U SJEVEROZAPADNOM dijelu Španjolske nalazi se neobična kamena tvorevina isklesana iz zlatnog pješčenjaka. Tepih od zelenih kestenova stvara dojam da su nazubljene stijene i kule koje se uzdižu nebu pod oblake isklesane djelovanjem prirodnih sila. Tek pokoji otvor tunela daje naslutiti da se radi o nekoj drevnoj tajni. Ovdje, na mjestu koje se danas zove Las Médulas, nekada se nalazio najveći rudnik zlata u Rimskom Carstvu.

Zlato je oduvijek imalo neki posebni čar, koji je ljude tjerao da ne žaleći truda poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi ga se domogli. Biblijska knjiga o Jobu opisuje kako je tisućama godina ranije ‘čovjek iskopao okna rudnicima, prevrnuo planine iz temelja i prokopao tunele u stijeni’, tragajući za zlatom, srebrom i dragim kamenjem (Job 28:1-10, Today’s English Version).

Stoljećima kasnije, u vrijeme kada je Rim vladao svijetom, zlato je još uvijek bilo veoma traženo. Car August želio je ekonomski stabilnu državu, pa su srebrni denari i zlatni aureusi bili pouzdano sredstvo koje je caru trebalo za unapređivanje rimske trgovine. Dakako, da bi iskovao dovoljno novčića, trebao je zlata i srebra. Stoga su tragači za zlatom u stopu pratili osvajačke rimske legije.

Kad su rimske legije kratko pred početak naše ere konačno pokorile sjeverozapadnu Španjolsku, pronašle su nove zalihe zlata. No na njihovu nesreću, taj dragocjeni metal bio je pohranjen u naplavnim naslagama planina koje nisu tako lako ustupale svoje zlato. Dva i po stoljeća muke i znoja bilo je potrebno da se otkopa to skriveno blago.

Međutim, Rimljani se nisu dali zastrašiti. Radna snaga bila je jeftina, a tadašnje metode vađenja rude — mada mukotrpne — činile su taj projekt izvedivim. Zlato su planirali vaditi metodom postepenog ispiranja planine. Da bi ostvarili svoj naum, Rimljani su sagradili više od 50 kanala, nekoliko velikih rezervoara visoko u planinama te prokopali stotine kilometara tunela.

Kad bi radnici u jednom dijelu planine prokopali mrežu tunela, drugi bi u nju pustili vodu pod pritiskom. To bi silno prodiranje vode izbacilo tone zemlje. Pijesak i kamenje u kojima se krilo zlato slili bi se niz planinu, gdje se ispiranjem i prosijavanjem odvajalo zlato. Nakon toga bi se izgradilo novu mrežu tunela i čitav bi se postupak ponovio.

 Je li se sav taj trud isplatio? Strpljivo radeći, Rimljani su iz Las Médulasa izvadili oko 800 tona zlata. Da bi došli do sveg tog zlata, tisuće radnika doslovno je pomaklo planine — preko 240 milijuna kubičnih metara zemlje. Svakih deset tona iskopane zemlje donijelo bi im 30 grama zlata.

Danas od svega toga nije ostalo ništa do tunela i nazubljenih litica razlomljene planine, koju je uglačala erozija, a kestenovi zaodjenuli svojim šumama. Ironično je da su se ovi pitomi kestenovi koje su Rimljani donijeli u Španjolsku pokazali mnogo trajnijima od zlata.