijom svakodnevnom rutinom. Nisam mogla raditi i živjeti normalnim životom. Bila sam krajnje deprimirana. Osjećala sam da sa mnom nešto nije u redu. No kad bih odlazila na uobičajene liječničke preglede, liječnici bi me umirili i odagnali tu misao.

Kad sam navršila 30 godina, simptomi su se pogoršali. Bez nekog očitog razloga znali su mi se javljati žestoki bolovi, koji bi zatim sami od sebe prošli. Zbog jake boli budila sam se usred noći. Jednom sam u toku čitavog tjedna spavala samo nekoliko sati. Osim toga, ponekad sam po nekoliko dana imala groznicu umjerenog intenziteta. Na koncu sam počela uzimati tablete za ublažavanje različitih vrsta bolova, spazmolitike protiv crijevnih grčeva, tablete protiv želučanih smetnji te masti i tablete za ublažavanje boli u leđima.

Simptomi koji su mi zadavali sve te muke mogli bi se pripisati popriličnom broju poznatih bolesti. Moje je stanje izgledalo kao da imam migrenu, zdjeličnu priraslicu, dismenoreju (menstruacijske grčeve), sindrom iritabilnog kolona, upalu debelog crijeva i gastritis. Stalno sam mislila da je za većinu bolova kriva dismenoreja, no tada nisam znala da su bolovi kod dismenoreje po jačini potpuno različiti od mojih bolova.

Bilo mi je rečeno da teške i bolne menstruacije nisu nikakva rijetkost te da na njih mogu utjecati faktori kao što su nasljeđe, premalo redovnog vježbanja, mnogo sati rada u sjedećem položaju, hormonalni problemi, iscrpljenost, stres i činjenica da imam  više od 30 godina, a još nisam rodila. Jedan mi je liječnik čak rekao da su svi moji simptomi znak dobrog zdravlja!

No što reći o ostalim tegobnim simptomima? Moja iscrpljenost bila je pripisana napornom radu i stresu. Groznica je pripisana umoru. Bol u crijevima i želučane smetnje pripisane su stresu i lošoj ishrani. Bolovi u leđima pripisani su problemima s kralježnicom i lošem držanju. Tako je izgledalo da za sve postoji neko objašnjenje. Međutim, činjenica je da sam se i dalje vrlo loše osjećala.

U travnju 1998. bila sam na ultrazvuku, no pregled je pokazao da je s jajnicima sve u redu. U iduća četiri mjeseca zdravlje mi se još više pogoršalo. Odlučila sam otići liječniku. On me ponovo poslao na ultrazvuk i otkrio da izvan maternice imam neku prilično veliku izraslinu. Potom me poslao ginekologu. Ginekolog je potvrdio da uz sam rub maternice imam vrlo veliku cistu, ili nakupinu cisti, veličine 10 puta 12 centimetara — veliku kao plod u 4. mjesecu trudnoće! Tada je pretpostavio da bi uzrok mojih problema mogao biti endometrioza.

Isprva sam bila zbunjena. Vrlo sam malo znala o endometriozi. Imala sam mnoštvo pitanja. Što uzrokuje endometriozu? Kako će ona utjecati na moj život? No ubrzo sam osjetila olakšanje. Godinama sam trpjela bol, ne videći izlaz iz svoje situacije. Kad ni nakon mnogih liječničkih pregleda nije pronađena nikakva terapija koja bi mi ublažila bolove niti neko zadovoljavajuće objašnjenje, stvarno sam se osjećala bespomoćno i deprimirano. Na kraju  sam počela samu sebe optuživati da pretjerano reagiram na normalnu, svakodnevnu bol. Govorila sam si da je bol samo moja fantazija. No sada sam dobila objašnjenje za sve te zbunjujuće simptome.

Liječnici su predložili operaciju, i to u roku od nekoliko dana — cista, ili nakupina cisti, mogla bi prsnuti svakog trena. Međutim, moj suprug i ja donijeli smo odluku da se prije operacije raspitamo o dijagnozi i da saznamo što je moguće više o toj nepoznatoj bolesti po imenu endometrioza.

