PRVI put ugledao sam je jednog lipanjskog dana — ‘najljepšeg stanovnika šume’, kako je u ovim krajevima znaju nazvati. To je velika siva sova, poznata još i kao laponska sova.

Ova fascinantna, golema sova udomaćila se u nekim dijelovima Finske i na sjeveru Švedske te prema istoku na području Sibira, Aljaske i Kanade. Voli skrovita mjesta i teško ju je pronaći ako ne znate gdje joj se nalazi gnijezdo. Kad jednom pronađete gnijezdo, ustanovit ćete i da je vrlo neustrašiva.

Pratio sam mužjaka laponske sove diskretnih šara dok je išao u potragu za hranom. Iznenada bi odletio s grane i pokušao uhvatiti miša. Je li uspio ugrabiti svoj plijen? O, da! Jasno sam vidio malenog glodavca kako visi iz njegovih kandži dok se on u polaganom, ali impozantnom letu dizao uvis svojim golemim krilima koja su od kraja jednog do kraja drugog duga 140 centimetara.

Laponske sove ne pare se redovito svake godine, kao što je to slučaj s mnogim drugim sovama. Ove se divovske sove hrane isključivo sitnim glodavcima, tako da se tijekom pojedinih godina, kada tih glodavaca bude malo, uopće ne pare.  Tijekom godina kada hrane ima u izobilju u svakom gnijezdu zna biti po četiri ili više ptića.

Proljeće je doba kada se sove pare i ženka pomno bira svog partnera, no naočit izgled njenog udvarača nije ono što prvenstveno gleda — kao što je to vjerojatno slučaj s mnogim ženama. Prema istraživanjima nekih ornitologa, mužjak mora pokazati da je vješt lovac. Prije nego što se počnu praviti bilo kakvi planovi za obitelj, on mora ženku opskrbiti hranom.

Ako miševa ima u velikim količinama i ako je mužjak sposoban hranitelj, ženka će od hrane koju joj on nabavlja dobiti na težini. Povećanje težine njenom tijelu služi kao signal, govoreći mu koliko jaja treba dati.

Mužjak je sada u potpunosti odgovoran za lov, što od njega zahtijeva mnogo energije. Hrabri ga molećivi zov ženke, budući da sva njena energija odlazi na stvaranje jaja i skrb za tu vrijednu imovinu.

Promatrao sam kroz dalekozor prekrasnog mužjaka kako u pravilnim razmacima prelijeće iznad mene, noseći plijen. Konačno sam uspio pronaći gnijezdo. Laponske sove ne grade svoja gnijezda, nego obično uzimaju gnijezda koja su od grančica savile druge šumske ptice grabljivice. Ako ne pronađe gnijezdo, sova će upotrijebiti suhi panj.

U gnijezdu sam pronašao dva malena pahuljasta ptića kako raskolačenih očiju začuđeno promatraju sve oko sebe. Dok su uglas molećivo cijukali, svoje su gladne oči uperili u majku, koja je sjedila u blizini i promatrala ih. Prići ptićima preblizu u to bi vrijeme moglo biti opasno. Ako ženka osjeti da njenim mladuncima prijeti opasnost, ona će nečujno doletjeti i svojim poput igle oštrim kandžama napasti uljeza. Zato je dobro biti oprezan i promatrati sove s dolične udaljenosti.

Stigavši u gnijezdo, mužjak je plijen iz kandži prenio u svoj kljun i pružio miša jednom od ptića. Hranjenje jednog ptića popraćeno je začuđujuće glasnim zvukovima što dopiru od ptića koji je sljedeći na redu da dobije zalogaj.

Pošto ptić pojede svoj toliko željeni obrok, njegovo se držanje na gotovo komičan način mijenja. Ptić koji je dotad izgledao živahan i čio odjednom se mijenja i počinje se ponašati kao da je pijan! Sva njegova energija odlazi na probavljanje hrane i on se ubrzo skvrči i klone, pretvarajući se u hrpu mekog, pahuljastog perja. No ptiću do njega polako se vraća živahan pogled i on se počinje oporavljati od opojnog učinka prethodnog obroka.

To se nastavlja sve do sredine lipnja. Dotad će ptići već imati četiri tjedna i moći će odlepršati iz gnijezda, potaknuti zovom majke. U početku se veru po drveću, i to vrlo vješto. Na drveću ne prijeti tolika opasnost od grabežljivaca kao na tlu.

S vremenom se ptići počinju kretati među granama služeći se krilima i tako vježbaju letjeti. Nakon nekog vremena i sami postaju vješti u letenju i lovu. Ujedno im se mijenja i izgled te se i njih može nazvati ‘lijepim stanovnicima šume’.