INTER Press Service (IPS), novinska agencija sa sjedištem u Rimu, izvijestio je da je “jedna međunarodna koalicija koju čini preko 70 nevladinih organizacija pokrenula svjetsku kampanju za udaljavanje Vatikana iz Ujedinjenih naroda”. Vatikan trenutno u UN-u ima status stalnog promatrača, odnosno zemlje nečlanice. Taj je status stekao još 1964.

Zbog čega se ova skupina nevladinih organizacija, koja je krajem travnja prošle godine već brojila 100 članica iz svih dijelova svijeta, protivi Vatikanovom položaju u UN-u? Zbog toga što je Vatikan, obrazlažu nevladine organizacije, autoritet s područja religije, a ne politička država. Frances Kissling, predsjednica Katoličkog pokreta za slobodu izbora, rekla je za IPS da koalicija ne osporava pravo Vatikana na izražavanje svog gledišta, već je u “pitanju pravo ove organizacije koja nije država da zauzima isti položaj koji zauzimaju državne vlade”.

Anika Rahman, voditeljica Međunarodnog programa pri Centru za populacijsku regulativu i politiku slaže se s time. IPS navodi njen komentar u kojem kaže da “ukoliko UN tretira Svetu stolicu kao državu s privilegijama stalnog promatrača zbog njenog religioznog autoriteta, time to svjetsko tijelo stvara presedan za slične zahtjeve koje bi mogle podnijeti neke druge religije”. Dodala je: “Da bi Ujedinjeni narodi mogli jamčiti da kod njih niti jedna religija nema povlašteni položaj, religioznim entitetima, poput Rimokatoličke crkve, ne bi se smjelo dozvoliti da na njihovim sastancima sudjeluju u ulozi zemlje nečlanice.”

No što je s argumentom da je Vatikan država i da je zbog toga dobio svoj sadašnji status? “To je semantička igra riječi”, odgovara gđa Kissling u jednom intervjuu. “Mi smatramo da je to u biti definicija države koja potječe iz 15. stoljeća i da je Sveta stolica ustvari upravno tijelo te religije.” Dodala je da su izrazi “Vatikan” i “Sveta stolica” zapravo “sinonimi za Rimokatoličku crkvu”.

Negativno raspoloženje te koalicije prema položaju koji Vatikan trenutno zauzima u UN-u uvelike je uzrokovano stavom Vatikana prema populacijskim pitanjima. Naprimjer, Vatikan koristi konferencije UN-a, kao primjerice Međunarodnu konferenciju o stanovništvu i razvoju, koja je 1994. održana u Kairu, i Konferenciju o ženama, koja je 1995. održana u Pekingu, kako bi snažno istupio protiv planiranja obitelji. “Budući da većinu svojih odluka UN donosi konsenzusom”, iznosi IPS, “glasovi protiv, poput glasa Vatikana, osujećuju pregovore o stanovništvu, kontracepciji, pravima žena i zdravstvenoj skrbi vezanoj za reprodukciju.”

Gđa Kissling smatra da bi “Vatikan trebao imati istu ulogu kakvu ima i svaka nevladina organizacija u njihovoj koaliciji — istu ulogu kakvu imaju sve članice koalicije koje zastupaju muslimane, hinduse, budiste, pripadnike bahai vjere i druge vjerske organizacije”. Koalicija želi da generalni sekretar UN-a Kofi Annan, a konačno i sama Generalna skupština UN-a, ponovo službeno razmotre status Vatikana u ovom najvećem svjetskom političkom tijelu.