Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Pogled u svijet

Pogled u svijet

Živjeti za milenij

“Postoje brojni dokazi da ljudi koji su teško bolesni nastoje svim silama ostati na životu kako bi doživjeli neke važne događaje”, kaže Richard Suzman, iz Nacionalnog instituta za gerontologiju u Bethesdi (Maryland, SAD). “Nije poznato kako dolazi do tog fenomena, no on je itekako stvaran.” Nakon što su očito zahvaljujući snažnoj volji doživjeli 2000. godinu, natprosječno velik broj ljudi umro je u toku prvog tjedna nove godine, izvještava londonski The Guardian. Tog je tjedna u Velikoj Britaniji umrlo 65 posto više ljudi, a u New Yorku je broj smrtnih slučajeva porastao za preko 50 posto u odnosu na prvi tjedan 1999. Robert Butler, predsjednik Međunarodnog centra za istraživanje dugovječnosti, rekao je da su slični podaci zabilježeni diljem svijeta. On je dodao: “Volja za životom može biti veoma snažna sila.”

Kompjuterska navigacija

Zahvaljujući elektronici, brodovima za navigaciju možda više nisu potrebne hrpe papirnih karata, piše londonski The Daily Telegraph. U studenom 1999. Međunarodna pomorska organizacija je preko Njemačkog hidrografskog ureda prvi put dala dozvolu za korištenje brodskog navigacijskog sustava koji je potpuno kompjuteriziran. Umjesto papirnih karata kompjuter nudi dvije elektronske verzije — skeniranu reprodukciju papirne karte i digitalnu verziju koja se naziva vektorska karta. Osnovna prednost elektronske karte jest to da u svako doba pokazuje točnu poziciju broda. Osim toga, sada kada se radarska karta nalazi na kompjuterskom ekranu, navigatori mogu dodatno provjeravati ima li kakvih opasnosti na plovidbenoj ruti. Jedan zapovjednik broda koji je oduševljen tom novinom rekao je: “To nam olakšava posao (...), tako da se možemo više koncentrirati na upravljanje brodom, prometnu situaciju, druge brodove i, kad se približavamo luci, na posao našeg kormilara.”

Teško da postoje vanzemaljci

“Posljednjih nekoliko desetljeća sve više astronoma propagira gledište da su negdje među zvijezdama vjerojatno razasute civilizacije vanzemaljaca”, piše The New York Times. “To vjerovanje u postojanje vanzemaljaca pokrenulo je ne samo objavljivanje nebrojenih knjiga te snimanje filmova i televizijskih emisija (...) nego i dugotrajnu znanstvenu potragu u kojoj se pomoću ogromnih satelitskih antena pretražuje nebo kako bi se otkrilo čak i najslabije radiosignale koje su eventualno poslali inteligentni vanzemaljci.” Ta potraga najvjerojatnije neće uroditi plodom, kažu dva ugledna znanstvenika, dr. Peter D. Ward i dr. Donald C. Brownlee, autori knjige Rare Earth. Nova otkrića na polju astronomije, paleontologije i geologije, kažu oni, pokazuju “da su kemijski sastav Zemlje i njena stabilnost neuobičajeno rijetki” i da su uvjeti na drugim planetama nepogodni za pojavu složenih životnih oblika. “Konačno smo jasno i glasno rekli ono što mnogi ljudi već odavno misle — da je složeni oblik života, najblaže rečeno, rijedak”, rekao je dr. Ward. Dr. Brownlee dodaje: “Ljudi kažu da je Sunce tipična zvijezda. No to nije točno. Gotovo svagdje u svemiru vladaju uvjeti koji nikako ne dopuštaju postojanje života. Samo na planeti Zemlji, koja je nalik edenskom vrtu, može postojati život.”

Biblija prevedena na još više jezika

“Biblija je i dalje najprevođenija knjiga na svijetu”, pišu meksičke novine Excelsior. Prema podacima Njemačkog biblijskog društva, Biblija je 1999. prevedena na još 21 jezik, tako da se sada barem dio Biblije može čitati na 2 233 jezika. Od toga su “Stari zavjet i Novi zavjet u cijelosti prevedeni na 371 jezik, što je 5 jezika više u odnosu na 1998”. Gdje se govori tim jezicima? “Najviše različitih prijevoda nalazimo u Africi, 627, zatim u Aziji, 553, u Australiji i na Pacifiku ima ih 396, u Latinskoj Americi i na Karibima 384, u Evropi 197 te u Sjedinjenim Državama 73”, pišu novine. Međutim, “Biblija nije prevedena niti na polovinu jezika koji se govore na Zemlji.” A zašto? Zato što relativno malo ljudi govori te ostale jezike, tako da prevođenje Biblije na njih predstavlja pravi izazov. Osim toga, mnogi ljudi govore dva jezika, pa ako Biblija nije objavljena na jednom od ta dva jezika, mogu je čitati na drugom.

