U MALOM podvodnom plovilu nazvanom Alvin dvojica znanstvenika i čovjek koji je upravljao plovilom spustili su se nedaleko od ekvadorske obale u Tihi ocean. Kamo su se uputili? Na mjesto nazvano Galapagoski rasjed. Opremljen podvodnim reflektorima, kamerom i brojnim instrumentima za znanstvena istraživanja, Alvin se spustio na dubinu od 2 800 metara i uronio u svijet vječne tame koji ljudsko oko nikad prije nije vidjelo.

Jeste li se ikada pitali što se krije u planinama, kanjonima i rasjedima koji počivaju pod dubokim tamnim vodama Zemljinih oceana? Ako jeste, onda ćete s užitkom čitati o otkrićima koja su 1977. započela gore spomenutim Alvinovim ronilačkim pothvatom, koji je utro put daljnjim istraživanjima te vrste. Možda ćete se iznenaditi kad saznate što je posada otkrila. Čak se i dobro upućenim znanstvenicima činilo da su otkrili život na nekoj drugoj planeti.

Cilj Alvinove misije bio je pronaći hidrotermalne izvore — podvodne gejzire koji izbacuju u ocean mlazove vruće vode. Galapagoski rasjed djelovao je kao dobro odabrana lokacija, budući da je dio jednog drugog, vulkanski vrlo aktivnog podvodnog rasjeda koji se nalazi u području takozvanih srednjooceanskih hrbata, složenom nizu planinskih lanaca koji okružuje zemaljsku kuglu. Taj ogromni niz hrbata dug je 65 000 kilometara i vijuga čitavom planetom poput šava na teniskoj loptici. Kada ga ne bi pokrivali oceani, bio bi “nesumnjivo najistaknutije obilježje na licu planete, zauzimajući područje veće od onog koje pokrivaju svi veći kopneni planinski lanci zajedno”, piše Jon Erickson u svojoj knjizi Marine Geology.

Naročito je zanimljivo to što se srednjooceanski hrpti zapravo sastoje od dva jednaka dijela — dva paralelna planinska lanca koja se uzdižu 3 000 metara iznad oceanskog dna. Između tih lanaca nalaze se najveći ponori na Zemlji — kanjoni široki i do 20 kilometara te duboki čak 6 kilometara — četiri puta dublji od Grand Canyona u Sjevernoj Americi! Na dnu tih ponora leže rasjedne zone koje karakterizira velika vulkanska aktivnost. Kad su znanstvenici prvi put istraživali atlantski dio područja hrbata, koji se naziva Srednjoatlantski hrbat, njihovi su mjerni instrumenti otkrili tako veliku vulkansku aktivnost “da je izgledalo kao da Zemljina utroba izbija na površinu”, kaže Erickson.

 Nakon 90-minutnog spuštanja Alvin se počeo horizontalno kretati tik iznad morskog dna, a posada je uključila Alvinove reflektore. Znanstvenici su s pravom mogli pomisliti da se nalaze na nekom drugom planetu. Svjetlost reflektora otkrila je da se na dnu mora, gdje se temperatura vode obično kreće tek malo iznad nule, nalaze mnoga svjetlucava termalna vrela. U blizini tih vrela pojavilo se nešto još neobičnije — čitave kolonije dotad nepoznatih živih stvorenja. Dvije godine kasnije Alvinova istraživačka posada otkrila je na Istočnom tihooceanskom pragu nedaleko od meksičke obale vrela iz kojih izlazi pregrijana voda. Mnoga od tih vrela oblikovala su tajanstvene tvorevine nalik dimnjaku, neke visoke i do devet metara. Na spomenutoj lokaciji nađeni su mnogi organizmi koji su viđeni i na Galapagoskom rasjedu. U idućem članku detaljnije ćemo razmotriti te zadivljujuće životne oblike i svijet zapanjujućih krajnosti u kojem oni žive.