“KAD smo se moji roditelji i ja prevezli preko granice Istočne Njemačke i ušli u Zapadni Berlin, na mostovima iznad autoputa stajalo je mnoštvo ljudi koji su nam mahali i veselo nas pozdravljali”, prisjeća se Ronny. “Hodali smo po trgovačkom centru Ku’damm u Zapadnom Berlinu i kad bi ljudi shvatili da smo došli iz Istočne Njemačke, častili su nas pićem. Svi su bili u slavljeničkom raspoloženju.” Bilo je to 10. studenog 1989, dan nakon što je otvoren Berlinski zid.

Slavlje se iz Berlina širilo na sve strane, tako da je zahvatilo čitavu Istočnu i Zapadnu Njemačku, koje su u to vrijeme postojale kao dvije zasebne države. Wende — što označava prekretnicu, odnosno mirnu revoluciju koja je dovela do pada totalitarne države Istočne Njemačke — iznenadila je gotovo sve ljude. Otad je prošlo već dosta godina, no mnogi još uvijek smatraju Wende najradosnijim razdobljem u proteklih 50 godina. Naravno, nakon euforije nastupila je realnost, tako da sada možemo postaviti pitanje: Kako se život otad promijenio? Možemo li išta naučiti iz onoga što se dogodilo?

Većini Nijemaca otvaranje Berlinskog zida donijelo je veliko olakšanje. “Prema nekim izvorima gotovo tisuću ljudi izgubilo je život na krvavoj granici između Istoka i Zapada. U listopadu 1990. dvije Njemačke ponovno su ujedinjene u jednu državu, Saveznu Republiku Njemačku, koja ima oko 80 milijuna stanovnika. Njemačka Demokratska Republika (DDR) — koja se nazivala i Istočna Njemačka — prestala je postojati samo 41 godinu nakon svog nastanka. Područje koje je prije zauzimao DDR sada je podijeljeno u šest saveznih država, takozvanih novih saveznih država.

Svijet je u čudu gledao kako Wende ubrzava raspad komunističkog bloka i obrambenog saveza Varšavski pakt te svršetak hladnog rata. Vojske suprotstavljenih supersila — koje su otprilike 40 godina stražarile svaka na svojoj strani granice između dvije Njemačke — povukle su se s njemačkog teritorija. Ti su se zapanjujući događaji odigrali bez ijednog ispaljenog metka.

Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačku je zahvatio val drastičnih promjena, koje su se najvećim dijelom odrazile na život u novim saveznim državama. Mnogima su te promjene bile drastičnije nego što su očekivali.

Narod DDR-a želio je da mu Wende prije svega donese slobodu. To nimalo ne čudi, budući da je ta totalitarna država ograničavala slobode svojih građana. U danima prije Wende bilo je teško ili nemoguće dobiti vizu za prelazak iz jedne Njemačke u drugu. To se  iznenada promijenilo. Jedna je žena uzbuđeno rekla: “Zamislite, sada možemo ići u Ameriku!” Mnogima je mogućnost da ponovno vide rodbinu i prijatelje s druge strane granice još uvijek razlog za zahvalnost.

Sloboda ne omogućava samo stanovnicima istočnih dijelova Njemačke da idu na zapad nego i onima iz zapadnih dijelova Njemačke da idu na istok. Tako se ponovno pruža mogućnost razgledavanja turističkih atrakcija u novim saveznim državama. Naprimjer, turisti mogu posjetiti Wittenberg, grad u kojem je Martin Luther započeo reformaciju, iz koje je nastao protestantizam. Mogu se uputiti i u Meissen, grad čuven po porculanu ručne izrade, te u Weimar, grad u kojem su svojevremeno živjela dva čuvena njemačka pisca, Johann Wolfgang von Goethe i Friedrich von Schiller. Godine 1999. Weimar je proglašen evropskim gradom kulture i to je prvi grad iz zemalja bivšeg komunističkog bloka kojem je odano takvo priznanje.

Što se može reći o slobodi govora? U novim saveznim državama ljudi sada mogu slobodno razgovarati, bez straha da će ih prisluškivati Stasi, služba državne sigurnosti. Osim toga, raduju se što imaju slobodu da sami izaberu koje će televizijske programe gledati i što će čitati. Matthias se prisjeća: “Kad sam išao u školu, uvijek su nam oduzimali svu literaturu koju bismo uspjeli nabaviti iz Zapadne Njemačke.”

