ZNANSTVENICI su otkrili da svaka snježna pahuljica koja padne na vodu stvara zvuk nečujan za ljudsko uho. Poput zavijanja sirene vatrogasnih kola koja se približavaju, i ovaj zvuk dostiže vrhunac i potom se gubi, samo što se ovaj put sve to događa u otprilike jednoj desettisućinki sekunde.

Kišna kap ili zrno tuče probijaju površinu vode, no snježna pahuljica, budući da je lakša, zadržava se na njenoj površini. No ubrzo se počinje otapati i tada se rađa gore spomenuti “krik”. Ova je pojava zamijećena prije otprilike 15 godina, no tada je nitko nije pobliže ispitao. Međutim, u skorije vrijeme ta buka ometa biologe na Aljasci koji sonarom prate lososa tijekom njegove migracije. Kad pozadinski zvuk snijega koji pada na vodu zamaskira signale koje odašilja riba, njeno se praćenje mora prekinuti. Što uzrokuje tu neobičnu pojavu?

Časopis New Scientist objašnjava da pahuljica ne stvara gotovo nikakvu buku na površini vode na kojoj pluta. No čim se počinje otapati, voda, po zakonu kapilarnosti, počinje usisavati nastalu vodu. Moguće je da u tom trenutku pahuljica otpušta mjehuriće zraka ili da voda uvlači mjehuriće zraka dok joj se povećava razina. U borbi da postignu ravnotežu sa svojom okolinom mjehurići počinju vibrirati i prilikom toga odašiljaju zvučne valove, nešto poput zvonjave — samo na puno višoj frekvenciji.