MAJKA je željela da budem stolar. No moj joj je učitelj s uvjerenjem preporučio da me zaposli u obližnjoj manufakturi u kojoj se izrađuju porculanske rukotvorine, u Meissenu (Njemačka). Zašto je bio tako uporan? Njegovo je istančano oko zapazilo da imam dara za crtanje. Ja volim svoju majku, no drago mi je da ju je učitelj uspio uvjeriti. Tako sam se s 14 godina počeo obučavati za oslikavanje porculana koji se ubraja među najljepše porculanske rukotvorine na svijetu.

U Meissenu se porculan proizvodi gotovo 300 godina. Tamo je 1710. otvorena prva manufaktura u Evropi koja je proizvodila pravi porculan. Oko 30 godina kasnije manufaktura je osnovala školu gdje su se mladi obučavali umijeću oslikavanja porculana. U toj sam školi, koja još uvijek radi, sada pod upravom Manufakture porculana u Meissenu, načinio svoje prve bojažljive poteze oslikavajući porculan.

U školi sam naučio i finese skiciranja i slikanja cvijeća, drveća, životinja i ptica. Ono što sam tada naučio poslužilo je kao temelj za moj kasniji rad.

Porculan je poluproziran keramički proizvod koji se može oslikavati na dva osnovna načina. Može se oslikavati prije nego se na keramiku stavi glazura. Međutim, neglazirani porculan ima poroznu površinu i upija boju, te stoga oslikavanje zahtijeva vrlo duboku koncentraciju budući da se greške većinom ne mogu ispraviti. S druge strane, boja se može nanijeti i nakon što porculan dobije glazuru. Slikanje cvjetnih ukrasa tom metodom postalo je moja specijalnost. To uključuje ne samo slikanje već i kreiranje cvjetnih buketa za svaki porculanski artikl posebno. Tako slikar, koji je naučio usredotočiti se na ono što radi i ne dozvoliti da mu išta odvraća pažnju, uči upotrebljavati maštu i stvarati prekrasne predmete.

Nakon što sam nekoliko godina slikao cvjetne motive, konačno sam prešao na najtežu od svih kategorija — slikanje živih stvorenja. Tada se moja ranije naučena vještina slikanja životinja i ptica pokazala doista korisnom.

Slikanje životinja, riba i ptica uzbudljiv je izazov zato što svako stvorenje mora djelovati živo, a ne statično poput cvijeta ili stabla. Slikar mora u određenoj mjeri poznavati anatomiju i karakteristike životinja i ptica koje slika. Naprimjer, ja često slikam prizore s divljači, među kojima i jelene s velikim rogovima.

Kad je u pitanju upoznavanje životinja, ništa ne može nadmašiti osobno promatranje. Prije nekoliko godina planirao sam naslikati seriju s ribljim motivima i zato sam kupio kućni akvarij u koji sam stavio različite vrste riba. Moja supruga i ja znali smo satima sjediti uz akvarij, promatrajući kretnje i ponašanje svake vrste ribe. Tek nakon što sam ih upoznao, krenuo sam ih slikati.

Prijatelji me ponekad pitaju što čini dobrog majstora za oslikavanje porculana. Jasno je da slikar mora imati umjetničkog dara, dobro oko i sigurnu ruku. No potrebno je i više od toga. Da bi kao umjetnik bio uspješan, čovjek mora imati ispravan stav prema sebi, prema svom poslu i prema drugima. Dobar slikar je majstor koji je naučio naporno raditi kako bi poboljšavao svoju vještinu. Zna da će izgubiti svoju vještinu ne bude li radio na njoj. Nikad ne prestaje učiti, jer sluša što drugi kažu te prihvaća njihove savjete.

I na kraju bih naveo samo još jednu stvar. Iskusni slikar uviđavan je prema željama svojih kupaca. Ljudi koji kupuju ručno izrađen porculan ne žele svakidašnji predmet koji će čuvati neko vrijeme i onda baciti ili zamijeniti drugim. Oni žele umjetninu, predmet koji nosi kulturnu vrijednost — nešto što plijeni pogled, raduje srce i obogaćuje život svom vlasniku. Slikaru je zadovoljstvo što može učiniti svoj dio kako bi udovoljio takvim željama.

Moj slikarski posao pružio mi je poticaj da temeljitije istražim Bibliju i steknem snažnu vjeru u Boga. Na koji način? Pa, bilo je prilika kad sam surađivao s ornitolozima, praveći crteže ili ilustracije za knjige na kojima su radili. Kad sam započeo raditi takve ilustracije, vjerovao sam u evoluciju. No bliska suradnja s nekolicinom takvih pisaca dovela je do razgovora o porijeklu života i ti su me razgovori naveli da promijenim svoj stav.

Bio sam zapanjen kad sam ustanovio da, premda svi ti stručnjaci vjeruju u evoluciju, svaki ima vlastitu teoriju, i to često oprečnu teorijama drugih stručnjaka. Koliko sam ja imao prilike vidjeti, ne postoji jedinstvena teorija o evoluciji. Stoga, zaključio sam, ako se stručnjaci ne mogu složiti oko jedinstvenog objašnjenja evolucije, kako bi onda mogao bilo tko drugi? Tako sam pokopao evoluciju. Jedina alternativa evoluciji jest to da je život na Zemlji rezultat stvaranja. Tada sam počeo vjerovati u Stvoritelja.

Drago mi je što moj rad ljudima pruža užitak, a to i mene čini zadovoljnim. Moja ljubav prema slikanju i porculanu nikad neće prestati.