PRIJE nekoliko godina ovakvo bi pitanje zvučalo posve apsurdno. Međutim, u današnje vrijeme neki ljudi ozbiljno razmatraju ovu mogućnost. Služeći se metodama za koje neki vjeruju da bi ih se moglo primijeniti i na ljude, znanstvenici su već uspjeli udvostručiti životni vijek voćnih mušica i crvâ.

Istraživanja pokazuju da su ljudske stanice smrtne te da se mogu dijeliti samo određen broj puta. Nakon toga njihova dioba prestaje. Taj se proces uspoređuje s nekakvim unutarnjim satom koji upravlja procesom starenja čovjeka i određuje trenutak njegove smrti. Znanstvenici sada rade na reprogramiranju tog sata.

Prema jednoj popularnoj teoriji ključ starenja nalazi se na rubovima dviju niti koje tvore DNK, u dijelu koji se naziva telomer. Telomere se uspoređuje s plastičnim kapicama na krajevima vezica za cipele, čija je svrha da se vezice ne odmotavaju. Znanstvenici su primijetili da se prilikom svake diobe stanica telomeri skraćuju poput gorućeg fitilja. Izgleda da se telomeri na koncu skrate do te mjere da se stanica prestane dijeliti. Međutim, uz prisustvo jednog određenog enzima telomeri se ne skraćuju. Stoga bi se, prema ovoj teoriji, dijeljenje stanica moglo nastaviti unedogled. Službenik jedne kompanije koja je uključena u ovo istraživanje rekao je: “Sada prvi put možemo zamisliti pojam ljudske besmrtnosti.” No ne slažu se svi znanstvenici s time.

Naravno, osobe koje pokazuju vjeru u Bibliju već tisućama godina vjeruju da ljudi mogu živjeti vječno. No one se ne pouzdaju u ljudske znanstvenike, već u najvećeg znanstvenika, onoga koji je stvorio sva živa bića, Jehovu Boga (Psalam 104:24, 25).

Biblija pokazuje da umiranje ljudi nije bilo sastavni dio Stvoriteljevog nauma. Prvi ljudski par stvoren je na Božju sliku i smješten u rajski vrt. Ti su ljudi bili savršeni, bez ikakvih manjkavosti uma ili tijela. Kao takvima, u izgledu im je stajao vječni život na Zemlji. To je Bog želio ljudima. Dao im je uputstva da rađaju djecu i postepeno prošire Raj po cijeloj Zemlji (1. Mojsijeva 1:27, 28; 2:8, 9, 15).

Kao što je vidljivo iz 3. poglavlja 1. Mojsijeve, Adam se namjerno pobunio protiv  Boga, unatoč tome što je znao da je kazna za to smrt. Štoviše, odlučivši se za neposlušnost, svom još nerođenom potomstvu donio je grijeh i smrt. Apostol Pavao objasnio je to ovim riječima: “Preko jednog čovjeka grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12). Drugim riječima, Adamovo tijelo prestalo je biti savršeno zbog toga što je Adam sagriješio. On je postepeno stario i na kraju umro. Njegovi potomci naslijedili su taj nedostatak.

Tako se smrt među ljudima pojavila kao posljedica Adamove pobune i Božje presude koja je uslijedila nakon nje. Ljudi neće uspjeti poništiti tu presudu. Mada je znanost puno napredovala na području medicine, nadahnute riječi koje je Mojsije zapisao pred 3 500 godina još uvijek vrijede: “Danâ godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jačega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijećemo” (Psalam 90:10).

Na našu radost, nada ipak postoji! Mada trenutno svi ljudi umiru, Jehova nije naumio da takvo stanje potraje unedogled. Iako su Adam i Eva zaslužili smrt, Bog je znao da će među njihovom još nerođenom djecom biti mnogo onih koji će pokazivati cijenjenje za njegovu ljubaznu brigu. Za te je ljude Bog pripremio beskrajni život na Zemlji. Psalmist je napisao: “Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj dovijeka” (Psalam 37:29). No kako će se to ostvariti?

To se neće desiti tako što će ljudi razriješiti tajne DNK. Ne, vječni život zapravo je dar kojim će Jehova nagraditi one koji pokazuju vjeru u njega. Svjestan činjenice da je potomstvu Adama i Eve potrebno oslobođenje, Jehova se pobrinuo za sredstvo koje će mu omogućiti postizanje vječnog života — otkupnu žrtvu Isusa Krista. Isus se osvrnuo na tu pripremu kad je rekao: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16).

Isus je, baš kao i Adam, bio savršen čovjek. Međutim, za razliku od Adama, Isus je bio savršeno poslušan Bogu. Stoga mu je bilo moguće žrtvovati svoj savršeni ljudski život i time platiti Adamov grijeh. Zahvaljujući tom činu punom ljubavi kojim je uravnotežena vaga pravde Adamova djeca mogla su biti oslobođena osude na smrt. U skladu s time, svi koji pokazuju vjeru u Isusa primit će Božji dar vječnog života (Rimljanima 5:18, 19; 1. Timoteju 2:5, 6).

Da su ljudi bili u stanju sami prevladati nesavršenost i postići vječni život, otkupnina ne bi bila potrebna. Biblija nas mudro savjetuje: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći. Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove. Blago onome, kojemu je pomoćnik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Jehovi, Bogu njegovu, koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji drži vjeru u vijek” (Psalam 146:3-6).

Znanstvena istraživanja neće donijeti vječni život, to će učiniti Jehova. Što god da Bog naumi, on to može i sigurno će učiniti. “Kod Boga ništa što kaže nije nemoguće” (Luka 1:37).