TA je izjava objavljena u časopisu The Journal of the American Medical Association (JAMA) u izdanju od 11. studenoga 1998. U članku je stajalo: “Može se očekivati da će ta potreba [za dijalogom] rasti usporedo s porastom primjene alternativnih terapija, tim više što sustav zdravstvenog osiguranja planira pokrivanje troškova takvih načina liječenja.”

Sve je više pacijenata koji se liječe konvencionalnim metodama, a istovremeno se podvrgavaju i nekim alternativnim terapijama. Međutim, neki ne obavještavaju svog liječnika o tome što poduzimaju. Stoga je bilten Tufts University Health & Nutrition Letter od travnja 2000. savjetovao: “Za vaše je dobro da surađujete s liječnikom, a ne da radite stvari na svoju ruku.” Dalje je rečeno: “Bez obzira  na to hoće li on odobriti vaš pristup, ipak je dobro da mu prenesete te informacije.”

To je bilo rečeno zbog toga što korištenje određenih biljnih preparata u kombinaciji s konvencionalnim liječenjem može biti opasno po zdravlje. Mnogi liječnici uviđaju da se neki njihovi pacijenti odlučuju i za alternativne načine liječenja, pa zato ne dozvoljavaju sebi da ih vlastiti stavovi o liječenju bolesti spriječe u tome da za dobrobit svog pacijenta surađuju sa stručnjacima za alternativnu medicinu.

Da bismo čitaocima pružili predodžbu o alternativnim metodama liječenja koje se danas sve više koriste u mnogim zemljama, dajemo kratak opis nekoliko tih metoda. Međutim, željeli bismo naglasiti da časopis Probudite se! ne zagovara nijedan od tih načina liječenja, kao ni bilo koji drugi.

Primjena tih lijekova možda je najuobičajeniji oblik alternativne medicine. Premda se bilje stoljećima koristi u medicini, relativno je mali broj biljnih vrsta koje su znanstvenici detaljno istražili. Još je manji broj biljaka i biljnih ekstrakata koji su tako temeljito istraženi da se ljudi mogu informirati o tome koliko je sigurno upotrebljavati ih i koliko su djelotvorni. Informacije o biljkama većinom se temelje na iskustvima o njihovoj upotrebi kroz povijest.

Međutim, posljednjih godina provedene su neke znanstvene studije koje ukazuju na djelotvornost određenih biljaka u liječenju tegoba kao što su blaga depresija, gubitak pamćenja u starijoj dobi te simptomi dobroćudnog povećanja prostate. Jedna od istraživanih biljaka je i Cimicifuga racemosa. Indijanci su prokuhavali njen korijen, a dobiveni su preparat koristili za ublažavanje menstruacijskih i porođajnih bolova. Prema biltenu Harvard Women’s Health Watch od travnja 2000, novija istraživanja pokazuju da standardizirani ekstrakt Cimicifuge racemose, koji se u Njemačkoj proizvodi u komercijalne svrhe, može biti djelotvoran “u ublažavanju simptoma menopauze”.

Izgleda da se potražnja za lijekovima prirodnog porijekla uvelike temelji na mišljenju da su sigurniji od lijekova dobivenih sintetskim putem. Premda to često može biti točno, kod primjene nekih biljaka javljaju se i nuspojave, naročito ako se  uzimaju u kombinaciji s drugim lijekovima. Naprimjer, jedna popularna biljka koja se reklamira kao prirodni lijek za otvaranje dišnih puteva i sredstvo za mršavljenje može povisiti krvni tlak i broj otkucaja srca.

Postoje i biljke koje kod pacijenta pojačavaju krvarenje. Ako se te biljke koriste u kombinaciji s farmaceutskim preparatima za “razrjeđivanje” krvi, može doći do ozbiljnih problema. Osobe koje boluju od kroničnih bolesti, kao što su dijabetes i visoki tlak, ili koje uz biljne troše i neke druge lijekove trebale bi paziti na to kako koriste biljne lijekove. (Vidi popratni okvir.)

