Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Posjet kineskoj apoteci

Posjet kineskoj apoteci

KWOK KIT već je nekoliko dana bolestan, pa je zaključio da treba otići liječniku. On je Kinez i radije će otići liječniku koji se bavi tradicionalnom kineskom medicinom. Jedan prijatelj Kwok Kitove obitelji poznaje upravo takvog liječnika, koji ima biljnu apoteku nedaleko od njih. Prijatelj kaže Kwok Kitu da mu liječnik može pripraviti biljni čaj koji će ga izliječiti.

U Kini, kao i u većini zemalja jugoistočne Azije, posjet liječniku uvelike se razlikuje od onog u zapadnim zemljama. Na Zapadu posjet liječniku obično podrazumijeva da se osoba prethodno najavi i dođe u liječničku ordinaciju, a liječnik izvrši pregled i prepiše joj neki lijek. Potom pacijent mora otići u apoteku kako bi podigao prepisani lijek. Kod liječnika koji se bavi kineskom medicinom taj je postupak puno jednostavniji. Otiđete u biljnu apoteku, u kojoj gotovo uvijek stanuje i radi travar, koji se ujedno kao liječnik bavi kineskom medicinom. On vas može pregledati, postaviti dijagnozu, prepisati vam recept za izradu biljnog lijeka i reći vam kako ćete ga uzimati — za sve to dovoljan je jedan kratak posjet liječniku! *

Bilje kao lijek?

Premda su zapadnjaci većinom navikli na tablete, kapsule i injekcije, takvi su se lijekovi pojavili tek u novije vrijeme. Prirodne ljekovite tvari koriste se već tisućama godina. Tako su, naprimjer, hebrejski liječnici iz biblijskih vremena koristili ljekovite tvari kao što su razna ulja, balzami i vino (Izaija 1:6; Jeremija 46:11; Luka 10:34). Topli oblozi od suhih smokava očito su se koristili za liječenje čireva (2. Kraljevima 20:7, St).

Ustvari, pripadnici gotovo svih etničkih skupina ili naroda u nekom su razdoblju svoje povijesti koristili bilje i razne preparate kako bi liječili zdravstvene tegobe i bolesti. Čak su se i mnogi začini koji se danas dodaju raznim jelima u početku koristili zbog ljekovitih svojstava. No to ne znači da su te metode liječenja uvijek bile djelotvorne. Naprotiv, one su često bile odraz praznovjerja i neznanja. Međutim, te prirodne metode liječenja bolesnika zadržale su se tisućama godina. Čak se i u današnje vrijeme neki od najpoznatijih lijekova izrađuju od biljaka.

Teorija i praksa kineske medicine

Liječenje bolesti biljnim lijekovima sastavni je dio kineske povijesti. Narodna predaja kaže da je Huang Ti, Žuti car, napisao zakonik interne medicine, Nei Jing, koji liječnici u Kini koriste još dan-danas. * Postoje različita mišljenja o tome kada je taj zakonik napisan, no u njemu se obrađuju mnoge teme kojima se možda bavi i neki medicinski priručnik koji je napisan na Zapadu. Zakonik ne govori samo o dijagnosticiranju, simptomima, uzrocima, liječenju i sprečavanju bolesti već i o anatomiji tijela i funkcijama njegovih organa.

U teoriji i praksi kineske medicine, kao i u većini drugih umijeća jugoistočne Azije, osjeća se snažan utjecaj principa yin-yang. U ovom slučaju yin je hladno, a yang toplo — oni označavaju i mnoga druga suprotna svojstva. * Osim toga, kod postavljanja dijagnoze i liječenja uzimaju se u obzir i akupunkturne meridijanske točke na tijelu. Pacijentu kod kojeg postoji neravnoteža između yina i yanga prepisale bi se biljke i namirnice koje se smatraju hladnima odnosno toplima.

