JOHN je već ranije razmišljao o tome da jednim dijelom novca koji je namijenio za izgradnju i opremu stolarske radionice uplati osiguranje od požara. Međutim, mislio je: ‘Veoma sam pažljiv čovjek. I ako nikad ne izbije požar, osiguranje će biti bacanje novca.’ No požar je izbio. Da je Johnova radionica bila osigurana, vjerojatno bi je mogao ponovo sagraditi. Ovako, bez osiguranja, to je bilo nemoguće.

Osiguranje nije investicija koja u svakom slučaju jamči povrat uloženog novca. Ono nije ni kockanje. Kockar se svojevoljno upušta u rizik, dok osiguranje nudi zaštitu od rizika koji već postoje. Osiguranje je jedan od načina na koje se rizik dijeli s drugima.

Još od drevnih vremena ljudi povezani u neku zajednicu izdvajali su dio svojih sredstava kako bi pomogli onima koji su pretrpjeli kakav gubitak. Prije otprilike 3 500 godina Mojsije je poučio izraelsku naciju da u određenim vremenskim razmacima prilaže dio svojih proizvoda za ‘došljake, sirote i udovice’ (5. Mojsijeva 14:28, 29).

Osiguranje postoji već tisućama godina. Jedan vid kreditnog osiguranja spominje se u Hamurabijevom zakoniku, zbirci babilonskih zakona za koju se kaže da je starija od Mojsijevog zakona. Da bi financirali svoje trgovačke ekspedicije, vlasnici brodova u drevna vremena uzimali su zajam od ulagača. U slučaju kakve nesreće vlasnici brodova nisu bili obavezni vratiti zajam. Kako su se mnogi brodovi vraćali sigurno sa svojih putovanja, kamate na zajam koje su plaćali brojni brodovlasnici pokrivale su rizik kojem se izlagao zajmodavac.

Sličnim načinom poslovanja u pomorstvu kasnije je nastalo jedno od najpoznatijih društava osiguratelja na svijetu, Lloyd’s of London. Godine 1688. Edward Lloyd vodio je kavanu u kojoj su se londonski trgovci i bankari neslužbeno sastajali radi sklapanja poslova.  Tamo bi se financijeri, koji su pomorcima nudili ugovore o osiguranju, potpisali ispod konkretnog iznosa koji su bili spremni prihvatiti kao rizik u zamjenu za određeni iznos koji bi uplatili pomorci, takozvanu premiju. Godine 1769. Lloyd’s je postao i formalna grupa osiguratelja koja je s vremenom prerasla u najznačajnije tržište osiguranja s područja pomorskog rizika.

Osobe koje danas zaključuju osiguranje također dijele rizik s drugima. Suvremena osiguravajuća društva izučavaju statističke podatke koji pokazuju učestalost gubitaka u prošlosti — primjerice gubitaka uzrokovanih požarima u radnjama — i tako pokušavaju predvidjeti koje bi gubitke mogli pretrpjeti njihovi klijenti u budućnosti. Novcem koji uplaćuju mnogi klijenti osiguravajuće društvo isplaćuje odštetu onim klijentima koji su pretrpjeli gubitak.

Trebate li osiguranje? Ako da, koja vrsta osiguranja bi vam odgovarala? I bez obzira na to imate li osiguranje ili ne, koje će vam mjere opreza pomoći da uspješno izađete na kraj s rizicima koje nosi život?