GRAHAM * je 37 godina radio za jednu veliku australsku kompaniju. U dobi od blizu 60 godina iznenada je s njim raskinut radni ugovor uz objašnjenje da za par tjedana njegove usluge više neće biti potrebne. Možemo razumjeti njegovu zbunjenost u kojoj se odražavalo čuđenje i duboka zabrinutost za svoju buduću egzistenciju. ‘Što se dogodilo s mojim zaposlenjem za koje sam mislio da mi je sigurno sve do odlaska u mirovinu?’ pitao se Graham.

Naravno, gubitak zaposlenja nije ništa neobično niti novo. Međutim, pojava masovnog otpuštanja s posla koja je dostigla globalne razmjere nešto je novo današnjoj generaciji radnika. Nema sumnje da mnogo toga utječe na gubitak zaposlenja, no čini se kako je jedan od glavnih razloga proces nazvan racionalizacija. Što je racionalizacija i što je uzrokuje?

Ekonomija se u današnje vrijeme sve više globalizira. To je postalo očito naročito u Sjedinjenim Državama krajem ‘70-ih godina 20. stoljeća, kada su kompanije primijetile da sve veći broj potrošača kupuje automobile, elektroničku robu i mnoga druga dobra proizvedena u inozemstvu.

Da bi postale konkurentne i smanjile troškove proizvodnje, američke kompanije počele su smanjivati broj radnika te usavršavati proizvodnju i sredstva za rad. Metoda smanjivanja broja radnika postala je poznata kao racionalizacija. Taj proces najvećim dijelom uključuje “smanjivanje broja radnika u nekoj organizaciji, što se obično postiže otpuštanjem s posla, davanjem otpremnina za odlazak u prijevremenu mirovinu, premještanjem na druga radna mjesta i smanjenjem broja radnika do kojeg dolazi prirodnim putem”.

Nekoliko godina racionalizacija je pogađala uglavnom fizičke radnike. No krajem ‘80-ih i početkom ‘90-ih taj je proces počeo sve više zahvaćati i uredsko osoblje, posebice srednji sloj uprave. Ovi trendovi ubrzo su se proširili na sve industrijalizirane zemlje. Kako financijski pritisak nije popuštao, vlade i ostali poslodavci nastojali su smanjiti troškove daljnjim smanjivanjem broja radnika.

Za mnoge radnike siguran posao više ne postoji. Predstavnik jednog radničkog sindikata kaže: “Nakon 10, 15, 20 godina lojalne službe ljudi doživljavaju da se s njima raskidaju ugovori koje dotad nitko nije dovodio u pitanje i da ih se izbacuje s posla.” U svojoj knjizi Healing the Downsized Organization, Delorese Ambrose objašnjava kako je 1956. skovan izraz “čovjek predan organizaciji”, koji je opisivao tipičnog zaposlenika. Ona kaže: “Bilo da je radio kao običan sindikalni radnik bilo kao rukovodilac, svoju je ekonomsku dobrobit, društveni život i lojalnost organizaciji dao u zamjenu za sigurnost — zaposlenje za cijeli život. Naravno, novije korporacije ne drže do ovakvih sporazuma.”

Milijuni radnika diljem svijeta ostali su bez posla u ovom procesu racionalizacije, koji nije poštedio niti jednu grupu zaposlenika. Samo u Sjedinjenim Državama broj pogođenih radnika koji su ostali bez stalnog zaposlenja izuzetno je velik i iznosi nekoliko milijuna. Sličan se proces odvija i u mnogim drugim zemljama. No ovi hladni statistički podaci ne prenose ljudski jad koji stoji iza njih.

Graham, kojeg smo spomenuli na početku članka, rekao je: “To doista narušava  čovjekovu psihu.” Svoje je otpuštanje s posla usporedio s “bolešću, odnosno s modricama koje ostaju nakon fizičkog obračuna”.

Kad kompanija ne nagrađuje lojalnost, ljudi se osjećaju iznevjerenima jer se njihove žrtve ne cijeni. Gubi se povjerenje, naročito onda kad se mnogim višim rukovodiocima isplaćuju visoke novčane nagrade za uspješno provedenu racionalizaciju. Pored toga, iznenadni gubitak redovnih prihoda dovodi u pitanje sposobnost nezaposlene osobe da redovito otplaćuje hipotekarne i ostale dugove, da članovima svoje obitelji plaća zdravstveno osiguranje i troškove vezane uz školovanje, mogućnost da nastavi živjeti dotadašnjim načinom života te da zadrži hobije i imovinu. Kod osobe se budi osjećaj beznađa i bezvrijednosti.

Budući da stabilno, smisleno zaposlenje uvelike doprinosi osjećaju osobne vrijednosti, zamislite kakav poražavajući učinak nezaposlenost ima na one koji su hendikepirani, nekvalificirani ili su već zašli u godine. Jedna anketa provedena u Australiji pokazala je da ljudi u dobi između 45 i 59 godina imaju najveće izglede da će biti otpušteni s posla. A to je ujedno dobna grupa koja se najteže privikava na promjene.

