NAJJEDNOSTAVNIJI oblik njegovanja bolesnika postoji već nekoliko tisuća godina — postojao je i u biblijskim vremenima (1. Kraljevima 1:2-4, NS). U povijesti je bilo mnogo izvanrednih žena koje su njegovale bolesnike. Uzmimo za primjer Elizabetu Tirinšku (1207-31), kćer ugarskog kralja Andrije II. Ona je organizirala dijeljenje hrane za vrijeme gladi 1226. Nakon toga založila se za izgradnju bolnica i u njima je njegovala oboljele od lepre. Elizabeta je umrla već u 24. godini, a najveći dio svog kratkog života provela je njegujući bolesnike.

Nemoguće je govoriti o povijesti njegovanja bolesnika, a ne spomenuti Florence Nightingale. Ta je odvažna Engleskinja plemenita roda za vrijeme krimskog rata 1853-56. s grupom od 38 bolničarki reorganizirala vojnu bolnicu u Üsküdaru, predgrađu Konstantinopola. Kad je došla u bolnicu, stopa smrtnosti bila je gotovo 60 posto; kad je 1856. otišla, smrtnost je bila manja od 2 posto. (Vidi okvir na stranici 6.)

Značajan utjecaj na njegu bolesnika ostavila je i Škola protestantskih đakonisa u Kaiserswerthu (Njemačka), koju je gđa Nightingale pohađala prije odlaska na Krim. S vremenom su osnovane i druge istaknute škole za medicinske sestre. Naprimjer, 1903. Agnes Karll osnovala je Stručnu udrugu njemačkih medicinskih sestara.

Danas se smatra da medicinske sestre i medicinski tehničari čine najveći dio stručnog osoblja koje radi u zdravstvu. Svjetska zdravstvena organizacija izvještava da u 141 zemlji svijeta trenutno radi preko 9 000 000 medicinskih sestara i primalja.  A kakav samo važan posao one obavljaju! Časopis The Atlantic Monthly piše da je rad medicinskih sestara “protkan brižnošću, znanjem i povjerenjem, koji su presudni za ozdravljenje pacijenata”. Stoga možemo s pravom pitati: Što bismo da nemamo medicinske sestre?

Jedna enciklopedija opisuje njegovanje bolesnika kao “proces u kojem medicinska sestra pomaže pacijentu da se oporavi od bolesti ili ozljede ili pak da ponovno stekne što veću samostalnost”.

Dakako, postoje mnogi faktori koji utječu na taj proces. On ne podrazumijeva samo rutinske preglede, kao što su mjerenje pulsa i krvnog tlaka. Medicinska sestra ima veoma važnu ulogu u oporavku bolesnika. Prema publikaciji The American Medical Association Encyclopedia of Medicine, “medicinska sestra više se bavi cjelokupnom pacijentovom reakcijom na neki zdravstveni problem nego samim problemom, nastoji ublažiti fizičku bol i psihičke patnje te, kad je to moguće, spriječiti dodatne komplikacije”. Osim toga, medicinska sestra pruža “njegu koja se temelji na suosjećajnosti, a to podrazumijeva strpljivo slušanje o tjeskobama i strahovima te pružanje emocionalne podrške i utjehe”. A kada je pacijent na umoru, kaže spomenuti izvor, zadatak medicinske sestre je “pomoći [mu] da se sa smrću suoči sa što manje tjeskobe i što više dostojanstva”.

Mnoge medicinske sestre čine i više od onog što su po struci dužne činiti. Naprimjer, Ellen D. Baer pisala je o svom iskustvu u njujorškom Medicinskom centru Montefiore. Ona nije htjela na brzinu odraditi jutarnju vizitu s liječničkim timom. “Htjela sam ostati s pacijentima”, piše ona. “Htjela sam ih učiti da vježbaju disanje, pomoći im da se kreću, pažljivo im promijeniti zavoje na ranama, odgovoriti na njihova pitanja i osobno ih utješiti. Sviđala mi se prisnost koju sam osjetila kad sam se zbližila s pacijentima i komunicirala s njima.”

Sigurno se svatko tko je neko vrijeme proveo u bolnici može prisjetiti neke suosjećajne medicinske sestre koja je pokazivala isti takav samopožrtvovni duh. No kako se postaje stručna i iskusna medicinska sestra?