BUDITE uvjereni da su osjećaji koji vas vjerojatno preplavljuju opravdani. Premda je vaša bolest ili tjelesno oštećenje nepobitna činjenica, vaš se um odupire promjenama koje vam bolest nameće. Ponekad izgleda kao da se vi i vaša bolest igrate potezanja užeta — s jedne je strane ono što ste prije bili, a s druge je ono što biste mogli postati. Sada vam se možda čini da bolest pobjeđuje u toj igri. No, možete postići obrat situacije. Kako?

“Kad čovjek zbog bolesti nešto izgubi”, kaže dr. Kitty Stein, “osjeća se vrlo slično kao kad mu netko umre.” Stoga, kad izgubite nešto tako dragocjeno kao što je zdravlje, sasvim je normalno dozvoliti sebi da neko vrijeme tugujete i plačete, kao što biste to učinili i da vam je umrla voljena osoba. Ustvari, možda niste izgubili samo zdravlje. Jedna žena objašnjava: “Morala sam prestati raditi. (...) Morala sam se odreći neovisnosti u kojoj sam uvijek uživala.” No čak i ako je tako, nastojte realno gledati na ono što ste izgubili. “Morate žaliti za onim što ste izgubili”, dodaje dr. Stein, koja i sama boluje od multiple skleroze, “no isto tako morate znati što ipak možete učiniti za sebe.” Da, kad se othrvate početnoj navali suza, vidjet ćete da vam stoje na raspolaganju neki važni izvori pomoći za kojima još niste posegnuli. Prije svega, možete si pomoći tako da se prilagodite situaciji.

Pomorac ne može stišati oluju, no može izaći s njom na kraj ako odgovarajuće namjesti jedra. Slično tome, vi možda niste u stanju obuzdati bolest koja je poput oluje ušla u vaš život, no možete se nositi s njom tako da odgovarajuće namjestite “jedra”, odnosno prilagodite svoju fizičku, psihičku i emocionalnu snagu. Što drugim kronično bolesnim osobama pomaže u tome?

Nakon što se oporave od prvobitnog šoka koji nastupa kad čuju dijagnozu, mnogi smatraju da je bolje znati bolnu istinu nego suočavati se s nekim neodređenim strahom. Strah vas može paralizirati, dok vam upućenost u to što se s vama događa može pomoći da razmislite što možete poduzeti — a to samo po sebi često ima pozitivan učinak. “Pomislite koliko vam se svaka briga čini lakša kad isplanirate kako ćete se s njome boriti”, kaže dr. David Spiegel sa Sveučilišta Stanford. “Puno prije nego bilo što konkretno poduzmete, smanjit ćete osjećaj nelagodnosti ako isplanirate što ćete učiniti.”

Možda osjećate potrebu da saznate nešto više o svojoj bolesti. Jedna biblijska poslovica kaže: “Tko ima znanje, raste mu moć” (Priče Salamunove 24:5, NS ). “Posudite knjige iz knjižnice. Saznajte o svojoj bolesti najviše što možete”, savjetuje jedan čovjek koji je vezan za krevet. Kad saznate koji se načini liječenja nude i kako se sve možete nositi s bolešću, možda ćete ustanoviti da vaše stanje možda i nije tako loše kao što ste se pribojavali. Možda ćete čak otkriti neke razloge za optimizam.

Međutim, vaš konačan cilj nije to da samo razumski prihvatite svoju bolest. Dr. Spiegel objašnjava: “To prikupljanje informacija dio je važnog procesa u kojem čovjek prihvaća bolest, počinje je shvaćati i sagledava je na objektivan način.” Prihvaćanje činjenice da vam se život promijenio, ali da mu nije došao kraj predstavlja delikatan proces koji se često sporo odvija. No taj korak naprijed — od toga da razumski prihvatite svoju bolest do toga da je prihvatite u emocionalnom pogledu — korak je koji ipak možete učiniti. Kako?

Možda ćete trebati promijeniti svoje gledište o tome što znači prihvatiti bolest. Uostalom,  nema ničeg lošeg u prihvaćanju činjenice da ste bolesni, kao što nema ničeg lošeg ni u tome da pomorac prihvati činjenicu da se nalazi u oluji. Naprotiv, to što realno gleda na oluju potiče ga da nešto poduzme. Isto je i s vama. Ako prihvatite svoju bolest, u tome nema ništa loše, naprotiv, to je znak da se, prema riječima jedne kronično bolesne žene, “krećete u novom smjeru”.

