Rum je malen otok Unutrašnjih Hebrida, nedaleko od zapadne obale Škotske. Prije nekih 70 godina njegova je vlasnica dozvolila botaničaru Johnu Heslopu Harrisonu, sveučilišnom profesoru i članu ugledne engleske kraljevske akademije znanosti, da proučava biljni svijet na otoku.

Sljedećih je godina Harrison izvijestio da je tamo pronašao mnoge rijetke vrste, biljke koje rastu jedino stotinama kilometara južnije. Harrisonov je rad oduševljeno prihvaćen, a njegova su otkrića uvelike doprinijela njegovoj reputaciji. No kako je rastao njegov popis rijetkih vrsta, tako je rasla i sumnja drugih botaničara.

Godine 1948. John Raven, sveučilišni nastavnik klasične književnosti na Cambridgeu i strastveni amaterski botaničar, odlučio je istražiti tu stvar. No njegov izvještaj nikada nije bio objavljen. Umjesto toga, držalo ga se u tajnosti i tek je 1999. otkriven njegov sadržaj. Zašto? Zato što je Raven dokazao da je Harrison bio varalica. Prema pisanju časopisa New Scientist, biljke su bile uzgajane negdje drugdje i tajno prenesene na Rum.

Raven je intuitivno znao prepoznati nalazi li se neka biljka u svom prirodnom staništu, pa je među korijenjem nekoliko Harrisonovih “otkrića” brzo uočio korov koji je rastao posvuda u Engleskoj, ali je bio rijedak na Rumu. Ostale su biljke bile zaražene mušicom koja je bila zapažena samo na dva mjesta u Velikoj Britaniji — jedno je bilo Harrisonov vrt u Engleskoj. Daljnji je dokaz pružalo korijenje jedne biljke na kojem su bile čestice kremena — a biljka se nalazila daleko od mjesta na kojem se kremen prirodno nalazi na Rumu.

No to nije bilo sve. Znalo se da je ono što je Harrison objavljivao o leptirima i kukcima s otoka laž. U The Sunday Telegraph Magazineu jedan stanovnik Ruma otkriva: “Profesor je uvijek imao skrivenog aduta — ili leptira ili biljku — kako bi svake godine imao neko otkriće.” No zašto Harrison nikada nije bio raskrinkan?

Istraživač Karl Sabbagh došao je do zaključka da je odluka da se ništa ne poduzima donesena iz obzirnosti prema Harrisonovoj obitelji kako bi je se zaštitilo, no treba uzeti u obzir i činjenicu da je Harrison bio utjecajan čovjek, pa je bilo opasno suprotstaviti mu se. Sabbagh primjećuje i to da je raskrinkavanje “moglo cijelu botaničarsku profesiju dovesti na loš glas”.