Naprimjer, smatra se da je pacijent koji ima vrućicu topao i zato mu liječnik prepisuje biljne preparate koji će ga navodno rashladiti. Premda se možda više ne spominju konkretni izrazi yin i yang, isti princip još se uvijek primjenjuje kod određivanja načina liječenja. No kako liječnik koji se bavi kineskom medicinom postavlja dijagnozu? I kako izgleda biljna apoteka? Da bismo to saznali, pođimo s Kwok Kitom do apoteke koju mu je preporučio njegov prijatelj!

Egzotična biljna apoteka

Iznenađenje! Danas je liječnik zauzet i Kwok Kit mora čekati na red. Dva su pacijenta ispred njega — izgleda da hara neka gripa ili viroza. Razgledajmo malo apoteku dok čekamo na red.

Prvo što nam je na ulasku u apoteku upalo u oči bile su velike količine sušenih tvari — gljiva, školjaka češljača i Petrovih uha, smokava, orašastih plodova i drugih jestivih plodova — izloženih u otvorenim posudama na samom ulazu. Da, ovdje se može kupiti i hrana. No neke vrste hrane mogu se prepisati i kao lijek.

Gledajući malo dalje, zapažamo da su u toj prilično skučenoj apoteci s naše lijeve i desne strane postavljene vitrine. U tim vitrinama nalaze se rijetke ili neuobičajene vrste biljaka i minerala te sušeni dijelovi tijela nekih životinja, a sve je to, dakako, veoma skupo. Približavamo se vitrinama i zapažamo paroške jelenjih rogova, bisere, sušene guštere, morske konjice i neke druge egzotične artikle. Sve do unazad nekoliko godina u vitrinama se moglo naći i nosorogov rog, medvjeđi žučni mjehur i druge životinjske organe, no sada je zabranjeno prodavati takve artikle.

U jednom drugom dijelu apoteke nalazimo paketiće miješanih biljaka koje se koriste za ublažavanje uobičajenih tegoba, kao što su prehlada i želučane smetnje, te kolekciju kineskih biljnih lijekova u bočicama. Samo kažite prodavaču što vas muči i on će vam preporučiti neki tekući preparat ili dati paketić miješanih biljaka i reći vam kako ćete kod kuće pripremiti lijek.

Iza prodavača na jednom dijelu zida zapažamo police na kojima su posložene visoke staklene tegle, a u njima se nalazi sušeno korijenje, lišće i grančice raznih biljaka. Kupci poznaju te biljke i mogu ih kupiti za liječenje “u vlastitom aranžmanu” ili za kuhanje. Na drugoj strani apoteke nalazi se ormar koji seže do stropa i ima mnoštvo prilično pohabanih ladica. Zove se baizigui, ili “ormar sa stotinu djece”, budući da takav ormar s biljem zna imati stotinu ili više ladica. Te ladice omogućavaju da se brzo dođe do biljaka koje se najviše koriste pri izradi lijekova, a najčešće korištene biljke nalaze se u najbližim ladicama. Nerijetko na ladicama uopće nema natpisa. Iskusni apotekari točno znaju gdje se nalazi svaka biljka.

Pogledajte kako apotekar vješto važe biljke ženi koju poslužuje. Koristi laganu, ali preciznu tipičnu azijsku vagu — gradiranu polugu na kojoj se s jedne strane nalazi plitica obješena o tri uzice, a s druge strane pomični uteg. Apotekar zna da određene biljke mogu biti smrtonosne ako se uzimaju u prevelikim količinama i zato ih mora pažljivo vagati. No neke biljke ne stavlja na vagu. Sada vidimo kako iz ladica uzima nekoliko vrsta biljaka, otprilike pola šake od svake vrste, i stavlja ih na list papira za umatanje. Da, dobro ste vidjeli, u ovaj recept spadaju i cvrčkove kukuljice. Dok apotekar umata tu mješavinu, govori ženi kako da priprema napitak.