Možda biste se trebali podsjetiti da čak i ako ste izgubili neke fizičke sposobnosti to ne mora neminovno značiti da su ugrožena vaša mentalna, emocionalna i duhovna svojstva. Naprimjer, jesu li vaša inteligencija te sposobnost organiziranja i logičkog razmišljanja iste kao i prije? Možda još uvijek imate srdačan osmijeh i osjećaj brige za druge te sposobnost da budete dobar slušač i istinski prijatelj. A što je najvažnije, još uvijek imate vjeru u Boga.

Osim toga, imajte na umu da, iako ne možete u potpunosti promijeniti svoje okolnosti, ipak možete odlučiti kako ćete na njih reagirati. Irene Pollin, iz američkog Nacionalnog instituta za rak, kaže: “Vi odlučujete o tome kako ćete reagirati na svoju bolest. To je vaše pravo, bez obzira na to što vam bolest nameće.” Sedamdesetogodišnja Helen, koja boluje od uznapredovale multiple skleroze, potvrđuje: “Odgovor na pitanje hoćete li ponovno uspostaviti unutarnju ravnotežu ne ovisi toliko o samoj bolesti koliko o tome kako ćete na nju reagirati.” Jedan čovjek koji se već godinama nosi sa svojom invalidnošću kaže: “Pozitivan stav je ono što daje stabilnost.” Ustvari, Priče Salamunove 18:14 (St ) kažu: “Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?”

Kad ponovo uspostavite emocionalnu ravnotežu, možda se nećete više pitati: ‘Zašto se to baš meni dogodilo?’ nego: ‘Što da poduzmem sad kad mi se to dogodilo?’ U ovoj fazi mogli biste odlučiti poduzeti daljnje korake, praveći pomak u svojoj trenutnoj situaciji. Razmotrimo nekoliko koraka.

Procijenite svoje stanje, razmislite o tome što treba promijeniti i potom nastojte promijeniti ono što možete. “Kad se razbolite, to je prilika da ponovo razmislite o svom životu — to je otrežnjavajuća opomena, a ne nagovještaj smrti”, kaže dr. Spiegel. Pitajte se: ‘Što mi je bilo važno prije nego što me snašla bolest? U kojoj se mjeri to promijenilo?’ Nemojte si postavljati takva pitanja da biste otkrili što više ne možete činiti, već da biste utvrdili što još uvijek možete, možda tako da radite stvari na drugi način. Uzmimo za primjer ranije spomenutu Helen.

Ona već 25 godina boluje od multiple skleroze, zbog koje joj oslabljuju mišići. Isprva je hodala uz pomoć hodalice. Nakon  toga izgubila je kontrolu nad desnom rukom i počela se služiti lijevom. Zatim ju je izdala i lijeva ruka. A onda je, prije otprilike osam godina, došla dotle da više nije mogla hodati. Sada je drugi moraju prati, hraniti i oblačiti. Premda je žalosna zbog toga, ipak kaže: “Još uvijek se držim gesla: ‘Misli na ono što možeš raditi, a ne na ono što si nekad radio.’ ” Zahvaljujući pomoći svog supruga i patronažnih sestara, a i svojoj domišljatosti, Helen se i dalje može baviti nekim aktivnostima u kojima je uvijek uživala. Naprimjer, prenošenje poruke o biblijskom obećanju u vezi s predstojećim miroljubivim novim svijetom igra značajnu ulogu u njenom životu od njene 11 godine. Ona još i danas to čini svaki tjedan (Matej 28:19, 20). Helen objašnjava kako to čini:

“Obično zamolim patronažnu sestru da mi drži novine. Zajedno čitamo osmrtnice i izabiremo neke od njih. Zatim kažem patronažnoj sestri koje bih misli htjela iznijeti u pismu članovima obitelji pokojne osobe, a ona otipka pismo. Uz pismo šaljem i brošuru Kad umre netko koga voliš, * koja objašnjava utješnu biblijsku nadu u uskrsnuće. To činim svake nedjelje poslijepodne. Raduje me što još uvijek mogu drugima prenositi dobru vijest o Božjem Kraljevstvu.”