Dodatni problem kod biljnih lijekova jest to što se ne jamči konstantna kvaliteta proizvoda. Posljednjih godina doznalo se da su neki proizvodi bili zagađeni teškim metalima i drugim otrovnim tvarima. Osim toga, otkriveno je da se kod nekih biljnih proizvoda na etiketi navode sastojci kojih u preparatu ima vrlo malo ili ih uopće nema. Ovi primjeri ističu da se biljne preparate, kao i sve druge proizvode za poboljšanje zdravlja, treba kupovati od provjerenih i pouzdanih proizvođača.

Dodaci prehrani, kao što su vitamini i minerali, navodno pomažu u sprečavanju i liječenju brojnih zdravstvenih problema,  uključujući i anemiju i osteoporozu — neki čak tvrde da sprečavaju pojavu nekih urođenih mana. Smatra se da je uzimanje preporučene dnevne doze vitamina i minerala relativno bezopasno i korisno.

S druge strane, velike doze koje se nude kao način liječenja nekih bolesti mogu biti opasne po zdravlje. One bi mogle štetno utjecati na apsorpciju ili aktivnost drugih hranjivih tvari, a mogu dovesti i do ozbiljnih nuspojava. Ne bi bilo uputno ignorirati tu mogućnost, a niti činjenicu da nema dovoljno pouzdanih dokaza koji govore u prilog upotrebi velikih doza vitamina.

Homeopatija se razvila u 18. stoljeću kao blaži i umjereniji način liječenja od onih koje se u to vrijeme općenito primjenjivalo. Homeopatija se temelji na načelu “slično se liječi sličnim” i na teoriji minimalne doze. Homeopatski lijekovi spravljaju se uzastopnim razblaživanjem ljekovite tvari — ponekad se lijek toliko razblaži da ne ostane niti jedna cijela molekula originalne tvari.

Međutim, kad su homeopatski lijekovi uspoređeni s placebo lijekovima, utvrđeno je da ovi prvi u određenoj mjeri pomažu u liječenju bolesti kao što su astma, alergije i dječji proljev. Budući da su homeopatski preparati jako razblaženi, smatraju se prilično bezopasnima. U članku koji je objavljen u izdanju JAMA-e od 4. ožujka 1998. pisalo je: “Mnogim pacijentima koji pate od kroničnih tegoba za koje ne postoji konkretna dijagnoza homeopatija bi mogla biti važna i djelotvorna opcija liječenja. Ako se primjenjuje imajući u vidu i njena ograničenja, homeopatija bi mogla nadopunjavati suvremenu medicinu kao ‘još jedan adut u rukavu’.” No u hitnim situacijama koje bi mogle biti opasne po život možda je mudrije primijeniti konvencionalnije načine liječenja.

Postoje mnoge alternativne terapije kod kojih se vrše fizički zahvati na tijelu. Kiropraktika je jedna od najpopularnijih metoda alternativnog liječenja i to naročito vrijedi u Sjedinjenim Državama. Ta se metoda zasniva na ideji da se liječenje može pospješiti ispravljanjem dislokacije kralježaka. Zato se kiropraktičari specijaliziraju za vršenje zahvata na kralježnici, što im omogućava da pacijentima namještaju kralješke.

Konvencionalna medicina ponekad ne može ublažiti bol u križima. S druge strane, neki pacijenti kažu da su veoma zadovoljni rezultatima kiropraktičkog tretmana. Međutim, ne postoji mnogo dokaza da kiropraktički zahvati pomažu i kod drugih zdravstvenih problema, a ne samo kod ublažavanja boli.

Zanimljivo je da se kod tretmana koje izvodi vješt kiropraktičar rijetko javljaju nuspojave. No, istovremeno valja imati na umu da kod zahvata na vratu postoji opasnost od  ozbiljnih komplikacija, uključujući i moždani udar i paralizu. U nastojanju da smanje opasnost od tih komplikacija, neki stručnjaci savjetuju da se osoba podvrgne temeljitom liječničkom pregledu kako bi se vidjelo mogu li se na njoj bez opasnosti izvesti neki specifični zahvati.

Koristi masaže odavno su priznate u gotovo svim kulturama. O primjeni masaže govori se i u Bibliji (Estera 2:12, NS). “Razne tehnike masaže igraju važnu ulogu u tradicionalnoj kineskoj i indijskoj medicini”, pisalo je u časopisu British Medical Journal (BMJ) od 6. studenoga 1999. “Tehnike evropske masaže sistematizirao je početkom 19. stoljeća Per Henrik Ling, začetnik tehnike koja je danas poznata kao švedska masaža.”

