BAKRENI KANJON je čudo prirode koje se nalazi na sjeveru Meksika, u planinskom lancu poznatom kao Sierra Madre Occidental, i obuhvaća približno 50 000 četvornih kilometara — područje veliko otprilike kao Kostarika.

Međutim, ime kanjona pomalo zavarava. Bakreni kanjon nije jedan, već mreža od 20 međusobno povezanih kanjona. Jedan od njih je i Bakreni kanjon, po kojem je čitava ta mreža dobila ime. Istraživač Richard Fisher kaže da su najmanje tri od tih kanjona dublja od Grand Canyona u Sjedinjenim Državama. *

 Zbog izuzetne veličine Bakrenog kanjona većina turista može posjetiti samo neke od njegovih brojnih prirodnih vidikovaca. Najveličanstveniji pogled pruža se s vidikovaca koji gledaju na Bakreni kanjon te na kanjone Sinforosa i Urique. Međutim, neki smatraju da je najspektakularniji onaj koji se pruža s Divisadera, vidikovca s kojeg se može uživati u panorami, gledajući kako se Bakreni, Urique i Tararecua kanjon stječu k jednoj točki.

Nagle promjene nadmorske visine utječu na klimu i vegetaciju Bakrenog kanjona. Miguel Gleason osobno je to iskusio kad se s jednom grupom posjetilaca spuštao kanjonom Urique. U časopisu México Desconocido on piše: “Postalo nam je vruće, a borove su šume nestale, uzmičući pred tropskom vegetacijom sa stablima banana, avokada, pa čak i naranača. Nismo mogli vjerovati. Suvišno je i govoriti da nikad u životu nisam za tako kratko vrijeme i na tako maloj udaljenosti prešao iz hladnijih šuma u topli suptropski pojas.”

Visoke zaravni kanjonâ prekriva 15 vrsta borova i 25 vrsta hrasta. U Bakrenom kanjonu još rastu jablanovi i borovica. Tijekom ljeta na čitavom planinskom lancu cvate mnoštvo raznovrsnog cvijeća, a nešto od tog cvijeća tamošnji stanovnici poznati pod imenom Tarahumari koriste za hranu ili kao prirodne lijekove. Većim dijelom godine klima na nadmorskim visinama od preko 1 800 metara varira od umjerene do hladne. Zima donosi sitnu kišu, a ponekad čak padne i snijeg.

Dok se posjetioci spuštaju, primjećuju kako se oko njih pojavljuje sve više vrsta stabala i kaktusa. Malo niže ulazi se u područje suptropske klime s ugodnim zimama, čija prosječna temperatura iznosi 17 stupnjeva Celzija. Za razliku od toga, ljeta u ovom pojasu znaju biti veoma neugodna budući da se ljetne temperature kreću između 35 i 45 stupnjeva Celzija, a kiše tako obilno padaju da rijeke često nabujaju i izliju se iz svog korita.

 Ljepota ovog kraja okrunjena je s dva veličanstvena vodopada. Piedra Volada, jedan od najviših vodopada na svijetu, visok je 453 metra, a vodopad Basaseachic visok je 246 metara.

Bakreni kanjon poslužio je kao stanište brojnim vrstama životinja. Navodno 30 posto svih registriranih sisavaca u Meksiku živi na ovom području. Među njima su američki crni medvjed, puma, vidra, bjelorepi jelen, meksički šumski vuk, divlja svinja, kratkorepa divlja mačka, rakun, jazavac, prugasti tvor te šišmiši, vjeverice i zečevi.

Otprilike 400 vrsta ptica, među kojima su i suri orao i sivi sokol, pronašlo je dom u Bakrenom kanjonu. Više nego povoljan položaj kanjonâ na potezu između Sjeverne i Srednje Amerike pogoduje pticama selicama koje tu dolaze provesti zimu. Druge se samo nakratko odmore, a potom nastave svoje putovanje.

Bakreni kanjon doista služi na čast Stvoritelju svih prirodnih čuda, Jehovi Bogu. Kao što je kralj David jednom rekao, “tvoje je, Jehova, veličanstvo i sila i slava i vječnost i čast, i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je” (1. Dnevnika 29:11).