POSLJEDNJIH mjeseci drugog svjetskog rata u Evropi nacističke su blokade spriječile pristizanje svih brodskih pošiljki hrane u veće gradove na zapadu Nizozemske. Posljedice su bile strašne, kako to mogu posvjedočiti mnogi koji su živjeli u to vrijeme.

Čovjeku je normalno potrebno oko 1 600 do 2 800 kalorija dnevno. No, do travnja 1945. neki koji su živjeli u Amsterdamu, Delftu, Haagu, Leidenu, Rotterdamu i Utrechtu preživljavali su uzimajući dnevne obroke u vrijednosti od 500 do 600 kalorija. Smatra se da je kao posljedica toga tijekom Gladne zime 1944/45. od pothranjenosti umrlo najmanje 10 000 civila.

Susan Monkman, jedna od preživjelih, navodi da je njena obitelj u nuždi počela jesti lukovice tulipana. “Lukovice tulipana bile su nevjerojatno oštre”, kaže gospođa Monkman. “Nikakvo ih kuhanje ne bi omekšalo. Pa ipak, bili smo sretni što smo ih mogli jesti, žvačući ih polako i pažljivo. Od njih nas je danima boljelo grlo.” Da bi ublažili nadraživanje, lukovice bi pomiješali s nekoliko mrkvi ili šećernom repom, ako bi ih imali.

Sto grama lukovica tulipana sadrži otprilike 148 kalorija, 3 grama bjelančevina, 0,2 grama masti i 32 grama ugljikohidrata. Tako je jedenje neukusnih lukovica tulipana spasilo mnoge Nizozemce da ne umru od gladi.

Primjeri čovjekove užasne nečovječnosti prema drugom čovjeku, koji su neizbrisivo urezani u misli mnogih ljudi, pokazuju koliko je čovječanstvu očajnički potrebno ispunjenje biblijskog obećanja: “Prema [Božjem] obećanju očekujemo nova nebesa i novu zemlju, i u njima će prebivati pravednost” (2. Petrova 3:13).