“OVA tri čovjeka živa su jedino zahvaljujući tome što su ih spasili Jehovini svjedoci!” U srijedu, 19. travnja 2000, ova se vijest poput požara proširila gradom Calaviem u zapadnoafričkoj zemlji Benin. Tko su bila ta tri čovjeka i kako su Jehovini svjedoci sudjelovali u njihovom spašavanju?

Negdje oko 6.30 ujutro Philippe Elegbe i Roger Kounougbe spremali su se da započnu s uređivanjem prostora uz beninsku podružnicu Društva Watch Tower gdje se sastaju Jehovini svjedoci. Te su se večeri na tom mjestu trebale okupiti stotine osoba na godišnjoj Spomen-svečanosti obilježavanja smrti Isusa Krista. * Iznenada, zaglušujući tresak narušio je tišinu jutra. Philippeu i Rogeru odmah je bilo jasno da se na autoputu desila nesreća.

Sljedeći trenutak čuli su kako jedan čovjek viče: “Moja tri naučnika zatrpana su pod vrećama cementa!” Philippe i Roger pojurili su prema autocesti. Došavši tamo, ugledali su kamion od 20 tona prevrnut na bok. Deseci vreća cementa popadali su s njega.

Josué Didolanvi, koji je također radio na uređenju istog prostora, već je bio na mjestu događaja i izvlačio čovjeka koji je ostao prikliješten između kabine i vreća cementa. Vozač, koji se sam izvukao iz kabine, bio je u šoku. Ipak, smogao je snage da poviče: “Još je dvoje ljudi zatrpano ispod vreća cementa!” Neki promatrači počeli su uklanjati vreće, no ubrzo su odustali zbog nesnosne vrućine. Cement tek što je izašao iz proizvođačeve peći!

Philippe, Roger i Josué latili su se posla, uklanjajući jednu po jednu vreću s te ogromne hrpe cementa. Ruke su ih jako boljele od prenošenja vrućih i teških vreća od 50 kilograma. Da stvar bude gora, iz puknutih se vreća rasipao cement, stvarajući im opekline na prstima i otežavajući disanje. “Ruke su me strahovito pekle, a naročito prsti”, rekao je kasnije Josué. “No stalno sam mislio na to da možda još uvijek ima šanse da spasimo ljude koji su se nalazili ispod te hrpe.”

Uklonivši gotovo 40 vreća, tri su čovjeka ugledala slamnatu prostirku. Na njihovo veliko iznenađenje, ispod same prostirke pronašli su dva čovjeka. Bila su živa! U trenutku nesreće ti su ljudi spavali u prikolici kamiona, na prostirci kojom su bile prekrivene vreće cementa. Kad su popadali s kamiona, prostirka je pala preko njih i tako ih zaštitila od strahovito vrućih vreća cementa koje su ih zatrpale.

Tijekom spašavanja, a i nakon njega, okupio se znatan broj promatrača. Svi su se divili Philippeu, Rogeru i Josuéu, koji su u tako kratkom vremenu i pod tako otežanim okolnostima uspjeli ukloniti brdo od dvije tone cementa. Ujedno ih se snažno dojmilo to što su ova tri čovjeka bila spremna učiniti sve kako bi pomogla ljudima koje čak nisu ni poznavala. Činilo se kao da su svi u Calaviu uskoro čuli za njihov herojski pothvat.