Bačena municija

Talijanski ribari u posljednje vrijeme u mrežama izvlače ulov koji ih nimalo ne raduje — kemijsko oružje. Prema riječima Valeria Calzolaia, zamjenika sekretara talijanskog Ministarstva za zaštitu okoliša, “od 1946. pa sve do ‘70-ih godina (...) redovita metoda odlaganja zastarjele vojne opreme bila je bacanje u more”. Procjenjuje se da na dnu Jadranskog mora, nedaleko od istočne talijanske obale, leži oko 20 000 bombi. Godine 1997. poginulo je 5 talijanskih ribara, dok je 236 njih moralo ostati na bolničkom liječenju zbog izlaganja smrtonosnim kemikalijama koje su procurile iz zarđalih kutija s municijom koje su izvadili u mrežama. Dodatni je problem to što su tijekom nedavnog sukoba na Balkanu ratni avioni ispustili u to isto more nepoznat broj bombi, a neke od njih već su “ulovljene” u ribarskim mrežama. Taj se problem ne javlja samo u talijanskim vodama. Procjenjuje se da na dnu Baltičkog mora leži 100 000 tona kemijskog oružja i da slična područja za odlaganje otpada, koliko je poznato, postoje u obalnim vodama Japana, Sjedinjenih Država i Velike Britanije.

Napuhane brojke

“Nemojte uvijek vjerovati svemu što čitate u novinama”, piše The Economist. Informacije koje novinari iznose “nisu uvijek savršeno točne”. To naročito vrijedi u slučaju statističkih podataka, posebice onih koji govore o katastrofama. A zašto? “Naravno da je u općoj strci koja se javlja u vrijeme rata ili neke mirnodopske katastrofe nemoguće znati točan broj poginulih ili ozlijeđenih”, piše u članku. Da bi zadovoljili ljudsku znatiželju, novinari iznose procjene, često navodeći velike brojke, a “kasnije rijetko smanjuju te procjene”. Što je razlog tome? “Novinari žele svojim izvještajima steći publicitet, izdavači žele da im se novine dobro prodaju, a humanitarni radnici propagiraju svoje agencije. Ponekad čak i državni funkcionari žele zadobiti simpatije javnosti.” Časopis preporučuje čitateljima da “budu oprezni — s obzirom na sumnjivu točnost podataka, očito napuhavanje činjenica i upornu sklonost novinara da preuveličavaju stvari”. Časopis dodaje: “Kakva god bila moć tiska općenito, kad je riječ o ubijanju ljudi, pero je uistinu moćnije od mača.”

Oprezno s kućnim ljubimcima

Prema pisanju francuskog dnevnika Le Monde, 52 posto francuskih domaćinstava ima kućnog ljubimca. Međutim, jedno nedavno istraživanje koje je provela grupa veterinara s Instituta za komparativnu imunologiju životinja u Maisons-Alfortu (Francuska) pokazuje da su gljivice i paraziti koji žive na ili u tijelu 8,4 milijuna mačaka ili 7,9 milijuna pasa u Francuskoj odgovorni za razne bolesti vlasnika kućnih ljubimaca. To su, među ostalim, gljivična kožna oboljenja, gliste, svrab, visceralna lišmenijaza i toksoplazmoza. Ova posljednja može kod trudnica izazvati pobačaj ili deformacije ploda. U izvještaju se ujedno spominju mnoge alergijske reakcije čiji su uzročnici kućni ljubimci te infekcije uzrokovane ugrizima pasa — kojih u Francuskoj svake godine ima oko 100 000.

Ekosistem usne šupljine

“Znanstvenici sa Sveučilišta Stanford otkrili su 37 novih i jedinstvenih organizama u jednom od najraznolikijih ekosistema na svijetu: čovjekovim ustima”, izvještava The Toronto Star. Tako se broj poznatih bakterija usne šupljine povećao na preko 500, a ta je “raznolikost tako velika da može konkurirati tropskoj kišnoj šumi, koju se često smatra vrhuncem biološke raskoši”. Da li su spomenute bakterije štetne? Nakon otkrića novih organizama u zubnom plaku, mikrobiolog dr. David Relman je izjavio: “Tolika raznolikost djeluje prilično ohrabrujuće, jer omogućava biološku stabilnost i pruža zaštitu.” Star dodaje da većina tih bakterija “navodno ima pozitivno djelovanje, štiti usnu šupljinu i pomaže da ostane zdrava”. Samo nekoliko bakterija uzrokuje probleme, kao što su karijes, paradentoza i zadah.

Sve više ratova

Godine 1999. “broj ratova nastavio je rasti”, izvještava njemački list Siegener Zeitung. Na Sveučilištu u Hamburgu djeluje Grupa za istraživanje uzroka rata, koja je 1999. izbrojila 35 oružanih sukoba, 3 više nego prethodne godine. Od tih 35 ratova 14 se vodilo u Africi, 12 u Aziji, jedan u Evropi, a ostali u zemljama Srednjeg istoka i Latinske Amerike. Članovi te grupe rekli su da se ne nazire kraj ratovanju. Štoviše, “ove se godine na popisu pojavilo osam novih ratova, među kojima su nasilni sukobi u Čečeniji, Nepalu, Kirgistanu i Nigeriji”. Jedan od razloga je to što neki uzroci ratova mogu dugo vremena kipjeti ispod površine prije nego što bukne oružani sukob ili pravi rat.