NEKI kažu: ‘Da, svemir je nastao potpuno slučajno.’ Drugi se ljudi, naročito vjernici, ne slažu s tom tvrdnjom. Treći pak ni sami ne znaju što da misle o tome. Što vi mislite?

Bez obzira na to što mislili, sigurno ćete se složiti s time da svemir pobuđuje divljenje. Uzmimo za primjer galaksije. Procjenjuje se da ih u nama vidljivom svemiru postoji oko 100 milijardi. Svaka je galaksija skupina zvijezda čiji se broj kreće od nepune milijarde do preko jednog bilijuna.

Galaksije su većinom grupirane u jata, koja broje od nekoliko desetaka do nekoliko tisuća galaksija. Naprimjer, relativno blizu naše galaksije, Mliječne staze, nalazi se galaksija Andromeda, koja se naziva njenom blizankom. Ta dva ogromna zvjezdana sustava povezana su gravitacijskom silom. Zajedno s još nekoliko okolnih galaksija tvore dio jednog jata.

Svemir se sastoji od nebrojeno mnogo jata galaksija. Neka su jata djelovanjem gravitacije povezana s drugim jatima, tvoreći superjata. No od tog stupnja pa nadalje prestaje snažno djelovanje gravitacije. Znanstvenici su otkrili da se superjata udaljavaju jedna od drugih. Drugim riječima, svemir se širi. To zadivljujuće otkriće daje naslutiti da je svemir imao svoj početak, kada je bio puno manji i gušći. Postanak svemira često se naziva veliki prasak.

Neki znanstvenici ozbiljno sumnjaju u to da bi čovjek ikada mogao dokučiti kako je nastao svemir. Drugi iznose razne teorije o tome kako je svemir mogao nastati bez inteligentnog uzročnika. U izdanju časopisa Scientific American od siječnja 1999. razmatrala se tema “Kako je nastao svemir?” Neke teorije brzo su proglašene manjkavima. “Nažalost”, piše časopis, “čini se da astronomi imaju male izglede (...) da uspiju ispitati bilo koju od tih pretpostavki.”

Pretpostavka da je svemir nastao slučajno zahtijeva vjerovanje u ono što znanstvenici opisuju kao mnoštvo “sretnih stjecaja okolnosti” ili “slučajnosti”. Naprimjer, svemir je sačinjen od mnoštva  najjednostavnijih atoma — vodika i helija. Međutim, za održavanje života nije dovoljan samo vodik već i mnoštvo drugih, složenijih atoma, a naročito ugljika i kisika. Znanstvenici su se znali pitati kako su nastali ti dragocjeni atomi.

Je li puka slučajnost to što složeni atomi koji su neophodni za održavanje života nastaju u određenim divovskim zvijezdama? I da li neke od tih divovskih zvijezda naprosto slučajno eksplodiraju kao supernove, izbacujući iz svojih riznica te dragocjene atome? Sir Fred Hoyle, koji je sudjelovao u otkrivanju tih fenomena, rekao je: “Ne vjerujem da postoji ijedan znanstvenik koji nakon ispitivanja dokaza ne bi zaključio da su zakoni nuklearne fizike namjerno tako smišljeni.”

Razmotrimo sada detaljnije materiju od koje je sačinjen svemir.