“DRAGA GOSPOĐO”, rekao je liječnik kad je pregledao rezultate krvnih pretraga, “imunitet vam je prilično slab.” Veronica se već duže vrijeme ne osjeća dobro. Iscrpili su je uzastopni napadi bronhitisa, a nedavno je imala i upalu uha te neugodnu upalu sinusa.

Što je imunitet i zašto je on tako važan? Kako on funkcionira?

Imunološki sustav je složeni skup molekula i specijaliziranih stanica koje blisko surađuju u borbi protiv infekcije. On nam je potreban za obranu od napada stranih tijela, kao što su bakterije ili virusi.

To bismo mogli ilustrirati tako da tijelo usporedimo s nekim drevnim gradom. Tipičan grad obično se nalazio na uzvišenju, tako da se već izdaleka moglo uočiti dolazak bilo koje neprijateljske vojske. Grad je bio zaštićen te okružen zidinama i vratima na kojima su bili postavljeni stražari. U gradu koji je imao takvu obranu moglo se živjeti u sigurnosti. Usporedimo li svoje tijelo s takvim gradom, bolje ćemo razumjeti što je potrebno da bi se ono branilo od napada.

Kod našeg tijela prvu liniju obrane od napada klica čine koža i sluznica (naprimjer sluznica nosa i grla). Koža djeluje kao važna fizička prepreka. Na površini kože nalaze se milijarde klica, no mnoge od njih uklanjaju se ljuštenjem vanjskih slojeva kože.

Sluznica je mekša i osjetljivija od kože. Međutim, ona sadrži mnoge prirodne tvari koje uništavaju klice. Jedna od tih tvari, takozvani lizozim, nalazi se u suzama, slini i znoju. Znoj samom svojom kiselošću može sprečavati razvoj mnogih klica, no lizozim ih uništava razarajući njihove stanične stijenke. Iz tog razloga životinja koja na tijelu ima neku ranu može pospješiti njeno zacjeljivanje jednostavno tako da je liže.

Zamislimo da bakterije koje mogu uzrokovati bolest prodru u naš “grad” kroz neku ranu ili putem zaraze. Čitava vojska stanica odmah kreće u akciju, a sve one imaju isti cilj — uklanjanje klica koje napadaju organizam, a potom oporavak od bolesti. Stanice koje sudjeluju u obrambenom ratu nazivaju se leukociti, ili bijele krvne stanice. U ovoj fazi borbe važne su tri vrste bijelih krvnih stanica: monociti, neutrofili i limfociti.

Kad monociti “čuju” kemijske signale koji javljaju da je u nekom području došlo do upale, napuštaju krvotok i ulaze u napadnuto tkivo, gdje se pretvaraju u makrofage, to jest “izjelice”. Oni na licu mjesta proždiru sve što je organizmu strano. Osim toga, izlučuju takozvane citokine, važne tvari koje pripremaju tijelo na borbu protiv infekcije. Citokini, između ostalog, uzrokuju porast temperature. Povišena temperatura korisna je zato što ukazuje na pokretanje obrambenih mehanizama. Ona može ubrzati liječenje i ujedno služi kao koristan znak kod postavljanja dijagnoze.

Zatim neutrofili “čuju” kemijski signal iz područja gdje se pojavila upala i hitaju u pomoć makrofagima. Oni također proždiru bakterije. Kad neutrofili propadnu, izbacuju se iz tijela u obliku gnoja. Prema tome, stvaranje gnoja još je jedan vid obrane organizma. U ovom slučaju mogla bi se primijeniti latinska izreka pus bonum et laudabile (što znači “dobar i hvalevrijedan gnoj”), koju liječnici koriste već stoljećima. Stvaranje gnoja pomaže u suzbijanju infekcije. Nakon što progutaju klicu, naši prijatelji makrofagi pokazuju limfocitima djeliće klice kako bi ih upozorili na uljeza.

Limfociti su elitne jedinice posebno osposobljene za borbu protiv infekcije. Oni proizvode takozvana antitijela, tvari koje se na specifičan način vežu za određeni djelić klice. Postoje dvije glavne grupe limfocita, a svaka ima drugačije sposobnosti. Prva grupa su B-stanice, koje proizvode antitijela i šalju ih u krvotok. B-stanice nazvane su oružane snage imunološkog sustava i one izuzetno precizno odapinju svoje strijele, to jest antitijela. Ta će antitijela “tražiti” njima poznatu klicu i potom će napasti neki od ključnih dijelova klice. Druga glavna grupa limfocita, T-stanice, pričvršćuje na svoju površinu antitijela koja prepoznaje. T-stanice koriste antitijela kako bi napale neprijatelja, pri čemu se, slikovito govoreći, upuštaju u borbu prsa o prsa.