Postoji li kakvo rješenje? Posao sa skraćenim radnim vremenom ili slabije plaćeni posao zacijelo su bolje rješenje od nezaposlenosti. Međutim, zbog toga bi mogao pasti životni standard osobe. A istraživanja pokazuju da otprilike samo trećina otpuštenih radnika uspije dobiti jednako plaćen posao. To stvara dodatnu napetost u obitelji.

Možda vam čak ni to što ste trenutno zaposleni neće donijeti spokoj. To je zbog toga što već sama mogućnost gubitka zaposlenja u budućnosti ima podmukli i razarajući učinak. U knjizi Parting Company stoji: “Iščekivati gubitak zaposlenja može se usporediti s biranjem najboljeg načina da vas udari kamion. Teško da ćete isprobati čak i one najgenijalnije ideje budući da kamion — odnosno otkaz — obično vidite tek nakon što vas pregazi.”

Kako nezaposlenost utječe na mlade? Nakon ankete koju je provelo Ministarstvo prosvjete i znanosti izneseno je sljedeće zapažanje: “Jedna od najvažnijih vidljivih potvrda da je osoba odrasla je zaposlenje s punim radnim vremenom, koje označava početak ‘pravog’ života kao odrasle osobe u svijetu odraslih i prema mjerilima odraslih, a popraćeno je financijskom neovisnošću.” Dakle, ako mladi doživljavaju zaposlenje kao znak početka pravog života kao odrasle osobe, nezaposlenost bi mogla na njih djelovati poražavajuće.

Izlaženje na kraj s gubitkom zaposlenja uspoređuje se s prelaženjem preko minskog polja. Knjiga Parting Company ukazuje da se u  tim situacijama najčešće javljaju emocije kao što su gnjev, stid, strah, tuga i samosažaljenje. Boriti se s takvim emocijama uistinu je teško. Pisac knjige primjećuje: “Radite na veoma teškom zadatku — zadatku o kojem ovisi vaša budućnost. Sami ga niste tražili, vjerojatno ne znate što dalje trebate činiti i možda se odjednom osjećate potpuno bespomoćni.” No jedan od najtežih problema s kojima se nezaposlena osoba suočava jest kako obitelji objasniti iznenadni gubitak zaposlenja.

Međutim, postoji nekoliko praktičnih rješenja za izlaženje na kraj s učincima racionalizacije. Prvi je korak da odmah “racionalizirate” svoj način života tako da planirate i vodite život koji je jednostavniji od onog na koji ste dosad navikli.

Evo nekoliko prijedloga koji vam mogu pomoći prilikom izlaženja na kraj s tim problemom, mada ga možda neće u potpunosti riješiti. Kao prvo, budite svjesni toga da je u vremenu u kojem živimo neočekivani gubitak posla realnost. Stoga, bez obzira na svoju dob i iskustvo, već sada živite tako da uzimate u obzir tu mogućnost.

Kao drugo, pazite da ne upadnete u kakav veći dug zbog nečeg što vam nije prijeko potrebno za životno izdržavanje. Živite prema svojim mogućnostima i ne pretpostavljajte da ćete dugovanja podmiriti očekivanim prihodom od unapređenja ili periodičnom povišicom plaće. Poruka suvremene ekonomije glasi da, dugoročno gledano, možda ništa nije pouzdano.

Kao treće, razmišljajte o mogućnostima pojednostavljenja života i smanjenja postojećih financijskih obaveza. To bi značilo riješiti se dugova za stvari koje nisu neophodne za relativno jednostavan i zdrav život.

Kao četvrto, preispitajte svoje životne ciljeve na duhovnom i svjetovnom planu te učinite potrebne preinake. Nakon toga možete sve svoje odluke preispitati s obzirom na svoje ciljeve i procijeniti kako će one utjecati na vaš život.

I konačno, ne čeznite za životom kakvim žive ljudi u vašoj sredini koji nisu tako skromni da ne biste počeli žudjeti za stvarima koje oni posjeduju, što bi vas moglo navesti da počnete živjeti isto kao i oni.

Ovo su samo neki prijedlozi koji vama i vašoj obitelji mogu pomoći da izbjegnete zamku oslanjanja na nesigurna bogatstva ovog veoma nesigurnog svijeta te da se zaštitite od mnogih briga koje nameću suvremeni životni stilovi.

Nekadašnji investicijski bankar Felix Rohatyn navodno je rekao: “Nešto temeljno u našem društvu nije kako treba kad nezaposlenost jednog čovjeka doprinosi bogaćenju drugog.” To temeljno što uistinu nije kako treba ovaj je sustav koji će uskoro zamijeniti svijet u kojem će izraz “sigurno zaposlenje” dobiti značenje koje mi danas ne možemo ni zamisliti (Izaija 65:17-24; 2. Petrova 3:13).