Postavite razumne i dostižne ciljeve. Jedan od razloga zašto Helen nastoji promijeniti ono što može jest to što ima priliku postavljati i postizati određene ciljeve. To je važno i za vas. Zašto? Zato što postavljanje ciljeva usmjerava vaše misli prema budućnosti, a postizanje ciljeva daje vam osjećaj da ste u nečemu uspjeli. To vam ujedno može vratiti određenu mjeru samopouzdanja. No, mislite na to da cilj koji si postavite bude konkretan. Naprimjer, mogli biste odlučiti: ‘Danas ću pročitati jedno poglavlje Biblije.’ Osim toga, postavljajte ciljeve koji su u vašoj situaciji realni. Budući da se po svojoj tjelesnoj građi i u emocionalnom pogledu razlikujete od drugih osoba koje boluju od kroničnih bolesti, možda nećete biti u stanju ostvariti ciljeve koje oni mogu (Galaćanima 6:4).

“Kad ostvarite određeni cilj, ma kako vam se činio malim, to vas potiče da učinite još više”, kaže Lex, koji živi u Nizozemskoj. On je prije više od 20 godina u 23. godini života doživio nesreću zbog koje je ostao paraliziran.  Nakon toga mnogo je puta bio na fizikalnoj terapiji, a za vrijeme tih tretmana potican je na postavljanje ciljeva, primjerice da opere lice malim ručnikom. Bilo je naporno, no ipak je uspio. Kad je shvatio da je uspio ostvariti taj cilj, postavio je drugi — da sam otvara i zatvara pastu za zube. Ponovo je uspio. “Premda nije bilo lako”, kaže Lex, “ustanovio sam da mogu učiniti više od onog što sam smatrao mogućim.”

Uz pomoć svoje supruge Tineke, Lex je postigao i veće ciljeve. Naprimjer, danas u pratnji Tineke u invalidskim kolicima posjećuje ljude od kuće do kuće kako bi im prenosio biblijsku spoznaju. Usto svaki tjedan posjećuje i ohrabruje jednog teškog invalida s kojim proučava Bibliju. “To što pomažem drugima”, kaže Lex, “pruža mi veliko zadovoljstvo.” Biblija potvrđuje: “Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35).

Možete li i vi sebi postaviti ciljeve kako biste pomagali drugima? To što ste bolesni ili imate neki drugi hendikep može vam pomoći da naročito dobro tješite druge ljude, budući da zbog vlastitih problema postajete osjetljiviji na tuđe patnje.

Održavajte kontakt s drugim ljudima. Medicinske studije pokazuju da druženje dobro djeluje na zdravlje. Međutim, točno je i ono suprotno. “Veza između izoliranosti od drugih ljudi i smrtnosti (...) jednako je snažna kao i veza između pušenja (...) i smrtnosti”, kaže jedan istraživač. On dodaje: “Za zdravlje je možda jednako važno održavati prijateljstva koliko i prestati pušiti.” Stoga ne čudi da taj istraživač zaključuje kako je naše umijeće održavanja prijateljstava “presudno za život”! (Priče Salamunove 18:1).

Međutim, kao što je bilo rečeno u prethodnom članku, možda je problem u tome da su vas neki prijatelji prestali posjećivati. Za vaše je dobro da prekinete tu izoliranost koja sve više uzima maha. No kako to učiniti? Za početak biste mogli pozvati prijatelje da vas posjete.

Potrudite se da se vaši posjetioci osjećaju ugodno. * To možete učiniti tako da manje pričate o bolesti kako vašim gostima ne bi dojadilo slušati o njoj. Jedna kronično bolesna žena riješila je taj problem ograničivši vrijeme u kojem su ona i njen suprug razgovarali o njenoj bolesti. “Naprosto smo morali postaviti granicu”, kaže ona. Zaista, vaša bolest ne mora se toliko isticati da sve drugo što  biste mogli ispričati uopće ne dolazi do izražaja. Jedan je čovjek posjetio svog nepokretnog prijatelja i razgovarao s njim o umjetnosti, povijesti i njegovim razlozima za vjeru u Jehovu Boga. Poslije je rekao: “Bolest ne dominira njegovom osobnošću. Bio je pravi užitak razgovarati s njim.”

Vaš smisao za humor također će doprinijeti tome da prijateljima bude ugodno navratiti do vas. Osim toga, smijeh koristi i vama samima. “Humor vam pomaže da se nosite s mnogim situacijama, bilo da je uzrok problema u vama samima bilo da se radi o vanjskim utjecajima”, kaže jedan čovjek koji boluje od Parkinsonove bolesti. Zaista, smijeh može biti djelotvoran lijek. U Pričama Salamunovim 17:22 stoji: “Srce veselo pomaže kao lijek.” Koristit će vam čak i ako se smijete samo nekoliko minuta. Osim toga, “za razliku od nekih drugih lijekova s kojima eksperimentiramo, smijeh je potpuno bezopasan, neotrovan i zabavan”, kaže spisateljica Susan Milstrey Wells, koja je i sama kronično bolesna. “Izuzev lošeg raspoloženja, zaista nemamo što izgubiti.”

