JESTE li se ikada umirili i opustili uz zujanje marljivih pčela koje u blistavoj Sunčevoj svjetlosti ranog proljeća žurno lete od cvijeta do cvijeta? Da, pčele su uistinu prekrasni insekti. Kad samo ne bi bole!

Možda ćete se iznenaditi kad saznate da postoje pčele koje ne bodu. Poznate su kao australske pčele bez žalca i obitavaju u mnogim dijelovima istočne Australije. Duge su samo četiri milimetra. Crne su boje, a lice i obje strane tijela obrasli su im debelim bijelim dlačicama. Mnoge na leđima, pri rubovima tijela, imaju žute točkice. Na obalnom potezu od krajnjeg sjevera Queenslanda pa do juga Novog Južnog Walesa živi barem deset vrsta pčela bez žalca. Neke su pronađene i u tropskom Sjevernom Teritoriju tog kontinenta.

Zamislite kakva je to prednost za one koji vade med iz košnica. Jedan pčelar kaže: “Dok bi mi za [druge vrste pčela] trebala koprena i džemper s visokim ovratnikom, od [pčela bez žalca] ne trebam se štititi ama baš ničim. Pet minuta nakon što otvorim košnicu pčele i dalje rade kao da me nema.”

Košnice pčela bez žalca prilično se razlikuju od košnica drugih pčela medarica. Ustvari, često ih se naziva gnijezda. Umjesto da med i pelud pohranjuju u uobičajene šesterokutne komorice saća, pčele bez žalca grade grozdove ovalnih komorica. Kad su komorice pune, pčele ih zatvore, a potom na njima ili oko njih izgrade još komorica.

Razgledajmo sada unutrašnjost gnijezda, u kojem prebiva oko 15 000 pčela bez žalca. No budite oprezni jer, mada ne bodu, ove vas pčele mogu dohvatiti svojim vilicama.

Prolazeći hodnicima gnijezda, nailazimo na svijet pun aktivnosti. Ove su pčele pravi timski radnici. Svaka točno zna što treba raditi i gdje to treba obaviti. Gledamo kako jedna  sitna pčela oblikuje i polira novu komoricu, ostavljajući dojam kao da brižno slijedi neki savršeno razrađeni plan. Četiri pčele do nas zatvaraju komoricu koja je upravo napunjena medom. Ogromna trodimenzionalna rešetka služi im kao kalup za izradu saća. Svrha ove građevinske majstorije je da nosi težinu meda.

Ulazimo u sljedeći odjeljak i u njemu uočavamo pčelu koja svojom veličinom dobrano nadmašuje sve ostale. To je kraljica u punom sjaju! Kako li je samo lijepa u svojoj odori od blistavih crnih i zlatnih kolutova te okružena mnoštvom marljivih pčela! Kraljica sada počinje polagati jajašca u 60 ćelija pripremljenih posebno za nju. Kako li je pritom pažljiva i precizna, čime nas podsjeća na majku koja stavlja svoje čedo u kolijevku! Zapazite i brzinu kojom radilice zatvaraju ćelije pošto je kraljica položila jajašca u njih. Jedva da je prošlo nekoliko minuta, a posao je već obavljen.

Iz svakog jajašca izleže se jedna sitna ličinka (odnosno larva), koja potom pojede hranu u ćeliji koja je pripremljena za nju. Nakon što preraste tu voštanu ćeliju, larva isprede sebi svilenu čahuricu. U toj čahurici ličinka se pretvara u pčelu (prolazeći u tom procesu kroz stadij kukuljice). Nakon izlaska iz čahurice pčela prianja na posao — to jest nakon što je neko vrijeme provela među pčelama koje brižno tetoše novo potomstvo. Što se radi s voštanim ćelijama? Njih se odmah skuplja i potom reciklira. Čahurice iz kojih su izašle pčele također više nisu potrebne. Ostavi li ih se u gnijezdu, samo će ga zakrčiti. Zbog toga brojne pčele čistačice uklanjaju njihove ostatke.

Mnoge vrste ovih pčela proizvode građevni materijal po imenu cerumen. On se dobiva miješanjem voska koji se stvara u tijelu pčele te smole i voska kojeg pčele skupljaju s biljaka i drveća. Cerumen im služi za  izradu kalupa sa svim njegovim stupovima i gredama te veznim letvicama i spojevima koji učvršćuju čitavu konstrukciju. Prilikom izrade komorica u ovom kalupu u koje će stavljati med i pelud pčele trče tamo-amo unutar njih te tako oblikuju i sabijaju cerumen. Komorice se potom puni i zatvara te se u njima čuva med. Čini se da pčele instinktivno znaju da od biljaka imaju koristi samo u određeno doba godine i da godišnja doba nose sa sobom određene vremenske opasnosti. Izgleda da su potpuno svjesne kako je skupljanje i čuvanje hrane od presudne važnosti za njihov opstanak.

Svoja gnijezda pčele napuštaju kad kreću u potragu za građevnim materijalom ili za nektarom i peludi. Izvan gnijezda pčela se pretvara u vrsnog pilota i navigatora. Pčela ujedno točno zna što treba skupljati i gdje to može pronaći.

Kako se kolonija pčela povećava, tako gnijezdo postaje tijesno. Što se sada događa? “Morat ćemo sagraditi još jednu kuću”, čini se da je to poruka koja se odašilja obitelji. Tu i tamo jedan će izviđač istražiti neku šupljinu koja bi bila prikladna za gnijezdo. Potom usljeđuje posjeta “inženjerâ”. Obično će 30 do 50 ovih stručnjaka nekoliko sati ispitivati unutrašnje stijenke šupljine, kao da ih pritom obilježavaju zidarskim konopom i kolcima. Pošto ustanove da je temelj dobar, inženjeri se vraćaju kući, vjerojatno zato da bi podnijeli izvještaj. Zatim, obično u roku od 48 sati, stižu pravi “građevinari”. U toj ekipi može biti preko tisuću pčela — no nema kraljice. Oni se brzo bacaju na posao, dopremajući građevni materijal i hranu iz matičnog gnijezda.

U sklopu pripreme za dolazak kraljice ovog novog gnijezda pčele moraju napraviti leglo u kojem će stalno vladati optimalna temperatura — oko 28 Celzijevih stupnjeva. Da bi to postigle, radilice će oko gnijezda podići zid od cerumena, kojim će ga omotati kao kakvom dekom. Ove mudre pčele kao da znaju da jajašca moraju biti na toplom. Sada je sve spremno i otprilike deveti dan u novo se gnijezdo dovodi kraljicu, koja se razvijala u matičnom gnijezdu. Ona smjesta počinje polagati jajašca iz kojih će se razviti pčele za njenu palaču.

Pčele koje u ovo gnijezdo prelaze iz matičnog gnijezda postupno će uginuti, a zamijenit će ih nove, mlađe pčele koje će poteći iz ovog novog doma. S vremenom će pčele iz ovog gnijezda uvidjeti da je neophodno sagraditi novu kuću. I tako se počinje odvijati još jedan čudesni krug koji je pokrenuo neusporedivi Stvoritelj!