Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Pisma čitalaca

Pisma čitalaca

Cistična fibroza Hvala vam za članak “Živjeti s cističnom fibrozom” (22. listopada 1999). Mada mi je samo 17 godina i nemam ozbiljnih zdravstvenih problema, priča Jimmya Garatziotisa duboko me se dojmila. Pomogla mi je da razmislim o mnogočemu, pa tako i o tome koliko je važno cijeniti ono što imamo. Usprkos svojoj mučnoj bolesti, Jimmy je sačuvao vedar duh i čvrstu vjeru u Jehovina obećanja. Molim se za Jimmya i Deanne kako bi i dalje imali snage nositi se sa svojim kušnjama.

E. Z., Rusija

Praznovjerje Ja nisam Jehovin svjedok, no već dvije godine čitam vaše publikacije. Željela bih vam se zahvaliti za seriju članaka “Upravlja li sudbina vašim životom?” (8. kolovoza 1999) i “Praznovjerje — zašto je toliko opasno?” (22. listopada 1999). Zbog svog sam odgoja nekada imala fatalistički stav prema životu i bila sam praznovjerna. No sada mislim da je ono što vi govorite o pravom kršćanstvu istina.

N. D., Francuska

Članci o praznovjerju uvrijedili su me. Ja sam pobožna rimokatolkinja, a u jednom od članaka naveli ste da običaj ‘križanja’ prije putovanja spada u praznovjerje. Križanje je kod katolika sastavni dio molitve za sigurno putovanje. To je jedno od temeljnih načela naše vjere i teško da bi ga se moglo smatrati praznovjerjem.

S. W., Sjedinjene Države

Ne može se poreći da mnogi koji se križaju ne čine to baš iz pobožnosti. Kad su jednog australskog ragbijaša pitali zašto se prekrižio kad je izašao na teren, priznao je: “Mislim da je to samo nekakvo praznovjerje.” To ne iznenađuje, budući da ovaj ritualni postupak još od samog početka krije u sebi elemente praznovjerja. U djelu “The Catholic Encyclopedia” stoji: “[Križanje] je još od najranijih vremena služilo kao oružje u borbi protiv duhova tame i prakticiralo ga se u svim egzorcističkim i magijskim obredima.” (UREDNIŠTVO)

Droga Želim vam se zahvaliti za seriju članaka “Počinje li droga upravljati svijetom?” (8. studenoga 1999). Moj je otac pod utjecajem prijateljâ postao ovisnik o alkoholu i drogi. Dom za mene više nije utočište, već mjesto gdje me se često maltretira. Usprkos svemu, nikada neću prestati pozivati roditelje da osjete radost koja proizlazi iz obožavanja Boga.

M. L., Italija

Jednom tjedno u školu koju pohađam dolazi policijski službenik i održi nam predavanje, primjerice o drogi i alkoholu. Odlučila sam da mu sljedeći put kad dođe na nastavu ponudim publikacije s člancima o drogi. Ti su ga se članci veoma dojmili, pa je neke njihove dijelove pročitao pred razredom. Čitavi je razred imao koristi od tih članaka!

C. D., Sjedinjene Države

Invalidno dijete Priča o Rosie Major, “Naučili smo oslanjati se na Boga u nevolji” (22. studenoga 1999), ostavila je na mene dubok dojam. Nekad smo živjeli u gradu, no nije mi se sviđalo kako je taj način života utjecao na moju najstariju kćerku. Zato smo otišli živjeti na selo. Sve je bilo divno dok nisam izgubila posao koji mi je donosio godišnju zaradu od 56 000 dolara. Sada smo na selu s troje djece i hipotekom koju moramo otplaćivati. Ne moram vam ni govoriti kakav je to bio stres! No nakon što sam pročitala priču o Rosie Major, moji ekonomski problemi izgledali su toliko beznačajni da me je bilo stid. U svijetu ima toliko ljudi kojima je Božja pomoć uistinu potrebna! Mogu li se pretplatiti na časopise Kula stražara i Probudite se?

M. F., Sjedinjene Države

Rado smo udovoljili zahtjevu ove čitateljice. (UREDNIŠTVO)