Pronađite načine da smanjite stres. Istraživanja potvrđuju da stres može pogoršati fizičke simptome bolesti, dok ih smanjenje stresa čini podnošljivijima. Prema tome, pokušajte s vremena na vrijeme učiniti neku promjenu (Propovjednik 3:1, 4). Nemojte dozvoliti da se čitav vaš život vrti oko bolesti. Ako ste vezani za kuću, možete pokušati smanjiti pritisak svojih emocija tako da slušate laganu muziku, čitate neku knjigu, dugo se kupate, pišete pisma ili pjesme, slikate, svirate neki muzički instrument, razgovarate s povjerljivim prijateljem ili se zaokupite sličnim aktivnostima. To neće trajno riješiti vaš problem, no moglo bi vam donijeti privremeno olakšanje.

Ako ste pokretni, izlazite u šetnju, idite u kupovinu, uređujte vrt, odvezite se nekamo ili, po mogućnosti, otiđite nekamo na odmor. Istina, putovanje će zbog vaše bolesti možda biti kompliciranije, no uz prethodnu pripremu i malo improvizacije, prepreke se ipak mogu savladati. Naprimjer, ranije spomenuti Lex i Tineke uspjeli su otputovati u inozemstvo. “Iako smo na početku odmora bili pomalo napeti”, kaže Lex, “ipak smo se odlično proveli!” Da, premda je bolest sastavni dio vašeg života, ona ne mora njime dominirati.

Crpite snagu iz vjere. Pravi kršćani koji se uspješno nose s ozbiljnim hendikepima kažu da im vjera u Jehovu Boga i druženje s kršćanskom skupštinom uvijek služe kao izvor utjehe i snage. * Slijede neki njihovi komentari o važnosti molitve, proučavanja Biblije, razmišljanja o budućnosti i pohađanja kršćanskih sastanaka u Dvorani Kraljevstva.

● “Još uvijek povremeno padnem u depresiju. Kad se to dogodi, molim se Jehovi i on učvršćuje moju odluku da nastavim raditi ono što mogu” (Psalam 55:22; Luka 11:13).

● “Čitanje Biblije i duboko razmišljanje o onom što sam pročitao zaista mi puno pomaže da sačuvam duševni mir” (Psalam 63:6; 77:11, 12).

● “Proučavanje Biblije podsjeća me na to da pravi život tek predstoji i da neću uvijek biti invalid” (Izaija 35:5, 6; Otkrivenje 21:3, 4).

● “Vjera u budućnost koja je obećana u Bibliji daje mi snagu da se iz dana u dan nosim sa životnim izazovima” (Matej 6:33, 34; Rimljanima 12:12).

● “Prisustvovanje sastancima u Dvorani Kraljevstva pomaže mi da usmjeravam svoje misli na ono što je pozitivno, a ne na svoju bolest” (Psalam 26:12; 27:4).

● “Raduje me ohrabrujuće druženje s članovima skupštine” (Djela apostolska 28:15).

Biblija nam jamči: “Jahve je dobar onima koji se u njeg’ uzdaju, on je okrilje u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utječu” (Nahum 1:7, St ). Blizak odnos s Jehovom Bogom i druženje s kršćanskom skupštinom izvori su utjehe i snage (Rimljanima 1:11, 12; 2. Korinćanima 1:3; 4:7).

Uspješno svladavanje izazova koje donosi život s teškom bolešću ili invalidnošću proces je koji se “ne dešava preko noći, već traje”, primjećuje jedna socijalna radnica koja pomaže ljudima da se nose s posljedicama kronične bolesti. Budite strpljivi, savjetuje jedan drugi stručnjak, jer sada učite “nešto potpuno novo: nositi se s teškom bolešću”. Budite svjesni činjenice da ćete čak i ako imate pozitivan stav možda imati pokoji loš dan ili tjedan i slomiti se pod teretom svoje bolesti. Međutim, s vremenom ćete možda uočiti napredak. Tako je bilo u slučaju jedne žene, koja je rekla: “Bila sam jako uzbuđena kad sam shvatila da je prošao čitav dan, a da nisam ni pomislila na rak. (...) Prije nekog vremena ne bih ni sanjala da je to moguće.”

Zaista, nakon što proživite prve strahove i postavite si nove ciljeve, mogli biste se iznenaditi kad vidite kako se dobro nosite sa situacijom — što pokazuje i sljedeći članak.