ŠTO za vas znači udubiti se u misli? Ukoliko slijedite učenja nekih istočnjačkih religija, možda smatrate da to znači upustiti se u meditaciju kojom čovjek stječe bistrije misli ili dostiže posebno prosvjetljenje. U budizmu to znači udubiti se u meditaciju kojom se um prazni od svih misli. Prema nekim drugim vjerovanjima to znači upustiti se u meditaciju kojoj je cilj navodno ispuniti um “sveopćim istinama o mudrosti”.

Biblijsko gledište o tome što znači udubiti se u misli razlikuje se od ovih spomenutih. U kom pogledu? Razmotrimo jedan biblijski primjer, naime primjer čovjeka koji se zvao Izak i koji je u dobi od 40 godina imao mnogo toga o čemu je trebao duboko razmišljati. Prva Mojsijeva 24:63 (Škarić) navodi: ‘Budući da se nagnuo dan, Izak bijaše izašao na polje da promišlja.’ Ništa ne upućuje na zaključak da se Izak tom prilikom prepustio meditaciji kojom bi praznio svoj um od svih misli niti da je samo razmišljao o nekoj ‘sveopćoj istini o mudrosti’. Izak je vjerojatno želio razmišljati o konkretnim stvarima, kao što je njegova budućnost, majčina smrt ili tko će mu biti žena. On je vrijeme samoće u večernjim satima iskoristio za duboko razmišljanje, vjerojatno o takvim važnim stvarima. Dakle, s biblijskog se gledišta udubljivanje u misli ne svodi na razmišljanje o nečem što nema oslonca u stvarnosti.

Razmotrimo primjer psalmista Davida. On se suočavao s mnogim naizgled nesavladivim problemima i vrlo dobro je znao da mu je kao nesavršenom čovjeku potrebna Božja  pomoć da bi ispravno postupao. Što je Davidu davalo snagu u teškim situacijama? Prema izvještaju iz Psalma 19:14, David je rekao: “Da su ti riječi usta mojih ugodne, i pomisao [“razmišljanje”, St] srca mojega pred tobom, Jehova, kreposti moja i izbavitelju moj!” (Psalam 19:14). Korijen hebrejske riječi koja je ovdje prevedena s riječju “razmišljanje” doslovno znači “govoriti sebi”. Da, David je ‘govorio sebi’ o Jehovi, njegovim djelima, postupcima, zakonima i njegovoj pravednosti (Psalam 143:5).

Slično tome, rani su kršćani odvajali vrijeme za duboko razmišljanje o duhovnim stvarima, smatrajući to sastavnim dijelom pravog obožavanja. Apostol Pavao je savjetovao: “Što je god istinito, što je god od ozbiljnog interesa, što je god pravedno, što je god čisto, što je god dopadljivo, o čemu se god dobro govori, ima li što čestito i ima li što hvalevrijedno, to razmatrajte” (Filipljanima 4:8). Dakako, da bismo mogli razmišljati o izgrađujućim stvarima o kojima je Pavao govorio, one najprije moraju u nekom trenutku dospjeti u naš um. Kako?

Psalmist daje odgovor na to. Psalam 1:1, 2 kaže: “Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, (...) nego mu je omilio zakon Jehovin i o zakonu njegovu misli [“njegov zakon čita”, NS] dan i noć!” Da, psalmist je redovito čitao Božji zakon. Potom je mogao duboko razmišljati o onome što je naučio o Stvoritelju.

Čitanje Biblije izuzetno je važno, no nakon čitanja moramo duboko razmišljati, ili “govoriti sebi”, o onome što smo pročitali. Kao što je probavljanje neophodno da bismo u potpunosti iskoristili hranu koju pojedemo, duboko razmišljanje je neophodno da bismo usvojili ono što pročitamo u Bibliji. Pravom vrstom dubokog razmišljanja ne postiže se samo uklanjanje negativnih misli već nam ono istovremeno omogućava da sagledamo biblijska rješenja za svoje probleme. Takvo pomno razmišljanje može nam pomoći da se uspješno borimo s brigama svakodnevice (Matej 6:25-32).

Psalmist David uviđao je koliko je duboko razmišljanje važno da bi se ugodilo Bogu. Rekao je: “Usta pravednikova govore [“razmišljaju”, Katančić] mudrost” (Psalam 37:30). Da, duboko razmišljanje obilježje je po kojem se može prepoznati vjerni obožavatelj. Pravi je blagoslov biti označen kao pravednik pred Bogom i to donosi veliku duhovnu dobrobit. Naprimjer, Biblija kaže da je “put (...) pravednički kao svijetlo vidjelo, koje sve više svijetli dok ne bude pravi dan” (Priče Salamunove 4:18). Stoga poslušni kršćanin koji ‘razmišlja o mudrosti’ može očekivati da će produbiti svoje razumijevanje Biblije.

Biblija isto tako savjetuje kršćane da duboko razmišljaju o svojim biblijskim odgovornostima. Apostol Pavao je Timoteju rekao: “Promišljaj o tim stvarima; budi zaokupljen njima, da tvoj napredak bude svima očit. Neprestano pazi na sebe i na svoje poučavanje. Ostani kod tih stvari, jer čineći to spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. Timoteju 4:15, 16). Da, ono što kažemo i učinimo može se duboko odraziti na druge.

Očito je da imamo mnoštvo razloga da duboko, koncentrirano razmišljamo o važnim stvarima. Prijeko je potrebno razmisliti o svojim iskustvima iz prošlosti, promišljati o sadašnjim stvarima i pomno razmišljati o svojoj budućnosti. No iznad svega, duboko razmišljanje donijet će nam najveće prosvjetljenje budemo li svoje misli usredotočili na mudrost našeg Stvoritelja, Jehove Boga.