KAD naranče nisu narančaste? To možda zvuči kao igra riječi, no možda se i ne radi o tome. Na Siciliji logičan odgovor glasi: “Onda kad su crvene!”

Riječ je o sicilijanskim crvenim narančama, čija upadljiva boja mesa može varirati od narančaste prošarane tamnocrvenom, preko žutocrvene i intenzivne purpurne do gotovo crne. Kora im je narančasta s blagom primjesom crvene ili ljubičaste nijanse, a miris neodoljivo svjež. Njihov je okus intenzivan i kiselkasto sladak, a neki kažu da “malo podsjeća na maline”.

Agrumi se u Italiji uzgajaju još od drevnih vremena. Naranče su vjerojatno stigle na Siciliju iz Azije najkasnije u četvrtom stoljeću n. e., no bile su to svijetle, kisele naranče. Portugalci su u 14. i 15. stoljeću donijeli slatku naranču u Evropu, a odatle je zajedno s drugim agrumima donesena u Sjevernu, Srednju i Južnu Ameriku. Međutim, crvene su naranče tek početkom 20. stoljeća prvi put službeno priznate kao zasebna sorta, i to je bilo na Siciliji.

Sve naranče sadrže karotin, onaj isti žutonarančasti pigment koji određuje boju žumanjka i mrkve. Sicilijanske crvene naranče sorti Moro, Tarocco i Sanguinello neobične su po tome što se u njima stvara crveni pigment antocijan, koji zrelom voću daje karakterističnu crvenu boju. * No ako drvo crvene naranče uzmete odavde — s relativno malog područja u pokrajinama Catania, Siracusa i Enna — i zasadite ga negdje drugdje, njegovi plodovi možda uopće neće biti crveni. Zašto? Po čemu je ovaj dio istočne Sicilije tako poseban?

Nije poznato koji sve faktori utječu na stvaranje antocijana u sicilijanskim crvenim narančama. Još uvijek nije utvrđeno na koji način, odnosno da li uopće, tlo utječe na pigmentaciju plodova. Drugi specifični faktori ili pospješuju ili sprečavaju stvaranje crvenog pigmenta u vrijeme dozrijevanja ploda. Naprimjer, primijećeno je da plod počinje dobivati crvenu boju kad su noću temperature veoma niske, a danju Sunčeva svjetlost vrlo jaka. Što se tiče okusa, obilje Sunčeve svjetlosti jamči odgovarajuću količinu jednostavnih šećera, a umjerena količina oborina osigurava snažan i jedinstven okus.

Smatra se da je ova jedinstvena kombinacija faktora odgovorna za to što se sicilijanske crvene naranče toliko razlikuju od drugih sorti. Slične sorte uzgajaju se i u nekim drugim dijelovima južne Italije te u Španjolskoj, Maroku, na Floridi i u Kaliforniji, no navodno nitko nije uspio uzgojiti sortu koja bi imala sva svojstva sicilijanske crvene naranče.

Osim izuzetne boje, ovo voće ima i veliku hranjivu vrijednost. Naranče sorte Tarocco imaju u sebi više vitamina C nego bilo koji drugi agrum. Samo jedna naranča osrednje veličine pruža organizmu preporučenu dnevnu dozu tog vitamina. Kaže se da crvene naranče imaju mnoga korisna svojstva. Spomenimo samo neka: čaša gustog, svježeg narančinog soka ukusan je i zdrav izvor jednostavnih ugljikohidrata, koji se lako apsorbiraju i imaju veliku energetsku vrijednost, te minerala i vlakana. Stoga sicilijanski uzgajivači agruma s pravom nastoje zaštititi svoj jedinstveni proizvod i potaknuti ljude da ga više cijene.

Stručnjaci su uvjereni da ovo sicilijansko voće “zahvaljujući svom snažnom okusu, idealnoj ravnoteži kiselosti i slatkoće te specifičnom okusu koji se dugo pamti spada u red najboljih slatkih sorti naranče na svijetu”. Jednog dana možda ćete biti u prilici da prosudite slažete li se s tim opisom.

Crvena naranča pojavila se tek u novije vrijeme, no ona je tek mali dio ogromnog izbora izvrsne hrane u kojoj čovjek može uživati zahvaljujući Jehovinim stvaralačkim djelima. Stoga svatko tko cijeni Božju velikodušnost vidi da čak i “rodna drveta (...) hvale ime Jehovino” (Psalam 148:9, 13; 1. Mojsijeva 1:29).