Otkuda tako velik interes za spiritizam?
Spiritizam se definira kao “vjerovanje da jedan duhovni dio čovjeka, koji nadživljava smrt fizičkog tijela, može komunicirati sa živima i to obično posredstvom osobe koja služi kao medij”.
JEDNA knjiga u kojoj se objašnjava kako se može doći u doticaj s mrtvima postala je toliko popularna 1998. u Sjedinjenim Državama da je ubrzo dospjela na sam vrh New York Timesove ljestvice bestselera.
Savjetovanja s medijima i spiritističke seanse postali su prije nekoliko godina toliko popularni među političarima i poslovnim ljudima u Moskvi da su oni plaćali ogromne sume novca za te konzultacije.
Televizijske sapunice u Brazilu u kojima se prikazuju razni oblici spiritizma privlače velik broj gledalaca.
Za mnoge ljude u Africi i Aziji bavljenje spiritizmom toliko je uobičajeno kao i cjenkanje na tržnici.
Zašto se toliko ljudi okreće spiritizmu
Mnogi se spiritizmu okreću tragajući za utjehom nakon smrti neke im drage osobe. Duhovni im mediji mogu posredovati posebne informacije koje, kako se čini, potječu od umrlih. Zbog toga te ožalošćene osobe često žive u uvjerenju da su njihovi umrli zapravo živi i da će im kontakt s njima pomoći da lakše prebrode taj gubitak.
Drugi se počnu baviti spiritizmom nakon što čuju da će im duhovi pomoći da pronađu lijek za svoje bolesti, da se otrgnu stisku siromaštva, da budu uspješni u ljubavi, kod rješavanja bračnih problema i u pronalaženju zaposlenja. A mnogo je i onih koji se spiritizmu okreću iz čiste znatiželje.
No, milijuni ljudi okreću se spiritizmu i zbog toga što su poučeni da je spiritizam, kako ga je opisao jedan stručnjak u toj domeni, “dopunska religija” koja ide “rame uz rame s kršćanstvom”. Situacija na religioznom planu u Brazilu tipičan je primjer toga.
Brazil je zemlja s najvećim brojem rimokatolika na svijetu, no kako se pisac Sol Biderman izjasnio, “milijuni vjernika pale svijeće na više oltara i u tome ne vide nikakvo proturječje”. Ustvari, u brazilskom tjedniku Veja naveden je podatak da 80 posto onih koji redovito posjećuju spiritističke centre u Brazilu čine kršteni katolici koji odlaze i na misu. Dodamo li tome činjenicu da čak i neki svećenici odlaze na takva spiritistička okupljanja, postaje nam jasno zašto mnogi vjernici misle da Bog nema ništa protiv toga da se u potrazi za utjehom i vodstvom obraćaju duhovima. No je li to točno?