Povijest — trebamo li joj vjerovati?
“Poznavanje povijesti budi u nama (...) osjećaj da smo dio društva koje je postojalo vjekovima prije našeg rođenja i trajat će još dugo nakon naše smrti” (A COMPANION TO THE STUDY OF HISTORY, KNJIGA MICHAELA STANFORDA)
ŽIVOT bez poznavanja povijesti život je bez jednog dijela sjećanja. Bez nje biste vi, vaša obitelj, pleme ili čak čitav narod bili kao bez korijena, bez prošlosti. Sadašnjost ne bi naizgled imala nikakvog temelja i gotovo nikakvog značenja.
Povijest može biti ogromna riznica životnih pouka. Može nam pomoći da izbjegnemo upadanje u jedne te iste zamke. Jedan je filozof ustvrdio kako su oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni na to da je ponavljaju. Poznavanje povijesti može nam otvoriti um kako bismo bolje sagledali stare civilizacije, čudesna otkrića, zanimljive ljude i različite načine gledanja na život.
No s obzirom na to da je povijest grana znanosti koja se bavi ljudima i događajima iz davne prošlosti, kako ćemo znati možemo li joj vjerovati? Da bismo iz povijesti mogli izvući vrijedne pouke, sasvim je jasno da bi se one trebale temeljiti na istini. A kad saznamo istinu, trebali bismo je prihvatiti, čak i ako nam to možda nije ugodno. Prošlost može biti poput vrta punog ruža — one odišu ljepotom, ali i bodu, mogu nadahnjivati, ali i buditi neugodne osjećaje.
U narednim člancima razmotrit ćemo neke aspekte povijesti koji nam mogu pomoći procijeniti točnost onoga što čitamo. Ujedno ćemo razmotriti kako točna povijest može koristiti razboritom čitatelju.
[Slika na stranici 3]
Kraljica Nefreteta
[Slika na stranici 3]
Kakve pouke možemo izvući iz povijesti?
[Zahvale na stranici 3]
Nefreteta: Ägyptisches Museum der Staatlichen Museen Preußischer Kulturbesitz, Berlin
Margine: Fotografija snimljena ljubaznošću British Museuma