A kako je sa slobodom vjeroispovijedi? U DDR-u ljude se odvraćalo od religioznosti, tako da dvije trećine stanovništva nije pripadalo nijednoj religiji. U ujedinjenoj Njemačkoj sloboda vjeroispovijedi postoji već preko deset godina, što je najduže razdoblje otkako je 1933. Hitler počeo ograničavati vjerske slobode. No sloboda vjeroispovijedi ne znači da je religija popularna. Tradicionalne crkve već se duže vremena žale da njihov utjecaj u društvu sve više slabi, a Wende je još više ubrzala taj trend. S druge strane, Jehovini svjedoci, čije je djelo bilo zabranjeno i koje je totalitarni režim proganjao, proširuju opseg svojih aktivnosti. U proteklih deset godina Svjedoci su u novim saveznim državama sagradili 123 Dvorane Kraljevstva i 2 Kongresne dvorane.

U novim saveznim državama započeti su mnogi obimni građevinski projekti. Berlin je ponovno postao glavni grad države i sada je u toku opsežan proces njegove modernizacije. U svim novim saveznim državama radi se na poboljšanju infrastrukture, što uključuje i ogromne izdatke za ceste i željeznice. Mnogo je truda uloženo u čišćenje okoliša te poboljšanje zdravstvene i socijalne skrbi u nastojanju da se kvaliteta te skrbi izjednači sa zapadnim standardima. Većina stanovnika novih saveznih država složila bi se s tvrdnjom da sada imaju viši životni standard.

Međutim, neki s nostalgijom gledaju na dane prije Wende. “Bila su to dobra vremena”, objašnjava jedna žena. Kako je život za vrijeme diktature mogao biti dobar? Neki kažu da je bio predvidljiv i da je davao ljudima osjećaj sigurnosti. Mnogima je bilo stalo do održavanja  bliskih veza s prijateljima i susjedima, do osjećaja da im uvijek stoji na raspolaganju njihova pomoć i podrška. Prema podacima Instituta Allensbach, koji se bavi istraživanjem javnog mnijenja, “diktatura daje građanima osjećaj moralne superiornosti i sigurnosti”. Kad je u DDR-u ukinuta diktatura, nestao je osjećaj zajedništva.

Navedimo još jedan primjer: u ‘80-ima su cijene osnovnih živežnih namirnica i komunalnih usluga bile niske i nitko nije bio bez posla. “Pecivo je nekad koštalo pet pfeniga, no sada košta najmanje deseterostruko više”, tuži se Brigitte. Kad je uvedeno slobodno tržište na kojem vlada oštra konkurencija, propalo je na tisuće državnih poduzeća, što je dovelo do nezaposlenosti. Na području bivše Istočne Njemačke nezaposlenost je dvostruko veća nego u zapadnom dijelu zemlje.

Dosadašnji troškovi ujedinjenja iznose otprilike 800 milijardi dolara. No, još uvijek treba mnogo toga učiniti. Tko će sve to platiti? Troškovi se djelomično pokrivaju zahvaljujući jednom posebnom porezu. Prema tome, Nijemci ne osjećaju posljedice Wende samo u svom srcu nego i u svom džepu! Je li se ta žrtva isplatila i je li novac korisno utrošen? Većina ljudi vidi u ponovnom ujedinjenju nešto pozitivno i korisno te smatra da je to postignuće kojim se treba ponositi.

Wende je pokazala da nisu svi zadovoljni promjenom u kojoj se jedan oblik vladavine zamjenjuje drugim. Mnogi ljudi — pa čak i oni koji smatraju da se Wende isplatila — smatraju da život u natjecateljski raspoloženom kapitalističkom društvu može biti jednako frustrirajuć kao i život u totalitarnom režimu. Dakako, dobro je da ljudi teže za slobodom i blagostanjem. No napredak koji navodi ljude da postanu hladni i bezosjećajni ne može donijeti trajnu sreću.

U jednom nedavnom izvještaju iz Dessaua, grada u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, stoji: “Prošlo je već deset godina od ujedinjenja i potrošene su milijarde dolara kako bi se zemlju izvuklo iz problematične prošlosti.” Međutim, izgleda da mnogi nisu zadovoljni dosad postignutim rezultatima.

Institut Allensbach izvještava kako se mnogi nadaju da “osim privrede koja omogućava slobodnu konkurenciju i planske privrede, ipak postoji i neki treći način” reguliranja odnosa u društvu. Tome se nadaju i Jehovini svjedoci.

Oni vjeruju da ljudi nikad neće izmisliti politički niti ekonomski sustav koji bi zadovoljio potrebe svih ljudi. Svjedoci vjeruju da te potrebe može zadovoljiti jedino Stvoriteljevo Mesijansko Kraljevstvo. Iz Biblije saznajemo da će ta nebeska vladavina, koja se temelji na ljubavi i pravednosti, uskoro zavladati cijelom Zemljom. Kraljevstvo će ujediniti sve narode na Zemlji i omogućiti ne samo stanovnicima Njemačke nego i svim ljudima da žive u miru jedni s drugima. Kakav će samo blagoslov donijeti to Kraljevstvo! (Danijel 2:44).