Sada priča postaje još zamršenija. Podgrupa T-stanica, takozvane pomagačke T-stanice, pomaže svojim suradnicama, B-stanicama, da izlučuju velike količine antitijela. Prije nego što krenu u napad, pomagačke T-stanice komuniciraju jedna s drugom. Najnovija istraživanja pokazuju da te stanice pomoću kemijskih signala uzbuđeno “razgovaraju” jedna s drugom, izmjenjujući informacije o stranom tijelu, i ta se pojava naziva razgovor putem vibracija.

U pomoć pristiže još jedna važna grupa stanica, naime prirodne stanice ubojice. One ne proizvode antitijela, već su spremne uništiti stanice koje su tijelu postale “strane” zato što su zahvaćene infekcijom. Tako prirodne stanice ubojice također štite zdravlje organizma.

 Na kraju limfociti zahvaljujući imunološkom pamćenju mogu upamtiti karakteristike neke klice, kao da su ih pohranili u njen dosje. Stoga ako se ikad ponovno pojavi ta vrsta klice, limfociti već imaju specifična antitijela pomoću kojih će je smjesta uništiti.

Makrofagi, stanice koje pokreću imunološku reakciju, ujedno pomažu da se posao privede kraju tako što ostaju na licu mjesta i smiruju upalni proces. Oni iz nastradalog područja uklanjaju mrtve stanice, djeliće stanica ili otpadne tvari, sve što je nakon bitke ostalo na “bojnom polju”. Tako u “gradu” ponovno uspostavljaju red i mir.

U prethodnim odlomcima samo je općenito prikazan način na koji funkcionira imunološki sustav. No postoje mnogi razlozi zbog kojih imunitet može oslabiti: Može se raditi o primarnim oblicima imunodeficijencije, to jest urođenim poremećajima imunološkog sustava, i o sekundarnim oblicima, odnosno poremećajima koji se stječu tijekom života zbog zaraze raznim bolestima.

Jedna od najtežih zaraznih bolesti je AIDS, koji je u 1980-ima naglo poprimio razmjere zastrašujuće pandemije. Uzrokuje ga virus humane imunodeficijencije (HIV), koji može napasti ključni dio imunološkog sustava i potom sve više uništava jednu specifičnu vrstu limfocita. Time se uništava jedan izuzetno važan dio čovjekovog obrambenog sustava. Nakon toga infekcije se ponavljaju i nikad se ne mogu u potpunosti iskorijeniti. Ustvari, one postaju sve teže, a tijelo se nema čime braniti. Ono je poput razorenog grada koji je ostao bez zidina i svatko ga može osvojiti.

Srećom, nisu svi poremećaji imunološkog sustava tako ozbiljni. Veronica, koja je spomenuta u uvodu, imala je mali poremećaj u proizvodnji jedne vrste antitijela koja se obično nalaze u sluznici, posebice u sluznici dišnih puteva. To je razlog zbog kojeg je imala česte infekcije koje su trajale duže nego što je uobičajeno.

Veronica se oporavila. Nakon što je čula liječnikovo objašnjenje, odlučila je da će se pomno pridržavati liječenja koje joj je propisao. Kad se oporavila od upale sinusa, pristala je na terapiju injekcijama koje potiču organizam na proizvodnju antitijela. * Osim toga, prestala je pušiti i uspjela je odvojiti više vremena za odmor. Ubrzo nakon toga njeno se zdravstveno stanje znatno poboljšalo.

Da, stvoreni smo da budemo zdravi i uživamo u životu. Kad razmišljamo o zadivljujućoj složenosti imunološkog sustava i drugih kompleksnih mehanizama u ljudskom tijelu, to nas navodi da se divimo mudrosti svog Stvoritelja i da mu budemo zahvalni (Psalam 139:14; Otkrivenje 15:3). Premda danas zbog ljudske nesavršenosti nismo uvijek zdravi, Božja nadahnuta Riječ jamči nam da će u novom svijetu koji uskoro treba doći ljudima biti vraćeno savršenstvo uma i tijela, tako da “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam” (Izaija 33:24).