“TAŠTINA je za razum poput živog pijeska”, napisala je jedna francuska spisateljica. Nema sumnje, ljudi su kroz stoljeća zbog taštine sa svojim tijelom radili mnogo toga što je bilo nespojivo s razumom. Naprimjer, u nastojanju da imaju što je moguće uži struk, žene su u 19. stoljeću toliko stezale trbuh korzetima da su jedva mogle disati, što je bilo jako bolno. Neke su tvrdile da im je širina struka bila samo nekih tridesetak centimetara. Bilo je i žena koje su si korzetima doslovce utisnule rebra u jetra i umrle.

Premda je ovaj modni trend na svu sreću iščezao, taština iz koje je on proizašao danas je očita kao i tada. Muškarci i žene još se uvijek podvrgavaju bolnim, čak opasnim postupcima kako bi promijenili svoj prirodni izgled. Tako se naprimjer saloni za tetoviranje ili bušenje tijela, u koje su nekada zalazili ljudi sumnjivih sklonosti, sada pojavljuju kako u trgovačkim centrima tako i u predgrađima. Ustvari, prošle je godine u Sjedinjenim Državama među manjim uslužnim djelatnostima tetoviranje po brzini rasta bilo na šestom mjestu.

Sve se više šire i drastičniji oblici ukrašavanja tijela, posebno među mladima. Opsežno bušenje dijelova tijela — uključujući i bradavice na grudima, nos, jezik, pa čak i spolne organe — sve je popularnije. No jednom manjem broju ljudi čak je i takvo opsežno bušenje već postalo nezanimljivo. Oni isprobavaju drastičnije postupke kao što su žigosanje, zarezivanje * i “body sculpting”, kod kojeg se umetanjem predmeta pod kožu stvaraju ekstravagantna udubljenja i izbočenja.

Ukrašavanje ili mijenjanje tjelesnog izgleda nije novo. U određenim dijelovima Afrike obredno pravljenje ožiljaka i tetoviranje stoljećima je služilo za identificiranje određenih porodica ili plemena. Zanimljivo je da se u mnogima od tih zemalja takvi postupci danas smatraju neprihvatljivima i sve su rjeđi.

Tetoviranje, bušenje tijela i zarezivanje postojalo je i u biblijska vremena. Najčešće su ih prakticirali poganski narodi u vezi sa svojim vjerskim obredima. Posve je razumljivo da je Jehova svom narodu, Izraelcima, zabranio da oponašaju te pogane (3. Mojsijeva 19:28). Tako su Izraelci kao Božja “predraga svojina” bili zaštićeni od  sramotnih i neispravnih religioznih običaja (5. Mojsijeva 14:2, St).

Kršćani nisu pod Mojsijevim zakonom, no u njemu se nalaze određena načela koja su prenesena na kršćansku skupštinu (Kološanima 2:14). Stoga kršćani unutar granica pristojnosti mogu izabrati kako će se ukrašavati (Galaćanima 5:1; 1. Timoteju 2:9, 10). Ipak, ta sloboda nije neograničena (1. Petrova 2:16).

Pavao je u 1. Korinćanima 6:12 napisao: “Sve mi je dopušteno; ali nije sve korisno.” Pavao je bio svjestan toga da mu sloboda koju kao kršćanin posjeduje ne dopušta da čini što god želi ne obazirući se na druge. Na njegovo je ponašanje utjecala ljubav prema drugima (Galaćanima 5:13). Poticao je: “Gledaj[te] s osobnim zanimanjem ne samo na svoje vlastite interese nego i na interese drugih” (Filipljanima 2:4). Njegov nesebičan stav služi kao odličan primjer svakom kršćaninu koji razmišlja o nekom obliku ukrašavanja tijela.

Jedan je od kršćanskih zadataka da propovijedaju dobru vijest i poučavaju o njoj (Matej 28:19, 20; Filipljanima 2:15). Kršćanin ne bi smio dopustiti da išta, uključujući i njegov izgled, odvraća druge od slušanja te poruke (2. Korinćanima 4:2).

Iako je ukrašavanje bušenjem ili tetoviranjem možda steklo popularnost među nekima, kršćanin se treba upitati: Kako će na takvo ukrašavanje reagirati sredina u kojoj živim? Hoće li me se povezivati s određenim ekstremnim grupama? Čak i ako mi savjest dopušta da se podvrgnem bušenju ili tetoviranju, kako će to djelovati na druge u skupštini? Hoće li oni na to gledati kao na očitovanje ‘duha svijeta’? Da li bi to moglo dovesti u pitanje jesam li ‘zdravih misli’? (1. Korinćanima 2:12; 10:29-32; Titu 2:12).

Određeni postupci mijenjanja tjelesnog izgleda nose ozbiljne zdravstvene rizike. Tetoviranje nehigijenskim iglama povezano je s prenošenjem hepatitisa ili HIV-a. Ponekad boje koje se koriste uzrokuju kožne bolesti. Nakon bušenja rane mogu zarastati mjesecima i boljeti skoro cijelo to vrijeme. Bušenje može prouzročiti i trovanje krvi, krvarenje, krvne ugruške, oštećenje živaca i teške infekcije. Osim toga, neki postupci ostavljaju tragove koje je teško izbrisati. Naprimjer, ovisno o veličini i boji, odstranjivanje tetovaže može iziskivati više skupih i bolnih tretmana laserom. Bušenje može ostaviti doživotne ožiljke.

Hoće li netko prihvatiti te rizike ili ne osobna je odluka. No onaj tko nastoji ugoditi Bogu svjestan je toga da postati kršćanin znači sebe dati Bogu. Naša su tijela žive žrtve koje prinosimo Bogu da bi nas koristio u svojoj službi (Rimljanima 12:1). Dakle, zreli kršćani ne gledaju na svoje tijelo kao na svoje isključivo vlasništvo koje mogu povrijediti ili nagrditi kako god žele. Posebno su oni koji ispunjavaju preduvjete da predvode u skupštini poznati po tome da su umjereni u navikama, zdravih misli i razumni (1. Timoteju 3:2, 3).

Razvijanje i primjenjivanje biblijski školovane snage razuma pomoći će kršćanima da izbjegavaju ekstremne, mazohističke postupke ovog svijeta koji je potpuno ‘otuđen od života koji pripada Bogu’ (Efežanima 4:18). Tako će njihova razumnost biti jasno vidljiva svim ljudima (Filipljanima 4:5).