NOĆ je. Ležite ugodno opušteni u svom krevetu. No, tada počinje — osjećate kako vam nogama prolaze trnci. Ne možete ignorirati taj osjećaj. Jedini način da ga se riješite je da ustanete i malo se razgibate. Hodanje pomaže, no kad se vratite u krevet, ponovo se javlja isti osjećaj. Želite spavati, no to vam ne polazi za rukom. Ako vam ovo zvuči kao nešto što ste već doživjeli, onda niste jedini. Moguće je da se čak 15 posto stanovnika Sjedinjenih Država bori s tom istom tegobom.

Premda danas mnogi liječnici propuštaju dijagnosticirati ili pravilno liječiti ovaj poremećaj, ne radi se o nečem novom. Godine 1685. jedan je liječnik pisao o osobama koje nakon odlaska u krevet osjećaju “tako veliki nemir” u rukama i nogama da “ne mogu spavati jer se osjećaju kao da su na mjestu najvećih muka”.

Dijagnosticiranje ovog poremećaja jednim je dijelom otežano time što ne postoje laboratorijski testovi kojima se može utvrditi njegovo postojanje kod neke osobe. Prepoznaje ga se po pratećim simptomima. Iskusni bi vas liječnik mogao pitati: ‘Osjećate li trnce u jednoj ili obje noge? Osjećate li ih u rukama? Da li se taj neugodni osjećaj gubi kad ustanete i prošetate, legnete u kadu punu vode ili izmasirate noge? Javlja li se ponekad kad duže vremena morate sjediti, primjerice u automobilu ili avionu? Muči li vas uglavnom noću? Da li itko u vašoj obitelji ima istih problema? Da li vam vaš bračni partner zna reći kako u snu ponekad trzate nogama?’ Ako je odgovor na neka od ovih pitanja potvrdan, liječnik može zaključiti da je posrijedi sindrom nemirnih nogu.

Kod nekih je osoba sindrom nemirnih nogu blagi poremećaj sa simptomima koji se javljaju tek povremeno. Kod nekih drugih taj je problem puno teži i uzrokuje kroničnu nesanicu, pa se kod takvih osoba tijekom dana javlja umor, što uvelike ometa njihove svakodnevne aktivnosti. Jedna oboljela osoba kaže: “Osjećam kao da mi u nogama mile i gmižu crvi. Moram početi micati nogama da bi se taj osjećaj izgubio.”

Ovaj poremećaj pogađa oba spola, a najuobičajeniji je među osobama starije dobi, kod kojih poprima teži oblik. Najčešće se dijagnosticira kod osoba u 50-im godinama života,

 mada se simptomi često javljaju i više desetaka godina ranije. Ponekad se ustanovi da su se simptomi pojavili još u djetinjstvu. Međutim, simptomi sindroma nemirnih nogu kod djece često prođu neprimijećeno. Kako mladi koji boluju od ovog sindroma ne mogu mirno sjediti i neprestano se meškolje, često ih se okarakterizira kao “hiperaktivne”.

Mada sindrom nemirnih nogu stručnjaci svrstavaju među neurološke poremećaje, teško je utvrditi njegov pravi uzrok. Kod većine oboljelih uzrok je nepoznat. Međutim, simptome ovog poremećaja povezuje se s određenim činiocima. Naprimjer, sindrom je nasljedni poremećaj i genetski se prenosi s roditelja na djecu. Kod nekih se trudnica simptomi ovog poremećaja naročito javljaju tijekom zadnjih mjeseca trudnoće. Poremećaj obično iščezava nakon poroda. Ponekad neki drugi zdravstveni poremećaji, kao primjerice manjak željeza u krvi ili nedostatak određenih vitamina, izazivaju pojavu ovog neugodnog sindroma. Kronične bolesti također mogu izazvati simptome ovog sindroma — posebice bolesti bubrega, dijabetes, reumatoidni artritis te periferna neuropatija, odnosno oštećenje živaca ruku i nogu.