Biljni lijekovi pripremaju se i uzimaju na različite načine. Neki su lijekovi u prahu. Pacijent ih otapa u vrućoj vodi i pije dobiveni napitak. Neki su lijekovi kašasti. Uzimaju se s medom ili u nekom alkoholnom piću. Međutim, ovoj ženi rečeno je da pripremi lijek najuobičajenijom metodom, to jest prokuhavanjem. To znači da će oko sat vremena kuhati biljke u keramičkom loncu. Zatim će dobiveni napitak piti svakih nekoliko sati. Ako nakon nekog vremena zatreba dodatne količine prepisanog lijeka, samo treba ponovo otići u apoteku po novu dozu.

Kwok Kit je najzad došao na red za liječnički pregled. No liječnik mu ne mjeri krvni tlak niti mu sluša otkucaje srca. Naprotiv, ispituje ga o simptomima. Može li spavati? Kako stoji s probavom, apetitom, crijevima, temperaturom, u kakvom je stanju koža i koje je boje? Liječnik mu izbliza gleda oči i boju različitih dijelova jezika. Sada mu mjeri puls na oba zapešća, namještajući mu ruku u nekoliko položaja i mijenjajući jačinu pritiska — smatra se da taj postupak pokazuje stanje različitih organa i dijelova tijela. Zamislite, liječnik čak provjerava ima li kod pacijenta kakvih neobičnih mirisa! Što je na kraju zaključio? Kao što se i moglo očekivati, Kwok Kit ima gripu. Treba ležati u krevetu, piti puno tekućine i uzimati lijek koji treba prokuhati. Prokuhavanjem će dobiti biljni čaj koji je gorak, ali i ljekovit. Liječnik govori Kwok Kitu koju hranu treba izbjegavati i čak je toliko ljubazan da mu prepisuje kuhane šljive od kojih će imati ugodan okus u ustima nakon što popije lijek.

Kwok Kit odlazi sa svojim paketićem biljaka. Posjet liječniku i sam lijek platio je manje od 20 dolara — što je prilično jeftino. Premda biljni preparati neće prouzročiti neko čudesno izlječenje, Kwok Kit trebao bi ozdraviti za nekoliko dana. No ne smije napraviti grešku koju su učinili neki koji su mislili da će im biti bolje ako uzmu što veću količinu. Često se čuje da su prekomjerne doze određenih biljnih preparata kod nekih ljudi izazvale vrlo neugodne reakcije.

U nekim zemljama postoji vrlo malo ili nimalo pravila kojima se regulira upotreba biljnih preparata ili rad liječnika koji se bave tradicionalnom kineskom medicinom. Time se omogućava djelovanje travara nadriliječnika, pa čak i prodaja tobožnjih lijekova koji su zapravo spravljeni od opasnih biljnih mješavina. Stoga je razumljivo da mnogi azijski pacijenti izabiru liječnika koji se bavi tradicionalnom kineskom medicinom na temelju preporuke rođaka i bliskih prijatelja.

Dakako, ne postoji lijek — bilo da se radi o biljnom preparatu bilo o zapadnjačkim farmaceutskim proizvodima — koji može izliječiti svaku bolest. Pa ipak, kineske apoteke i liječnici tradicionalne kineske medicine i dalje su sastavni dio života u Aziji.

^ odl. 3 Kad je riječ o zdravstvenim problemima, Probudite se! ne zagovara nijedan konkretan način liječenja. Kršćani bi trebali paziti na to da se liječenje za koje se odluče ne sukobljava s biblijskim načelima.

^ odl. 8 Žuti car, legendarni vladar iz razdoblja prije dinastije Chou, navodno je vladao od 2697. do 2595. pr. n. e. Međutim, mnogi izučavatelji smatraju da je Nei Jing napisan tek potkraj dinastije Chou, koja je vladala otprilike od 1100. do 250. pr. n. e.

^ odl. 9 Kineski znak “yin” doslovno znači “tamno mjesto” ili “sjena” i predstavlja tamu, hladnoću, ono što je žensko. Suprotni znak, “yang”, označava ono što je svijetlo, toplo, muško.

[Slike na stranici 23]

U biljnim apotekama mogu se naći razni egzotični artikli, među ostalim i sušeni morski konjici

[Slike na stranici 24]

Sušeno korijenje, lišće i grančice pažljivo se važe