LJUDI su izumili mnoge alate za sječu drva, uključujući i sjekire, klinove, cjepače i pile. Postoje i posebni traktori sa škripom oštrih ivica koji krupna debla može rascijepati po cijeloj dužini. No najstariji alat za sječu drva nisu izradili ljudi. To je izvrstan komplet oštrih zubiju — zubiju dabra, prvog drvosječe.

Odrasli dabar može biti dugačak oko 1,3 metra i težiti do 30 kilograma. Kako mu gornji i donji glodnjaci neprestano rastu, dabar ih mora stalno trošiti. Sloj tvrde cakline prekriva prednju stranu njegovih glodnjaka i završava oštrim, kosim rubom. Zakrenuta prema natrag i ojačana veoma snažnim čeljusnim mišićima, ta prirodna dlijeta s lakoćom sijeku i najtvrđe drvo.

Ljudi koji žive u područjima hladne klime znaju koliko vrijedi topli, nepromočivi kaput. No dabar nikada ne treba kupovati takav kaput jer je obdaren debelim krznenim ogrtačem. Dabrovo krzno, čija smeđa boja varira od žutosmeđe do tamnosmeđe, ima dva sloja. Unutrašnji sloj dlake, gusti donji kaput, sastoji se od izuzetno finih vlakana prekrivenih sitnim kukicama, koje su tako čvrsto isprepletene da dabra štite od vode i hladnoće. Duži, deblji pramenovi gornje, zaštitne dlake štite donji sloj dlake i olakšavaju dabru da strese vodu sa sebe. Dodamo li tome blistavi sjaj krzna i dlaku koja je na dodir mekana poput baršuna, ne čudimo se tome što mnogi ljudi odjeću od dabrovine smatraju veoma vrijednom! U Kanadi je dabrovo krzno čak neko vrijeme služilo kao sredstvo plaćanja!

Pri samom dnu repa svi dabrovi imaju dva para neobičnih žlijezda. Jedan par snabdijeva dabra posebnim uljem, a drugi stvara dabrovicu, aromatičnu izlučinu oštrog, ali neškodljivog mirisa. Dabar te tekućine koristi u razne svrhe, između ostalog za impregniranje krzna i za privlačenje ostalih dabrova. Dabrovicu koriste i ljudi, primjerice proizvođači parfema za proizvodnju nekih mirisa.

Dabrov rep je jedinstven. Ima oblik vesla, dugačak je 30-ak centimetara i višenamjenski je. Naprimjer, u vodi služi kao kormilo za navigaciju. Na kopnu pomaže dabru održati ravnotežu  dok glođe stabla. Kad se pojavi opasnost, dabar repom udara po površini vode i tako upozorava sve dabrove koji ga mogu čuti da potraže sklonište. I da razjasnimo jednu zabludu, dabrovi ne koriste rep kao zidarsku žlicu za nanošenje blata na brane.

Što dabar jede? Mekani unutrašnji sloj kore te pupovi jablana i vrbe omiljena su mu hrana. Zbog toga dabar može rušiti stablo za svoj građevinski projekt i istovremeno uživati u slasnom obroku. Ponekad se zna dogoditi da se dabru koji je zaposlen oko glodanja nekog debla prikrade drugi dabar i ukrade mu nešto ukusne kore tamo gdje ga ovaj ne može vidjeti.

Tijekom zime dabar koristi jedinstveni sistem skladištenja hrane. Kao prvo, on će ispod površine vode iskopati duboku rupu — što i nije neki preveliki pothvat budući da dabar može po 15 minuta ostati pod vodom. Dabar zatim preko rupe, na površini vode, slaže jasikovo, vrbovo i neko drugo granje. Kako se naslagano granje gomila, tako ono pod svojom težinom tone sve dublje dok konačno ne dopre do samog dna rupe. Kasnije, kada led okuje jezero i snijeg obustavi radove na kopnu,  kolonija dabrova ima dobro opskrbljenu podvodnu “smočnicu”.

Kad govorimo o vodi, moramo reći i to da se malo koja kopnena životinja osjeća tako ugodno u njoj kao dabar. Pored gustog, uljem impregniranog krzna, dabar ima i naslagu potkožnog sala koje mu i u najhladnijim vodama služi kao dobra izolacija. Dabrovi se čak i pare ispod vode! Budući da voda igra toliko važnu ulogu u životu dabrova, nikada ih nećete pronaći da žive daleko od jezerâ i potokâ.

Dabrovi su pitome životinje i brzo se sprijatelje s ljudima koji s njima lijepo postupaju. Te životinje redovito njeguju svoje krzno i čiste se. U prošlosti su ih američki starosjedioci često znali držati oko svojih logora kao ljubimce. Međutim, bilo bi dobro da dvaput razmislite prije nego dabra pustite u svoj dom. Problem je u tome što on nikada ne prestaje graditi. “Kad ih se drži u zatvorenom prostoru”, piše Alice Outwater, inženjerka za zaštitu okoliša, “oni će posjeći noge stolova i stolica te između komada namještaja sagraditi malene brane.” Stabla i ograde u dvorištu moglo bi zadesiti isto.

No između dabrova i ljudi iskrsnuli su mnogo ozbiljniji problemi. Naprimjer, neki se vlasnici imanjâ žale da zbog brana raste vodostaj potokâ, pa to uzrokuje štetu na njihovom imanju. Međutim, znanstvenici i drugi ljudi pobijaju takve optužbe, ističući korisne strane dabrovih aktivnosti. Naprimjer, umjetna jezerca koja nastaju uslijed djelovanja dabrova služe očuvanju i pročišćavanju vode te osiguravaju uvjete potrebne za opstanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Neki čak kažu da ta jezerca ublažavaju posljedice suše.

Prirodoslovci procjenjuju da danas u unutrašnjosti Sjedinjenih Država živi oko 10 000 000 dabrova. Međutim, neki procjenjuju da je prije 500 godina na tom istom području živjelo preko 200 000 000 tih životinja. Zamislite samo: Možda su deseci milijuna “drvosječa” radili u šumama Sjeverne Amerike prije nego su tamo stigli prvi Evropljani. I umjesto da su naišli na pustu zemlju bez drveća, ti rani doseljenici ugledali su ogromna, bujna šumska prostranstva. Nema sumnje da dabar ima veoma važnu ulogu u očuvanju prirode naše planete. Zbog toga možemo biti zahvalni što je prvi drvosječa još uvijek aktivan!