Nažalost, sindrom nemirnih nogu je neizlječiv, a simptomi se s godinama često i pogoršavaju. Međutim, dobro je znati da se ovaj sindrom može uspješno držati pod kontrolom i to često bez lijekova. No, ne postoji neko univerzalno rješenje; ono što se pokazalo djelotvornim kod jedne osobe ne mora koristiti drugoj. Svaka oboljela osoba mora ustanoviti koje navike, aktivnosti ili lijekovi pogoršavaju simptome ili ih ublažavaju.

Prvi korak u svladavanju ovog poremećaja je otkrivanje zdravstvenog problema koji bi se mogao ukloniti, a uzrokuje pojavu sindroma nemirnih nogu. Možda je onima kojima manjka željeza ili nekih vitamina dovoljno da svoju prehranu obogate željezom ili vitaminom B₁₂ i simptomi će nestati. Međutim, prevelike količine vitamina i minerala mogu štetiti zdravlju. Stoga se prilikom donošenja odluke o uzimanju dodataka prehrani obogaćenih željezom ili vitaminima treba posavjetovati sa stručnim zdravstvenim radnikom.

Kod nekih ljudi simptome sindroma nemirnih nogu pogoršava kofein. Kava, čaj, čokolada i mnoga gazirana pića sadrže u sebi kofein. Unošenje manje količine kofeina ili njegovo potpuno izbacivanje iz prehrane može pridonijeti ublažavanju ili potpunom uklanjanju simptoma. I konzumiranje alkohola obično povećava trajanje i intenzitet simptoma. Stoga je ograničeno konzumiranje, odnosno potpuno eliminiranje alkohola, nekim osobama donijelo olakšanje.

Ako bolujete od sindroma nemirnih nogu, možda bi vam dobro došla promjena životnih navika. Kako umor i pospanost često pogoršavaju ove simptome, dosljednost u navikama spavanja mogla bi biti od velike pomoći. Bilo bi najbolje da, ukoliko vam je to moguće, spavate na mjestu koje je tiho, svježe i udobno. Odlazak na spavanje svake večeri u isto vrijeme i ustajanje svakog jutra u isto vrijeme također pomaže.

Dobrom snu pridonosi i redovito vježbanje. No energično vježbanje šest ili manje sati prije odlaska u krevet može imati potpuno suprotan učinak. Međutim, umjereno vježbanje neposredno prije spavanja pomaže nekim bolesnicima da lakše zaspu. Isprobavajte različite vježbe kako biste otkrili koje vam najviše pomažu.

Ne opirite se potrebi za kretanjem. Pokušate li potisnuti potrebu za kretanjem, simptomi će se najčešće pogoršati. Često je najbolje ustati iz kreveta i malo se razgibati. Neki su ustanovili da im u izvjesnoj mjeri pomaže hodanje, rastezanje, topla ili hladna kupka i masiranje nogu. Ukoliko morate duže vremena sjediti, primjerice dok putujete, možda će vam koristiti da um zaokupite čitanjem.

A što je s lijekovima? Predstavnici Fondacije za borbu protiv sindroma nemirnih nogu, čije je sjedište u Raleighu (Sjeverna Karolina, SAD), kažu da će “možda biti neophodno podvrći se farmakološkoj terapiji [terapiji lijekovima]”. No kako ne postoji univerzalni lijek koji pomaže svim oboljelima od sindroma nemirnih nogu, možda će vaš liječnik trebati pronaći lijek koji će se u vašem slučaju pokazati najdjelotvorniji. Neki ustanove da im najviše pomažu kombinacije određenih lijekova. Međutim, ponekad se zna desiti da lijek koji je jedno vrijeme djelovao izgubi svoj učinak. Kako je uzimanje lijekova, a naročito kombinacije lijekova, povezano sa zdravstvenim rizicima, važno je da pažljivo slijedite upute svog liječnika i tako ustanovite što je za vas najbolje.