MILIJUNI ljudi, naročito oni u gradovima, osjećaju da je život postao vrtoglava i iscrpljujuća jurnjava. To je posebice slučaj u zapadnim zemljama. Na jednom vjerskom skupu koji je nedavno održan u Sjedinjenim Državama govornik je zamolio sve one u publici koji se većinu vremena osjećaju umorno da podignu ruku. Odjednom se more ruku našlo u zraku.

U knjizi Why Am I So Tired? stoji: “Suvremeni život pun je napetih situacija za koje se prije nije znalo — treba stići na avion, obaviti sve u roku, odvesti djecu na vrijeme u vrtić i otići po njih, popis je beskonačan.” Nimalo ne čudi što neki znaju reći da je umor pošast našeg vremena. *

Nekada je život bio jednostavniji, a tempo života sporiji. Ljudi su više živjeli u skladu s prirodnim ciklusima — dan je bio za rad, a noć za obitelj i spavanje. Danas pak postoji mnoštvo razloga zbog kojih se ljudi osjećaju sve umorniji i iscrpljeniji.

Jedan od razloga mogao bi biti taj što ljudi manje spavaju. A jedan od značajnijih događaja koji su skratili vrijeme namijenjeno snu bila je pojava električne rasvjete. Pritiskom na prekidač ljudi su sada mogli regulirati dužinu “dana”, pa su uskoro počeli ostajati duže budni. Doduše, mnogi baš i nisu imali prevelikog izbora što se toga tiče jer su tvornice počele raditi danonoćno, a radno vrijeme uslužnih djelatnosti se produžilo. Jedan je pisac rekao: “Rođeno je dvadesetčetverosatno društvo.”

Druga tehnološka dostignuća, primjerice radio, televizija i osobno računalo, također su odigrala značajnu ulogu u lišavanju ljudi potrebnog im sna. U mnogim zemljama program na TV-u traje 24 sata na dan. Nije ništa neuobičajeno da se ljubitelji filmova ili sporta pojave na poslu  pospani i umorni nakon što su do ranih jutarnjih sati sjedili pred televizorom. Osobna računala i bezgranična mogućnost zabave koju ona nude također mame milijune da ostanu budni do kasno u noć. Naravno, ovi uređaji nisu sami po sebi loši; međutim, nekim ljudima pružaju dodatni poticaj za ignoriranje potrebe za odmorom.

No nisu samo dani postali duži već se čini da se i sam život nekako ubrzava — što ponovo možemo pripisati tehnologiji. Konjska zaprega od prije nepunih sto godina drastično se razlikuje od današnjih brzih automobila, superbrzih putničkih vlakova i aviona na mlazni pogon. Ustvari, današnji poslovni ljudi čiji su djedovi vjerojatno na posao išli pješice, biciklom ili na konju mogu između dva obroka preletjeti Atlantski ocean!

Ured je također prošao kroz period tihe revolucije u interesu brzine i produktivnosti. Pisaći strojevi i uobičajeni način dopisivanja ustuknuli su pred kompjuterima, telefaksima i e-mailom. Prijenosna računala, mobiteli i sonoprijemnici čak su izbrisali jasnu granicu između doma i ureda.

Naravno, nitko od nas ne može usporiti tempo ovog svijeta koji se sve više ubrzava. Međutim, svatko od nas može u svom privatnom životu učiniti prilagodbe koje će mu omogućiti da živi mirnijim, uravnoteženijim životom. No prije nego razmotrimo tu mogućnost, istražimo kako današnji zahuktali tempo može utjecati na nas osobno i na društvo općenito.