BILA je sredina prosinca i kiše još nisu počele padati na ekvadorske priobalne ravnice. Zbog prašine koja je prekrivala pitome brežuljke raslinje je poprimilo neku zagasitu boju. Gore na nebu bili su gusti sivi oblaci, koji su doprinijeli tome da dan izgleda prilično tmurno. Grupa turista vozila se cestom, idući na zapad prema Tihom oceanu. Odjednom su sve oči bile uperene u jedno drvo kraj ceste. Automobil se neočekivano zaustavio. Koje su drvo vidjeli?

Bio je to guayacan u punom cvatu! Na trenutak je zavladala tišina, a onda je netko uzbuđeno rekao: “Predivno! Jeste li ikad vidjeli tako intenzivnu boju? Vidio sam mnoge vrste drveća s cvjetovima ružičaste, purpurne, crvene ili narančaste boje, no ovo drvo sve nadmašuje svojim neviđenim blještavilom!”

Nakon što su se turisti neko vrijeme divili ljepoti njegovih zlatnožutih cvjetova, odlučili su krenuti dalje. Nisu ni slutili da je to tek početak. Krenuvši dalje ubrzo su naišli na drugo takvo drvo u punom cvatu, a potom na još jedno. Izgledalo je kao da brežuljci plamte zlatnožutim sjajem! Bilo je vrijeme u godini kad guayacan cvate — kad tmurne šume ožive zahvaljujući blještavilu njegovih cvjetova.

Međutim, ljepotu ovog drveta u cvatu može se vidjeti i u drugim zemljama. Ustvari, ono raste u mnogim predjelima Južne i Srednje Amerike. Njegov je znanstveni naziv Tabebuia chrysantha.

Od guayacana se također dobiva drvo lijepe teksture koje već godinama služi za izradu vrhunskog namještaja. To je dovelo do prorjeđivanja njegovih šuma, tako da ga se u nekim zemljama moralo zakonom zaštititi. Time se želi osigurati da i domaće stanovništvo i turisti mogu nadalje uživati u njegovoj jedinstvenoj ljepoti u periodu kad cvate, premda im se takva prilika pruža samo nekoliko dana u godini.

Nema sumnje, guayacan je živi dokaz genijalnosti najvećeg umjetnika — našeg Veličanstvenog Stvoritelja, koji je načinio predivnu Zemlju na kojoj živimo.