POTRES. Na sam spomen te riječi u nama se budi strah, a u posljednje ste je vrijeme mogli čuti tako često da vas to već uznemirava. Prema izvještaju U.S. Geological Surveya, tijekom 1999. zbilo se više velikih potresa nego što je uobičajeno, a broj smrtno stradalih bio je dvostruko veći od uobičajenog godišnjeg prosjeka.

Najjači potres 1999. zbio se na Tajvanu, na mjestu gdje se sastaju dvije velike kontinentalne ploče Zemljine kore. Koliko je poznato, ukupno 51 rasjedna linija prolazi ispod Tajvana. Stoga ne čudi da se ovdje svake godine zabilježi oko 15 000 potresa. No većina tih potresa preslaba je da bi ih se moglo osjetiti.

Međutim, to nije bio slučaj 21. rujna 1999. U 1.47 u noći Tajvan je uzdrmao potres takve jačine da ga je predsjednik Lee Teng-hui nazvao “najgorim potresom koji je u ovom stoljeću pogodio otok”. Trajao je svega 30 sekundi, no jačina mu je iznosila 7,6 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. * Hipocentar potresa bio je plitak, na dubini od samo jednog  kilometra, pa se njegovo djelovanje osjetilo u punoj mjeri. “Probudilo me snažno drmanje”, priča Liu Xiu-Xia, koja živi nedaleko od epicentra potresa. “Namještaj je popadao, čak se i stropna svjetiljka srušila na pod. Nisam mogla izaći iz sobe jer su srušeni predmeti i razbijeno staklo blokirali vrata.” Huang Shu-Hong, koju je potres zbacio s kreveta, našla se pred drugačijim izazovom. “Smjesta je nestalo struje, pa je bilo veoma mračno”, priča ona. “Teturajući sam izašla van i ostatak noći zajedno sa susjedima provela uz cestu. Činilo se da tlo ne prestaje podrhtavati.”

U zoru su učinci potresa postali vidljivi. Srušeno je čak 12 000 građevina, od prizemnica do višekatnih stambenih zgrada. Kad se vijest o katastrofi proširila, osposobljeni spasioci iz 23 zemlje došli su na Tajvan kako bi pomogli tamošnjim dobrovoljcima. Mnogi stradali još su uvijek bili zatočeni pod ruševinama.

Za pronalaženje preživjelih presudna su 72 sata nakon katastrofe, no spasioce su ovog puta čekala neka iznenađenja. Naprimjer, jedan šestogodišnji dječak spašen je nakon što je bio zatrpan 87 sati. A dok su radnici u Taipeiu pokušavali teškom mehanizacijom raščistiti ruševine jedne stambene zgrade od 11 katova, iz ruševina se iznenada pojavio jedan mladić. On i njegov brat bili su zarobljeni u zgradi duže od pet dana i obojica su preživjela ovo teško iskustvo!

Nažalost, do svih se ipak nije uspjelo doći, pa je za spasioce bilo i veoma bolnih trenutaka. Naprimjer, jedan vođa spasilačke ekipe žalosno je izjavio: “Sve do pred osam sati čuli smo dječji plač. A onda je plač prestao.” Na kraju je broj žrtava na Tajvanu prešao brojku od 2 300, a ozlijeđeno je preko 8 500 osoba.

Uloženi su ogromni napori da se stotinama tisuća onih koji su uslijed potresa ostali bez doma osigura krov nad glavom. U početku su  neki oklijevali vratiti se u zatvoreni prostor. To je razumljivo, budući da je u deset dana nakon prvog potresa zabilježeno gotovo 10 000 slučajeva podrhtavanja tla! Jačina jednog od tih podrhtavanja iznosila je 6,8 stupnjeva po Richterovoj ljestvici, pa su se srušile još neke od potresa oslabljene zgrade.

Unatoč svemu, akcija spašavanja je nastavljena. Brojne nevladine organizacije — među kojima i strane spasilačke ekipe, budistička skupina Tzu Chi i vatrogasci — stavile su na raspolaganje svoje vrijeme i znanje i pridružile se ovoj akciji. U akciju pružanja pomoći uključili su se i Jehovini svjedoci. Oni su u duhu biblijskog savjeta iz Galaćanima 6:10 imali dva cilja. Htjeli su (1) zbrinuti potrebe onih koji su im srodni u vjeri i (2) činiti dobro svima, pa tako i onima koji ne dijele njihova vjerska uvjerenja.

Krajem prvog dana Jehovini svjedoci već su kamionima dopremali hranu, vodu, šatore i opremu za kuhanje na otvorenom. Kako su sve komunikacijske veze bile u prekidu, starješine iz šest skupština s područja pogođenog potresom uložili su svesrdne napore kako bi pronašli ostale Svjedoke i njihovu rodbinu, kao i one koji proučavaju Bibliju te zainteresirane osobe. Svjedoke koji su ostali bez krova nad glavom savjetovalo se da se smjeste u isti kamp kako bi svi bili dobro zbrinuti i kako bi se s njima moglo lakše doći u kontakt. Putujući nadglednici i članovi tajvanskog Odbora podružnice posjetili su svaku grupu i skupštinu te im pružili ohrabrenje.

Nakon toga trebalo je obnoviti oštećene domove i Dvorane Kraljevstva. Svaka je skupština sastavila popis onih kojima je potrebna pomoć. Zatim je Regionalni odbor za gradnju poslao timove dobrovoljaca tamo gdje je trebalo izvršiti potrebne popravke. U roku od mjesec dana nakon potresa svi su radovi bili dovršeni.

Jehovini svjedoci pomogli su i svojim bližnjima koji nisu Svjedoci. Naprimjer, Svjedoci su posjetili bolnice i kampove kako bi ljudima pružili utjehu. Ujedno su dijelili fotokopije članka “Prirodne katastrofe — pomozite svom djetetu da ih podnese”, objavljenog u časopisu Probudite se! od 22. lipnja 1996. Mnogi su ljudi pokazali zahvalnost zbog toga što su dobili te informacije i smjesta su se dali na čitanje. Kad su se ceste otvorile, Jehovini svjedoci poslali su kamione s neophodnim potrepštinama u izolirana planinska područja koja su također teško pogođena potresom.

Oni koji istražuju Bibliju svjesni su da je ona već davno prorekla kako će posljednje dane ovog sustava stvari obilježavati ‘potresi u jednom mjestu za drugim’ (Matej 24:7). No Biblija pruža i jamstvo da uskoro, pod miroljubivom vladavinom Božjeg Kraljevstva, čovječanstvo više neće živjeti u strahu od prirodnih katastrofa. U to će vrijeme Zemlja uistinu biti raj (Izaija 65:17, 21, 23; Luka 23:43).