Saznali smo da, prema nekim procjenama, od endometrioze boluje možda čak 30 posto žena reproduktivne dobi! Nije poznato što uzrokuje endometriozu. Jedna teorija kaže  da se za vrijeme menstruacije dio menstruacijske sluzi vraća kroz jajovode i prenosi u trbušnu šupljinu, gdje se implantira i dalje raste. Druga teorija kaže da endometrij dospijeva iz maternice u druge dijelove tijela putem limfnog sustava ili kroz krvotok. Jedna genetska teorija pretpostavlja da članovi nekih obitelji imaju gen za endometriozu ili da kod nekih žena postoje faktori koji stvaraju predispozicije za tu bolest. Druge teorije kažu da su za tu bolest krivi toksini i dioksini iz našeg zagađenog okoliša.

Bilo nam je rečeno da je svaki slučaj endometrioze drugačiji. Na specifičnu prirodu bolesti utječu faktori kao što su pozicija implanta, dubina do koje prodire u tkivo zahvaćenog organa i ukupna veličina implantiranog tkiva. Doznali smo da čak i najsitniji implanti mogu uzrokovati nesnosnu bol ukoliko podražavaju obližnji živac.

Neki liječnici smatraju da je odstranjenje maternice i jajnikâ krajnje i trajno rješenje. Međutim, prije toga moglo bi se hormonima sprečavati ovulaciju što god je duže moguće. Tako se ponekad može postići povlačenje endometrioze za vrijeme liječenja, a ponekad to potraje i mjesecima ili godinama nakon njega. U nekim slučajevima preporučuje se i poštedni kirurški zahvat, bilo da je riječ o većem rezu bilo o laparoskopiji, kojim se može odstraniti ili uništiti izrasline i ublažiti simptome.

U mom slučaju izgledalo je da je najprikladnija ova posljednja opcija. Nakon što su mi kirurškim putem uklonjene ciste, iznenadila sam se kad mi je liječnik rekao da se operacijom neće riješiti svi moji zdravstveni problemi. Rekao je da moram sačuvati nadu i pomiriti se sa svojom situacijom želim li i dalje živjeti što je moguće aktivnijim životom, unatoč pogoršanjima koja bi u budućnosti mogla nastupiti. Rekao mi je da mi u svako doba stoji na raspolaganju ako zatrebam pomoć.

Liječnik je rekao da bih trebala svaka tri mjeseca obaviti ultrazvučni pregled jajnika i biti spremna na povremeno uzimanje lijekova, ovisno o tome kako će se bolest razvijati. Preporučio mi je da odmah započnem terapiju s gonadotropin oslobađajućim hormonom.  Njime je zapravo zaustavljeno lučenje hormona koji potiču rad jajnika te je na umjetan način izazvana menopauza. Ovaj lijek može se uzimati samo šest mjeseci, jer može uzrokovati osteoporozu ili neke druge promjene koje su povezane s menopauzom.

Otprilike mjesec i po nakon završetka terapije ponovo sam osjetila oštru bol. Čitala sam o učestalosti povratka bolesti i nastojala se pripremiti za novi napad endometrioze. No nisam očekivala da će doći tako brzo. Ovaj put ultrazvuk je pokazao da imam veliku cistu na lijevom jajniku. Odmah sam počela uzimati prepisani lijek i nakon tjedan dana bol se ublažila. Nakon nekoliko mjeseci cista je potpuno nestala. No, godinu dana kasnije pojavila se još jedna cista. U svakom slučaju, čitav život morat ću paziti na svoje zdravstveno stanje i biti pod liječničkim nadzorom.

Budući da je endometrioza hormonalna i imunološka bolest, osim lijekova postoje i drugi faktori koji pomažu mom tijelu da se nosi s njom. Morala sam učiniti neke promjene u ishrani, tako da sada jedem više svježeg povrća i puno voća, uzimam više vitamina, a smanjila sam i unos kofeina. Više vježbam i odmaram se. Sve to pomoglo mi je da izbjegnem neke nuspojave lijeka koji uzimam i da ojačam.

U ovoj teškoj kušnji veoma cijenim to što mi suprug suosjećajno i s puno ljubavi pruža podršku i pokazuje razumijevanje. Osim toga, podršku mi pružaju moji suradnici — svi volonteri u podružnici Društva Watch Tower u Grčkoj — i to je zaista dirljivo. Iznad svega, crpim snagu iz svog osobnog odnosa s Jehovom, koji me ‘ukrijepio bolnu na odru’ (Psalam 41:3).