Smatra se da masaža opušta mišiće, poboljšava cirkulaciju i uklanja otrovne tvari koje se nakupljaju u tkivu. Liječnici sada prepisuju masažu kod tegoba kao što su križobolja, glavobolja i probavni poremećaji. Ljudi koji odlaze na masažu većinom kažu da se nakon nje dobro osjećaju. Prema riječima dr. Sandre McLanahan, “osamdeset posto bolesti povezano je sa stresom, a masaža smanjuje stres”.

“Kod gotovo svih tehnika masaže postoji vrlo mala opasnost od štetnog djelovanja”, izvijestio je BMJ. “Masaža je kontraindicirana uglavnom u situacijama kad to nalaže zdrav razum (naprimjer, izbjegava se trljanje po opeklinama ili masiranje uda zahvaćenog trombozom dubokih vena). (...) Nema dokaza da kod pacijenata oboljelih od raka masaža ubrzava širenje metastaza.”

“Kako masaža postaje sve popularnija, pacijenti se sve više zanimaju za kvalifikacije masera i to je sasvim u redu”, primijetio je E. Houston LeBrun, bivši predsjednik Američkog udruženja za unapređivanje masaže kao terapije. Časopis BMJ pisao je da “pacijenti trebaju provjeriti jesu li maseri registrirani u odgovarajućoj nadzornoj ustanovi”, čime će se zaštititi od neprofesionalnog ponašanja. U jednom prošlogodišnjem izvještaju pisalo je da u Sjedinjenim Državama kvalificirani maseri imaju dozvolu za rad u 28 saveznih država.

Akupunktura je metoda liječenja koja je postala prilično popularna u čitavom svijetu. Premda se pod izrazom “akupunktura”  podrazumijeva nekoliko različitih tehnika, najčešće se radi o ubadanju tankih igala u točno određena mjesta na tijelu kako bi se postigla reakcija koja ima ljekovit učinak. Istraživanja koja su provedena u posljednjih nekoliko desetljeća pokazuju da akupunktura u nekim slučajevima može biti korisna, budući da oslobađa neurokemijske spojeve, kao što su endorfini, koji mogu ublažiti bol i upale.

Neka istraživanja pokazuju da akupunktura može biti djelotvorna u liječenju prilično velikog broja bolesti i da se bez opasnosti može koristiti umjesto anestezije. Svjetska zdravstvena organizacija priznaje primjenu akupunkture u liječenju 104 bolesti. Osim toga, jedna komisija čije su članove izabrali Državni zdravstveni instituti SAD-a navela je dokaze da je akupunktura prihvatljiva terapija u slučaju postoperativne boli, boli u mišićima, menstruacijskih grčeva te mučnine i povraćanja uzrokovanih kemoterapijom ili trudnoćom.

Premda su ozbiljne nuspojave rijetke, kod nekih bi osoba moglo doći do iritacije, ukočenosti ili utrnulosti. Odgovarajuća sterilizacija igala ili korištenje igala za jednokratnu upotrebu može smanjiti opasnost od infekcije. Mnogi stručnjaci za akupunkturu nemaju potrebno medicinsko znanje i iskustvo da bi mogli postaviti točnu dijagnozu ili preporučiti druge, primjerenije načine liječenja. Ne bi bilo mudro zanemariti njihovu dijagnostičku nestručnost, naročito ako se netko odluči za akupunkturu kao način ublažavanja simptoma kronične bolesti.

Spomenute metode navedene su samo kao primjer mnogih metoda liječenja koje se danas u nekim zemljama obično nazivaju alternativne. Neke od tih metoda, kao i druge koje nisu ovdje razmotrene, mogle bi se u budućnosti proglasiti konvencionalnima, što u nekim dijelovima svijeta već i jesu. Dakako, druge bi se mogle prestati primjenjivati ili bi čak mogle doći na zao glas.

Nažalost, bol i bolest još uvijek su sastavni dio čovjekovog života, kao što Biblija točno kaže: “Znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i u boli je zajedno sve do sada” (Rimljanima 8:22). Sasvim je logično da ljudi traže olakšanje. No kome se mogu obratiti za pomoć? Obratite pažnju nekim informacijama koje bi vam mogle pomoći pri odabiru liječenja.